Slastica koja je osvojila cijeli svijet nastala je zbog puknutog zuba, ljubomore i carskih prohtjeva? Legende o njoj zvuče preludo!

Kad-tad nam se svima našao na tanjuru. I pod nepcem. Neki ga obožavaju, drugi ga se klone, no bez obzira na to na kojoj ste strani, jedno se mora priznati: riječ je o legendarnoj orijentalnoj slastici popularnoj i na našim prostorima. Danas je ona više od slatkog zalogaja: rahat lokum je pojam, simbol tradicije i gostoljubivosti te jedan od zaštitnih znakova, ali i omiljenih jestivih suvenira Turske, zemlje u kojoj je i rođen.

Rahat lokum je mekan, želatinozan. Dolazi u obliku kockica, najčešće posipanih šećerom u prahu koji priječi njihovo međusobno lijepljenje. Vrlo često je suputnik kave i uživa se nakon ispijanja tog napitka, a i samo njegovo ime mnogo govori. Izvedeno je od riječi koje u prijevodu znače zadovoljstvo ili ugoda za grlo ili pak opuštanje grla.

U današnjem obliku, odnosno izvedbi potječe iz Turske, iz 18. stoljeća. No, malo drugačije verzije tog slatkiša spremale su se na tim područjima još od 15. stoljeća. Naime, ispočetka su se u njegovoj pripremi koristili med i melasa te brašno.

Kasnije su sastojci izmijenjeni te su se počeli koristiti šećer i škrob zaslužni za njegov današnji izgled i teksturu. Rahat lokum dolazi u različitim okusima, primjerice ruže, limuna, naranče. Često dolazi i s orašastim plodovima, primjerice orasima i lješnjacima. Popularna je i pistacija. Postoji i niz modernih inačica slatkiša.

Najbolji rahat lokum jede se, neki je konsenzus, tamo gdje je i nastao, dakle u Turskoj. A u toj se zemlji rahat lokum veže uz dva imena. Prvo je Haci Bekir, najstarija tvrtka u Turskoj te jedna od 100 najstarijih tvrtki na svijetu. Drugo je Haci Bekir Effendi, i ono pripada čovjeku od kojeg je sve krenulo.

Riječ je o slastičaru koji je izumio 1777. godine moderan rahat lokum, tako što je koristio šećer i škrob, te koji je osnovao prvu prodavaonicu istog. Ona je s vremenom prerasla u istinsko rahat lokum carstvo kojim danas upravlja peta i šesta generacija njegovih potomaka. Njegov je rahat lokum osvojio stanovnike grada, a onda je glas o njemu došao i do palače i sultana koji ga je angažirao kao glavnog slastičara palače, navodi se na stranicama Haci Bekira.

No, rahat lokum nije osvojio samo palaču, već se proširio i Europom. Za to je bio zaslužan jedan putnik iz Engleske koji je uveo slasticu na područje Europe te je počeo nazivati ‘Turkish delight’. Naziv je to koji se u dobrom dijelu europskih zemalja i danas zadržao. Proizvodnja samog rahat lokuma u Europi krenula je tek u 19. stoljeću.

No, uz rahat lokum se veže još nekoliko zabavnih legendi. Primjerice, jedna pripisuje zasluge za nastanak slatkiša sultanovim lošim zubima te tome da je on, nakon što mu je pukao zub na tvrdom bombonu, naredio da mu netko napravi mekani slatkiš. Druga teorija govori da je naredio izradu rahat lokuma kako bi zadovoljio svoje supruge te uveo mir među zidove palače.