Grad na jugu Europe pješacima je dao prednost baš posvuda! Centar su oslobodili od automobila i vratili ga ljudima

U središtu španjolskog grada Pontevedre nema velike gradske buke kakvu viđamo u Zagrebu, Splitu i drugim europskim gradovima, nema čak ni kolona ni automobila parkiranih uz svaki slobodan komadić pločnika. Ulice, naime, pripadaju pješacima, djeca se njima mogu sigurno kretati, a do trgovina, kafića, škola i drugih važnih mjesta uglavnom se stiže hodajući. No, tako nije bilo oduvijek. Prije više od dvadeset godina grad je odlučio gotovo potpuno ukloniti automobile iz svojeg središta i ljudima vratiti prostor koji im je godinama bio oduziman.

Koliko je ta promjena bila uspješna i koliko je odjeknula u čitavom svijetu, najbolje pokazuje podatak da od 2011. godine u prometu u Pontevedri nitko nije smrtno stradao. Naime, više od desetljeća bez ijedne poginule osobe izniman je rezultat za grad s približno 80.000 stanovnika. Europska komisija zbog toga mu je 2020. dodijelila nagradu za sigurnost u gradskom prometu, a niz godina bez smrtnih žrtava nastavljen je i nakon toga.

No, znate li gdje se nalazi Pontevedra? U Galiciji, na sjeverozapadu Španjolske, leži na rijeci Lérez i tridesetak kilometara udaljena je od Atlantika. Kroz grad prolazi portugalska ruta „Put Svetog Jakova“, a njegova povijesna jezgra jedna je od najbolje očuvanih u zemlji. Ipak, izvan granica Španjolske Pontevedra je najpoznatija kao grad koji je pokazao kako izgleda svakodnevni život kada automobil više nema prednost pred ljudima.

Miguel Anxo Fernández Lores po struci je liječnik. Na čelo grada došao je 1999. i vodi ga i danas, u svom sedmom mandatu. Zatekao je grad koji je sam opisao kao „skladište automobila“. Ulice su bile zakrčene, zrak loš, mladi su se iseljavali u veće gradove, a trgovine u centru zatvarale su vrata jedna za drugom.

U roku od mjesec dana pretvorio je čak 300.000 četvornih metara gradskog centra u pješačku zonu. Ukinuo je parkiranje na ulicama, zatvorio nadzemna parkirališta u jezgri i preusmjerio vozače u podzemne garaže izvan centra. Semafore je zamijenio kružnim tokovima, ograničenje brzine spustio na 30 kilometara na sat, a u najužem dijelu grada i na 10. Nogostupe je proširio, a kolnike suzio.

Nije to bio rat protiv automobila, barem ne kako ga on objašnjava. Bila je to jednostavna računica. Broj automobila koji je gradu stvarno potreban da bi funkcionirao daleko je manji nego što ljudi misle.

Ono što Pontevedru izdvaja od desetaka gradova u Europi koji su zatvorili poneku ulicu za promet jest to što je hijerarhiju zapisala kao službeni gradski model. Naime, na vrhu su pješaci i osobe u invalidskim kolicima, slijede ih bicikli pa javni prijevoz. Privatni automobil je na posljednjem mjestu.

Grad je promet podijelio u tri kategorije i prema svakoj se ponaša drukčije. Vožnja do odredišta, dakle do vlastite garaže, dućana ili posla, je dopuštena. Vožnja u potrazi za parkingom i tranzitna vožnja kroz centar prema nekom drugom dijelu grada su ono što se sustavno obeshrabruje, a ključan uvid pri donošenju te odluke bio je onaj o parkingu.

Studija je pokazala da najveći dio gužve u centru ne stvaraju ljudi koji negdje idu, nego ljudi koji kruže i traže mjesto. Maknete li mjesta s ulice, nestaje i kruženje. Prema podacima gradske uprave, na obodu centra danas ima oko tri i pol tisuće besplatnih parkirnih mjesta, sve na desetak minuta hoda od jezgre, plus još otprilike 4500 plaćenih podzemnih mjesta u gradu. Dostava se odvija u točno određenim jutarnjim i poslijepodnevnim terminima.

Promet u povijesnoj jezgri pao je dramatično. Koliko točno, ovisi o tome koga pitate i koje se razdoblje uspoređuje, pa se u izvorima nailazi i na pad od 70 posto i na brojke koje idu do 90 i nekoliko posto za najuži centar. No, bez obzira na brojke, činjenica je da automobila u centru gotovo da više nema.

Zrak je danas u gradu čišći, potrošnja goriva višestruko manja, emisije ugljikova dioksida znatno niže. Oko dvije trećine stanovnika po gradu se kreće pješice. Broj terasa kafića višestruko je narastao. Mali trgovci su se udružili i staru jezgru pretvorili u nešto što sami zovu „trgovačkim centrom na otvorenom“.

Otprilike osam od deset osnovnoškolaca u Pontevedri u školu ide pješice, a velik dio njih ide sam, bez pratnje roditelja. To je nešto što je u većini europskih gradova nestalo negdje sedamdesetih i nikad se nije vratilo. Suprotno strahovanjima da će ljudi pobjeći iz centra, dogodilo se obrnuto. Broj stanovnika je rastao, a Pontevedra danas ima najmlađe stanovništvo u Galiciji, regiji koja se inače prazni.