Samouki klesar Josip na Braču stvara kamene minijature koje su zadivile i Vatikan: imaju toliko detalja da biste ih mogli gledati satima

Najveći otok u Dalmaciji, veličanstveni Brač, jedna je od najpoželjnijih ljetnih destinacija u čitavoj Hrvatskoj. Od Splita je udaljen svega sat vremena plovidbe trajektom, a poznat je po rajskoj plaži Zlatni rat, Vidovoj gori i divnom bijelom kamenu koji je stoljećima oblikovao njegov identitet i pronio ime otoka daleko izvan granica Lijepe naše. Posebno mjesto u toj priči imaju Pučišća, slikovito naselje smješteno u dubokom zaljevu na sjevernoj obali Brača. Ondje se nalazi jedina klesarska škola u Hrvatskoj pa ih s punim pravom zovu i ”kolijevkom kamena”.

U Pučišćima živi i Josip Radić (58), čovjek čija minijaturna sakralna zdanja privlače pozornost posjetitelja iz čitavog svijeta. No kako nam sam kaže, njegov životni put dugo nije imao ama baš nikakve veze s klesarstvom. ”Jednostavno nisam volio rad u kamenu, tek usputan dodir s njim imao sam u srednjoj školi i to u sklopu predmeta zaštita na radu”, prisjeća se.

Jedanput mjesečno imao je dva sata klesarske radionice, no taj dio nastave nije ga previše impresionirao, iako je bio odličan učenik. ”Godinama kasnije, kad sam se već počeo baviti kamenom, na rivi sam sreo nastavnika iz klesarstva koji mi je rekao: ‘Ma tko bi rekao da si ti ono napravio’. Mislim da je bio ugodno iznenađen i ponosan”, smije se Josip.

Nakon što se prebacio u vojnu školu, završio je i Vojnu akademiju te sudjelovao u Domovinskom ratu. Sa samo 23 godine postao je jedan od najmlađih zapovjednika u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Predviđali su mu veliku karijeru, no teška bolest promijenila mu je život.

Naime, 1997. dijagnosticirana mu je Crohnova bolest i morali su mu odstraniti dio crijeva, a prije tri godine imao je operaciju kile na istom rezu, dobio gangrenu, sepsu i mrsu. No borac kakav jest, izvukao se i počeo izrađivati prve kamene minijature. Isprva su to bile kućice, svjetionici i manje građevine, no prevagnula je ljubav prema sakralnim motivima.

Prvi zvonik koji je naš sugovornik izradio bio je onaj crkve sv. Jeronima u Pučišćima, a potom su se zaredali zahtjevniji projekti. Među njima se izdvaja replika zvonika u Ložišćima, jednog od najljepših u Hrvatskoj, čiji je original projektirao poznati hrvatski kipar Ivan Rendić. Josipova minijatura bila je vrlo komplicirana za izradu, a danas se čuva u Rendićevoj galeriji u Supetru. ”Svi eksponati su njegovi, osim tog zvonika”, otkriva nam.

Među najzahtjevnijim radovima iz tog razdoblja Josip izdvaja crkvu Krista Kralja u Selcima, prva čitava koju je izradio, a da ne pripada kategoriji bazilika ili katedrala. Ovaj samouki klesar glavnu inspiraciju za svoj rad pronalazi upravo na rodnom Braču. Otok je, naime, pravi muzej na otvorenom: ima čak 115 crkava i crkvica te 22 zvonika.

Uslijedile su katedrala sv. Duje u Splitu i realizacija ideje koju su mnogi smatrali nemogućom: gospodin Josip Radić poželio je izraditi minijaturu bazilike sv. Petra. U tome mu je pomogao sumještanin, nadbiskup Nikola Eterović, koji mu je iz Vatikana donosio brojne knjige sa slikama bazilike.

”Godine 2012. napokon sam otputovao u Vatikan. Nikola me ondje ugostio te upoznao s ljudima iz arhiva i muzeja. Odveli su me u Michelangelov atelje koji je inače zatvoren za javnost i pokazali gipsani model bazilike iz 1900., djelo jednog talijanskog umjetnika”, govori Josip.

Sve u svemu, nitko nije vjerovao da će zbilja uspjeti napraviti tu kamenu minijaturu. Sljedeće dvije godine proučavao je nacrte, fotografije i ostalu dokumentaciju, a uoči Stepinčeva 2014. počeo je raditi na projektu koji će trajati punih pet godina. U tom razdoblju njegov talent prepoznala je i jedna američka tvrtka te mu počela slati sve što mu treba od alata.

”Koristim armiračka kliješta, ali i pravi zubarski alat. Više ni ne brojim koliko sam puta njima prekinuo kamen i tako ga oblikovao”, kaže naš sugovornik. Baziliku sv. Petra dovršio je na Uskrsni ponedjeljak 2019. Danas je izložena u Gospinoj, odnosno crkvi Gospe od Batka u Pučišćima, gdje ju dolaze vidjeti ljudi iz čitavog svijeta.

No to nije bio kraj. Već 2021. Josip počinje raditi na još jednom monumentalnom projektu: minijaturnoj verziji zagrebačke katedrale. Za taj pothvat također je prikupio impresivnu dokumentaciju. Arhitekt Damir Foretić poslao mu je kompletne nacrte katedrale u mjerilu 1:150, kao i snimke drona nastale dan nakon zagrebačkog potresa te fotografije detalja koje je bilo nemoguće vidjeti s tla.

Veliku pomoć pružio mu je i profesor Tomica Plukavec iz Tajništva Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, koji je izradio opsežan katalog fotografija u dva primjerka: jedan je ostao u Nadbiskupiji, a drugi je stigao na Brač. Josipova minijaturna katedrala ima i sedam izlivenih zvona, baš kao i original. Napravio ih je brodomaketar Tomislav Grubiša.

Ova replika sastoji se od 31.126 komadića kamena, 2000 listića bakra i dva zlatna križa. Čak su i svi prozori izrađeni od pravog vitrajnog stakla. No daleko najposebniji je pravi kamen sa zida zagrebačke katedrale. Josip ga je dobio uz darovnicu i stavio na mjesto groba kardinala Alojzija Stepinca.

Iako je riječ o iznimno zahtjevnom poslu, naš sugovornik kaže da mu rad s kamenom predstavlja veliko zadovoljstvo. ”Radionica mi je velika tek dva i pol s dva i pol metra, no u njoj znam provesti i po 17 sati dnevno”, otkriva nam. Sva njegova djela mogu se razgledati u Gospinoj crkvi u Pučišćima.

Ondje su se gosti iz čak 140 država, uključujući i kardinale iz Rima, već upisali u tri knjige dojmova, a popunjava se i četvrta. ”Trebate vidjeti te reakcije, bude suza, čuđenja i općeg oduševljenja”, dodaje Josip. No još mu ostaje jedna velika želja: izrada bazilike Svetog groba u Jeruzalemu i posjet Svetoj Zemlji. Uz to, zvijezda ove naše priče planira napraviti i minijaturu đakovačke katedrale te spojiti sve četiri metropolije Hrvatske.

Josipove minijature već su putovale izvan Brača, a on se nada da će uskoro stići i do glavnog grada, da Zagrepčani svoju katedralu napokon vide bez skela, makar i u puno manjem mjerilu. Za čovjeka koji isprva nije volio raditi s kamenom, život je imao drugačiji plan: preciznost, strpljenje, puno ljubavi i mirne ruke rezultirali su remek-djelima koja su Pučišćima postala izvor ponosa, a nama pravi melem za oči i dušu.