Na Trešnjevačkom placu krije se jedno od najboljih mjesta za gablec u Zagrebu! Njihov brudet nas je raspametio

Tržnice su žila kucavica svakog grada. Mnogi turisti to znaju te pri posjeti nekom gradu obavezno posjete i lokalnu tržnicu. Živopisni ljudi, ponuda domaće hrane, cvijeća, pića, predmeta, sve to govori o gradu i zemlji u koju ste doputovali. Srećom, i zagrebačke tržnice bude se iz sna te osim regularne prodaje nude i sve više događanja te različitih mjesta na kojima se može pojesti i popiti. Tako je i s tržnicom na Trešnjevci, na kojoj je krajem ljeta prošle godine otvoren simpatični bistro Ođe, Ođe. Otvorili su ga Romano Nikolić i Pavla Miličić, a njeguje dubrovačku kulinarsku tradiciju s daškom modernog vremena.

Dugo su čekali da se otvori slobodan prostor na tržnici, a kad su ga konačno dočekali, uredili su ga po svom guštu. Nepretenciozno, ali s ukusom. Zeleni zidovi, zeleno-bijeli dezen na stropu, maleni stolovi s vazama. U kutu je gramofon, s pločama među kojima je neizostavna Tereza Kesovija, a stakleni zid gleda na terasu koja kao da se spaja sa štandovima na tržnici. Kasno proljeće na tržnici šareno je u svakom smislu, zato je i pogled iz njihovog Bistroa i više nego živopisan.

Romano i Pavla znaju se od djetinjstva i kako kažu uvijek su se voljeli družiti uz hranu i piće. Kad su iz rodnog Dubrovnika preselili u Zagreb zbog fakulteta, stalno su nešto kuhali i pozivali prijatelje u goste. Nakon završenog studija, on je glumac i redatelj, a ona projektna menadžerica i producentica, no mi smo ih upoznali kao ugostitelje i vlasnike šarmantnog bistroa Ođe, Ođe. A mjesto gdje su ga otvorili nije nimalo slučajno. “Bistro Ođe, Ođe nastavak je naše adventske kućice. Bila je uspješna i ljudima se svidjelo što je priča lokalna, autentična i nepretenciozna. Takav je i Bistro. Često putujemo i uvijek nam je prva postaja tržnica, zato smo znali da naš Bistro mora biti na tržnici”, kaže nam Pavla.

Ritam tržnice odredio je podosta toga. Radno vrijeme od utorka do nedjelje od 8 do 15 sati u stopu prati navike onih koji rade i obilaze ovaj zagrebački plac. A ponuda na štandovima uvelike diktira i njihov jelovnik: mijenjaju ga svakih mjesec i pol, na njemu je uvijek oko sedam stalnih jela, a svakog dana dodaju mu i jedno dnevno jelo. “Recimo ovaj sadašnji će biti točno 30 dana, on je prelazak iz proljeća u ljeto. Baš se jako veselimo zrelim rajčicama, tikvicama, krastavcima, breskvama. Jelovnik se mijenja kao i ponuda na placu”, pojašnjava Romano.

Poslove su raspodijelili spontano. “Ako je netko nešto prvi put napravio, to je ostao njegov doživotni zadatak. Tipa unošenje artikala u blagajnu ili narudžba rakija i likera s Pelješca. Ima nas pet stalnih, najčešće Marko drži šank, Iva kuhinju, Mare legenda zna sve, a nas dvoje smo gdje treba”, objašnjavaju. Uvijek je netko od njih dvoje u Bistrou, a često ih možete zateći i oboje. Sudjeluju i u programima koji su izvan njihova standardnog radnog vremena, u čemu im pomaže i nekoliko vanjskih suradnika.

“Većinu namirnica nabavljamo ispred vrata, na Trešnjevačkom placu. Tu imamo skoro sve. Super voće i povrće, meso, ribu, jaja. Ne stvaramo zalihe, kupujemo koliko nam treba svako jutro. Doslovno odem do tezge i kupim jedan luk, ako nam taj dan treba jedan luk”, tumači Romano. Naravno, neke namirnice nabavljaju iz Dubrovnika i okolice. “Ipak je to srž našeg bistroa. Marinirane inćune nabavljamo iz Dubrovnika, sir iz ulja i domaće kobasice iz Konavala, vina također stižu iz Konavala, ali i Pelješca, Korčule do Opuzena, prirodne sokove iz Neretve, rakije iz Orebića…”, nabrajaju naši sugovornici.

Kod njih ne postoji jelo koje je najpopularnije i koje je najčešće na jelovniku. Meni mijenjaju često, kako zbog namirnica, tako i zbog njihovih gostiju. “Imamo baš jako puno stalnih gostiju, neki dolaze nekoliko puta tjedno, ne želimo da im naša hrana dosadi. Jedino su fritule od ribe stalne (na jelovniku se zovu prikle od ribe), njih smo napravili 2023. za advent i one su nam uvijek na jelovniku. Svi ih obožavaju, pogotovo djeca”, tumači Pavla. Svojim bistroom i ponudom obraćaju se svima koji vole opušteno prigristi, popiti čašu finog vina ili samo popiti kavu. “Htjeli smo napraviti mjesto u kojem te nitko neće ljutito pogledati ako naručiš samo čašu vina ili malo ribica dok promatraš život na placu satima. Pa nekad ti se ne jede predjelo, glavno jelo i desert, a možda idući put hoće, tu smo i za to”, objašnjavaju uglas.

Svaki dan imaju jedno dnevno jelo, primjerice polpete u toću s pireom, ribu s blitvom, neki rižoto ili tjesteninu, varivo… Njihovi gosti koji rade oko tržnice često dođu na marendu, a ponekad uzmu hranu i za van. “Gosti su nam šaroliki, nismo mjesto s avokado tostom i šarenim jelima za Instagram fotku i tu se neki ljudi razočaraju. Bistro je malen i živahan, ako volite velike udobne stolove i stolce i bijele stolnjake, mi jednostavno nismo za vas”, opisuju.

Na jelovniku je trenutačno izbor velik, od predjela do deserta: plata za 13 eura, prikle, odnosno fritule od ribe, sendvič od kozica za 9 eura. Vitello tonnato, teletina s umakom od tune na salati, košta 14 eura, piletina i biži su 12,50 eura, brudet od hobotnice i liganja košta 15 eura, musaka od tikvice 13 eura. Cijene dnevnih jela variraju od 9 do 11 eura.

Njihov brudet od hobotnice i liganja u trenu nas je odveo na obiteljski ručak kod bake, i okusom, a i serviranjem u porculanskom tanjuru. Morsko jelo na žlicu kuha se sa slanutkom, zasitno je i ne traži prilog poput palente ili njoka. Piletina i biži oduševili su nas i okusom i izgledom: meso je servirano kao polpeta u obliku kuglica na dinstanom grašku, a okus je odličan.

Od otvorenja često mijenjaju jelovnik, a neka jela odmah su postala favoriti gostiju. “Osim već spomenutih fritula od ribe, koje su nam uvijek na jelovniku, jako su popularne bile balancane (patlidžani) s domaćom salsom i skutom. Jednostavno jelo, a savršeno. Ljudi su nam pisali poruke kad smo ga ukinuli, ali jednostavno, došla je jesen i više nismo imali te namirnice na placu. Vraćamo ga uskoro”, najavili su Roman i Pavla.