Selo s tek 11 stanovnika pretvorili su u golemi hotel! Gosti spavaju u starim kućama, ali nisu svi oduševljeni projektom

Na strmim, zelenim obroncima doline Verzasca, nedaleko od Locarna u talijanskom govornom području Švicarske, smjestio se Corippo, nekada najmanja općina u zemlji. Selo je stoljećima zadržalo prepoznatljiv izgled, s kamenim kućama i krovovima od škriljevca koji su okrenuti u istom smjeru i stepenasto raspoređeni duž padine.

Prvi zapisi o Corippu sežu više od 700 godina u prošlost, a sredinom 19. stoljeća ondje je živjelo oko 315 stanovnika. Nakon toga započelo je postupno iseljavanje. Mladi su odlazili, poljoprivreda je slabila, a s vremenom su zatvoreni pošta, trgovine i škola. Do 2019. godine broj stanovnika pao je na samo devetero, uglavnom starije životne dobi, pa se selo našlo na rubu potpunog nestanka. Danas u Corippu stalno živi 11 ljudi, a jedinu značajniju gospodarsku aktivnost dugo je predstavljala mala seoska osterija.

Rješenje je pronađeno u konceptu preuzetom iz Italije. Corippo je 2022. godine postao prvi švicarski „albergo diffuso“, odnosno raspršeni hotel. Ideja je jednostavna, ali vrlo posebna. Umjesto da se sve sobe nalaze pod istim krovom, smještene su u povijesnim kućama diljem sela. Deset soba uređeno je u pomno obnovljenim kamenim zdanjima, koja su zadržala izvorni izgled i udahnula novi život ovom osam stoljeća starom alpskom naselju.

Uske seoske uličice tako su postale hotelski hodnici, a glavni trg zajednički dnevni boravak pod vedrim nebom. Uz trg se nalazi osterija s terasom i pogledom na kanjon, koja gostima ujedno služi kao recepcija. Iza cijelog projekta stoji zaklada Fondazione Corippo 1975, osnovana iste godine kada je selo uvršteno među švicarska naselja od nacionalne važnosti. U obnovu je uloženo oko četiri milijuna švicarskih franaka, a deset soba uređeno je u pet pomno obnovljenih kamenih kuća u donjem dijelu sela.

Pravi život projektu udahnuo je mladi par Jeremy Gehring i Désirée Voitle, koji su 2022. godine prihvatili izazov preseljenja u dolinu Verzasca i oživljavanja gotovo napuštenog sela kroz koncept raspršenog hotela. Jeremy vodi kuhinju, a iskustvo stečeno u restoranima nagrađenima Michelinovim zvjezdicama pretočio je u gastronomsku ponudu nadahnutu okusima juga Alpa. Désirée se brine o recepciji, smještaju i gostima. Danas u Corippu žive sa svoje troje djece, prvom djecom koja su u selu dobila stalni dom nakon više od pola stoljeća.

Priča je u početku djelovala poput gotovo idealnog primjera oživljavanja zaboravljenog mjesta. No tri godine nakon otvaranja pojavili su se i ozbiljni problemi. Pitanja odvodnje otpadnih voda, nedostatak parkirnih mjesta i rastuće napetosti među stanovnicima postupno su izazvali nezadovoljstvo, a dio lokalne zajednice počeo se otvoreno protiviti projektu.

Vlasnici kuća za odmor u međuvremenu su osnovali udrugu „Vivere Corippo” i javno iznijeli svoje nezadovoljstvo razvojem projekta. U poruci medijima naslovljenoj „Corippo je mnogo više od hotela”, Ernst Reichmann, Michael Zgraggen i Lukas Wirth upozorili su da je pogrešno cijelo selo svoditi na raspršeni hotel. Tvrde da takav način predstavljanja već dulje izaziva nezadovoljstvo među ljudima koji ondje žive, borave i svojim ga prisustvom održavaju živim. O njihovim su primjedbama izvijestili i ugledni švicarski mediji, među kojima je Tages Anzeiger. Kao glavne probleme navode nedostatak parkirališnih mjesta te nedostatne kapacitete vodoopskrbe i sustava odvodnje otpadnih voda.

Napetosti su možda najvidljivije na malenom seoskom okretištu. Otkako je Corippo postao poznat kao raspršeni hotel, ondje se sve češće stvaraju prometne gužve jer se brojni automobili pokušavaju okrenuti na prostoru koji za takav promet jednostavno nije predviđen.

Vodstvo projekta odbacuje tvrdnje da su upravo gosti hotela glavni uzrok sve većeg broja posjetitelja. Predsjednik zaklade Marco Molinari ističe da je dolazak upravitelja povećao broj stalnih stanovnika za gotovo 50 posto, što je za mjesto sa samo jedanaest ljudi vrlo značajan pomak. Dodaje kako kritike o prekomjernom turizmu teško može razumjeti. Prema njegovim riječima, u kućama za odmor nalazi se dva do tri puta više kreveta nego u potpuno popunjenom raspršenom hotelu, pa smatra gotovo apsurdnim upravo hotelske goste proglašavati glavnim krivcima za gužve.

Upravitelji hotela ističu da je cijeli koncept osmišljen u duhu sporog i održivog putovanja. Désirée Voitle pritom navodi primjer jedne subotnje večeri kada je hotel bio potpuno popunjen, a automobilom su stigla samo tri gosta. Posjetitelje se, dodaje, potiče da koriste javni prijevoz i selo istražuju pješice. O cijeloj se situaciji oglasila i lokalna vlast. Općinski tajnik Romano Bordoli poručio je da su u tijeku prometne studije i analize sustava odvodnje, dok je 2024. godine izgrađen novi zahvat na izvoru koji opskrbljuje Corippo. Pritom je naglasio da općina sa zakladom surađuje vrlo dobro.

Budućnost Corippa zasad ostaje neizvjesna. Projekt je selu donio nove stanovnike, posao i posjetitelje, ali je istodobno otvorio pitanja prometa, infrastrukture i granice do koje turizam može rasti bez narušavanja svakodnevice. O tome hoće li raspršeni hotel dugoročno koristiti cijeloj zajednici odlučivat će manje njegova privlačnost gostima, a više sposobnost zaklade, lokalne vlasti i stanovnika da usklade različite interese.