Slučajno smo otkrili selo u kojem je sve napravljeno od kamena, čak i krovovi! Do njega vodi stari serpentinski put

Crna Gora poznata je po tirkiznom moru, slikovitim gradovima poput Kotora i Budve te raskošnim palačama. No samo nekoliko kilometara od Herceg Novog, visoko iznad obale, skriva se pravi mali dragulj koji turistima često prođe ispod radara. Naime, na oko 700 metara nadmorske visine smjestilo se selo u kojem, kamo god pogledate, vidite kamen. Od njega su građene kuće, složene međe i oblikovani stari putevi pa čitavo mjesto izgleda kao da doslovce izrasta iz okolnog krša.

Riječ je o Žlijebima, najmanjem selu hercegnovskog zaleđa i jednom od najneobičnijih primjera tradicionalne arhitekture u Crnoj Gori. Dok su se na obali stoljećima podizale velebne palače i gradske kuće, stanovnici ovog surovog kraja gradili su onime čega su imali u izobilju. Kamen su vadili u neposrednoj blizini sela, ručno ga obrađivali i slagali u građevine koje odolijevaju vremenu i uvjetima života podno planine Orjen.

Zidovi i krovovi starih kuća napravljeni su od kamenih ploča koje su se vadile u lokalnim majdanima, odnosno kamenolomima. Ploče iznimno ravnih rubova bile su idealne za precizno slaganje. U tradicionalnoj gradnji nije bilo potrebe za vezivnim materijalom poput morta: kamen se slagao na kamen, a od njega su se izrađivali čak i krovovi te međe na zemljištima.

No sam način gradnje ipak se mijenjao tijekom stoljeća. Park prirode Orjen navodi da je prvotno prevladavala tehnika suhozida, odnosno slaganje kamena bez vezivnog materijala. Poslije se počeo upotrebljavati vapneni mort, dok su pomoćni objekti još dugo nastajali tradicionalnom tehnikom. Kamene međe i danas se velikim dijelom grade na stari način.

Upravo su se u pitoresknim Žlijebima jedinstveni kameni krovovi sačuvali bolje nego u ostalim selima tog dijela Crne Gore. Teške ploče složene jedna preko druge stvaraju prepoznatljivu sliku naselja, u kojem se siva boja kamena stapa s okolnim kršem i zelenilom.

U žlijebskim majdanima stoljetna tradicija nije potpuno nestala. I danas se ondje kamen vadi gotovo jednako kao prije 300 godina: ručno, uz pomoć klinova, maca i poluga. Za takav posao nisu bili dovoljni samo snaga i alat. Trebalo je dobro poznavati stijenu te pronaći mjesto na kojem će se pravilno odvojiti dovoljno ravna kamena ploča koja će se kasnije dodatno obraditi i upotrijebiti u gradnji.

Valja imati na umu da moćan Orjen nije planina pitomih livada. Ondje dominiraju kamene zaravni, raspucale vapnenačke stijene i duboke krške jame, između kojih se prostiru guste šume. Život u takvom krajoliku nikad nije bio jednostavan. Plodne zemlje bilo je malo, a problem je predstavljala i voda. Sela ovog područja razvijala su se uglavnom u krškim uvalama i vrtačama, gdje su uvjeti dopuštali život i obradu zemlje.

Žlijebi su se, za razliku od nekih zbijenijih naselja, razvili u izduženom nizu na planinskim padinama okrenutima prema suncu. Stanovnici su morali iskoristiti svaki komadić prostora koji im je priroda ponudila. Kamen koji je trebalo ukloniti sa zemlje nije završavao kao otpad: postajao je zid, ograda ili krov. Rezultat je krajolik u kojem se teško može povući jasna granica između onoga što je stvorila priroda i onoga što su izgradili ljudi.

Danas su Žlijebi sve zanimljiviji i izletnicima koji žele upoznati zaleđe Herceg Novog. Park prirode Orjen selo je uključio u svoju ponudu vođenih pješačkih tura, a do njega vodi i stari serpentinski put. U blizini je i crkva sv. Nikole, čiji plato na vrhu litice služi kao vidikovac s kojeg možete uživati u pogledu na ulaz u Boku kotorsku i vrhove Orjena.