Ovom cestom do mora se putuje upola jeftinije i bez nepreglednih kolona: dugo je bila zaboravljena, a danas joj se mnogi vraćaju

Kako vam posljednjih godina izgleda odlazak na more ili, ovih dana, povratak s ljetovanja? Ako idete u smjeru Dalmacije, pripreme neminovno obuhvaćaju pokušaj hvatanja najbezbolnijeg dana i sata za odlazak na put, praćenje informacija na cesti i spremanje za bitku s vremenom. A svi dobro znamo da postoji alternativa, i to ona koja je do prije 20 godina bila jedini mogući put iz središnje Hrvatske do Jadrana.

Stara cesta, službenog imena Državna cesta D1, bila je nakon izgradnje autoceste A1 neko vrijeme zaboravljena, ali danas joj se sve više ljudi vraća. Neki kako bi uštedjeli novac, drugi zato da naprave lijepiti road trip Hrvatskom, treći jer izbjegavaju kolonu na autocesti…

Da, nekada je, prije nego što ju je rasteretila autocesta A1, upravo državna cesta D1 bila sinonim za ljetne gužve. Ali danas, kada se svi ‘guraju’ na autocestu, prometa je na njoj znatno manje. Na njoj nema cestarine, što na dionici Zagreb Split predstavlja uštedu od 26,40 eura po smjeru. Brzina je manja pa automobil troši manje goriva, a i starom cestom ćete prijeći 50-ak kilometara manje.

Jedino što ova cesta ne štedi je vrijeme. Prosječno trajanje puta od Zagreba do Splita autocestom je oko 4 sata, a starom cestom barem dva sata više, i to pod pretpostavkom da ne zapnete iza nekog sporog kamiona. Iako su nekad ljudi njome putovali zato što su morali, jer nije bilo druge opcije, danas je sve više ljudi odabire jer žele njome putovati, usporiti, ne juriti na odredište već uživati u krajoliku i stati uz neke od najpoznatijih hrvatskih prirodnih atrakcija.

No što zapravo podrazumijeva ime državna cesta D1?  D1 je cesta koja u smjeru sjever-jug spaja granični prijelaz Macelj sa Splitom, i to preko Krapine, Zagreba, Karlovca, Gračaca, Knina i Sinja. Dugačka je 421 kilometar, a svi je znaju kao ‘stara cesta’. Pod ovom se definicijom i opisom vodi od 1998. godine, no oduvijek je, pogotovo dionica od Karlovca prema moru, bilo jedan od povijesno važnih prometnih pravaca koji su spajali kontinent i obalu. Upravo je dionica Zagreb-Karlovac uređena prva, a ostali dijelovi ceste građeni su u etapama.

Stara cesta svakako dolazi s dozom nostalgije. Za mnoge je bila dugo vremena uobičajeni put kojim se išlo na more, doduše u lošijim automobilima nego danas, uz brojna stajanja i gužvanja. Bila je nerijetko i opasna i nesreće na njoj, pogotovo tijekom ljetne groznice, doista nisu bile rijetkost. No, mimo svojih mana nudila je, i još uvijek nudi, odličnu priliku za upoznavanje Hrvatske.

Sjećam se kako smo jednom s prijateljima odlučili putovati do Pakoštana starom cestom. Stali smo i na Plitvičkim jezerima i još ponegdje i bilo nam je zabavno i lijepo. No, pri kraju puta sve se češće postavljalo pitanje ‘kad ćemo više stići’. I danas se taj put prati kao onaj kad smo do mora putovali vječnost… Relativno nedavno starom sam cestom putovala do Knina. Trebalo nam je oko pet i pol sati, a stali smo u Udbini i razgledali ogromnu Crkvu Hrvatskih mučenika te uživali u pogledu na Krbavsko polje. “Autocesta je pod opsadom, zaobilazimo je skroz na skroz. Doći ćemo ‘nikad’, ali je lijepo”, napisala sam tada u svoj dnevnik. I doista je bilo lijepo. No, svjesno smo krenuli na roadtrip, nismo željeli što prije doći.

Dakle, kad imaš vremena i strpljenja, stara cesta je raj za razgledavanje i samo biraš. Tu su, na prvom mjestu, Plitvice, a na drugom Slunj i Rastoke. Tu se svakako isplati prošetati ne samo po tom malom mjestu i uz vodenice, nego i uz samu Slunjčicu. No, avantura može početi već u Karlovcu gdje skretanje vodi do Starog grada Dubovac.

U jednom trenutku na pozornicu staje Lika, spomenuto Krbavsko polje, pogledi na Velebit, ali i mogućnost posjete Cerovačkim špiljama. Na dionici do Knina nudi se nekoliko opcija za pogled na Zrmanju, a u Kninu svakako vrijedi razgledati Kninsku tvrđavu. Odlična je opcija slap Krčić pod kojim se rađa Krka. U ovim krajevima vizurom dominira Dinara, u Sinju ‘vuče’ Sinjska tvrđava, a zatim se cesta približava i Perućkom jezeru. Naravno, kako se približava Splitu, tu je i Klis…

Što se tiče troškova, D1 definitivno štedi novac. Besplatna je, odnosno nema cestarine. Na njoj je i lakše i ljepše stati nego na autocesti, no opet može biti prepuna ograničenja i iznenađenja jer prolazi kroz naselja. No, ako štedi novac, ne štedi i vrijeme. A1, ako ne upadnete u gužvu, do Splita vodi za ugodna četiri sata, dok ste u istom tom roku još uvijek dobrano na D1…. No, ponekad doista vrijedi usporiti.