Malo mjesto u Istri imalo je jednu od najvećih uljara u Rimskom carstvu! Njezine ostatke i danas možete razgledati

Rimska uljara u Staroj Barbarigi imala je najveći proizvodni kapacitet u europskom dijelu Sredozemlja, a blizu nje pronađene su i peći za izradu amfora

Foto: Studio 11
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Čarobnu Istru volimo zbog njezine razvedene obale i slikovitih gradića na brežuljcima. No ispod maslinika, vinograda i crvene zemlje kriju se tragovi civilizacija koje su ovaj prostor oblikovale stoljećima, a posebno bogato nasljeđe ostavili su Rimljani. Jedan od najzanimljivijih dokaza datira još iz antičkog doba i nalazi se na području Stare Barbarige, na jugozapadnoj obali poluotoka, između Pule i Rovinja, nedaleko od Fažane i Vodnjana.

U BLIZINI ULJARE BIO JE I ANTIČKI MOL, NJEGOVI OSTACI DANAS SE NALAZE U MORU

Barbariga je mirno mjesto okruženo morem i maslinicima, no prije gotovo 2000 godina ondje se odvijala proizvodnja u razmjerima koji su bili golemi čak i za Rimsko Carstvo. Usred današnjeg maslinika pronađeni su ostaci velike rimske uljare, jednog od najznačajnijih poznatih antičkih pogona za proizvodnju maslinova ulja u ovom dijelu Europe.

Istraživanja iz 2024. proveli su Sveučilište Jurja Dobrile u Puli i Joukowsky Institute for Archaeology and the Ancient World američkog Sveučilišta Brown, uz podršku tvrtke Terra Eno Olea. Točne dimenzije kompleksa još nisu poznate, no navodno se protezao puno dalje od prvotno istraženog prostora. Oko 200 metara od uljare nalazi se još jedno krilo građevine koje je pripadalo istom sklopu. Blizu je bio i antički mol, čiji su ostaci danas u moru, a nekoliko stotina metara dalje pronađena je i antička vila.

ZA FUNKCIONIRANJE POGONA BILA JE POTREBNA I DOBRA OPSKRBA VODOM

Središte uljare činio je torcularium, veliki proizvodni prostor u kojem su se nalazili kameni mlinovi za mljevenje maslina i tijeskovi za njihovo prešanje. Dobivena masa stavljala se u okrugle košare od granja i šiblja te na kameni podložak tijeska. Dobivena tekućina kanalima je otjecala u bazene za sakupljanje i taloženje, gdje se ulje odvajalo od vode.

Kako navodi portal AgroIstra, prvo tiještenje odvijalo se bez dodavanja vode: tako se dobivalo najkvalitetnije ulje. U kasnijim fazama ipak se dodavala vruća voda kako bi se iz maslina izvuklo što više ulja pa je za funkcioniranje čitavog pogona bila potrebna i dobra opskrba vodom. Kišnica se skupljala s krova i kanalima odvodila prema cisterni.

ISTARSKO ULJE JE PREKO AKVILEJE PUTOVALO U OSTATAK RIMSKOG CARSTVA

U ranijim istraživanjima na lokalitetu su evidentirani ostaci 12 tijeskova, dok novija pokazuju da ih je istodobno u funkciji bilo devet do deset. I to je iznimna brojka: naime, velike rimske uljare najčešće su imale između tri i šest tijeskova. Još veći pogoni postojali su u današnjoj Libiji i Alžiru. Filozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli navodi da se, kad je riječ o europskom dijelu Sredozemlja, Barbariga ističe kao jedini poznati primjer rimskog postrojenja s tako velikim proizvodnim kapacitetom.

Ulje u Staroj Barbarigi nije se proizvodilo samo za Istru. Amfore s najvećeg hrvatskog poluotoka pronađene su na širokom području, a istarsko ulje putovalo je prema Akvileji, jednom od najvažnijih trgovačkih središta sjevernog Jadrana, odakle je dalje išlo u druge dijelove Rimskog Carstva. Ranija istraživanja tragova amfora pokazala su da je ulje iz Istre stizalo na područja današnje sjeverne Italije, Slovenije, Austrije, Švicarske i Mađarske.

RIMSKA ULJARA U STAROJ BARBARIGI U UPORABI JE OSTALA SVE DO 6. STOLJEĆA

Istraživanja iz 2026. donijela su još jedno zanimljivo otkriće. Oko 40 metara od same uljare arheolozi su pronašli dvije keramičarske peći, čime je potvrđeno da su se u sklopu kompleksa proizvodile i amfore. O njegovoj veličini i organiziranosti svjedoči i rimska cisterna smještena 50-ak metara jugoistočno od prostora s tijeskovima. Duga je 21,7, široka 8,2 metra, a zidovi su joj na nekim mjestima sačuvani do čak tri metra visine.

Najveći proizvodni kapacitet uljara je imala tijekom prva tri stoljeća poslije Krista, ali njezina priča tad nije završila. Portal Istra24 navodi da je u uporabi ostala sve do 6. stoljeća. Nastavak istraživanja planiran je i za 2027. Dugoročni cilj nije samo znanstveno istražiti lokalitet, nego ga zaštititi, valorizirati i javnosti prezentirati kao jedan od najimpresivnijih sačuvanih tragova rimske proizvodnje maslinova ulja na europskom Mediteranu.

I DANAS SE NJEGUJE TRADICIONALAN, UGLAVNOM RUČNI RAD U MASLINIKU

Ostaci rimske uljare danas se nalaze unutar aktivnog maslinika Punta Cissana tvrtke Terra Eno Olea, gdje se i dalje njeguje tradicionalan, najvećim dijelom ručni rad u masliniku. Time se potvrđuje kontinuitet proizvodnje maslinovog ulja na ovom području kroz gotovo 2000 godina.

Pročitajte još