Snježana i njezin suprug Tomislav žive život kakav mnogi priželjkuju: proizvode svoju hranu i uzgajaju životinje u srcu Hrvatske

Što imaju zajedničko buče, bučino ulje, koštice i brašno, lješnjaci i orasi, škotska goveda, izleti s domaćom hranom i aktivnostima za djecu, tenis i padel? Zajedničko svim tim naoko ‘nespojivim’ aktivnostima, poslovima i uslugama jedno je sasvim posebno i nesvakidašnje poljoprivredno gospodarstvo u Jaškovu, malom selu koje gravitira gradu Ozlju u kojem je ove godine oboren Guinnessov rekord u najduljoj štrudli na svijetu. To poljoprivredno carstvo zove se OPG Kovač, a na njemu caruje izričito ekološka proizvodnja.

Kako bismo doznali sve o tome, pričali smo sa Snježanom Kovač, suprugom Tomislava Kovača, nositelja OPG-a Kovač koji postoji još od 2003. godine. No, intenzivnije su se njime počeli baviti, kazala nam je, 2015. godine, dok su se 2017. prijavili i na EU natječaj… I stvari su krenule svojim tokom. „Imamo buče, bučino ulje. Pržimo slane koštice, radimo bučino brašno i s tim proizvodima smo čak i u trgovinama na našem regionalnom području. Proizvodimo i orahe, lješnjake. Imamo i kravice, ali i registrirano izletište na koje nam dolaze gosti po najavi te dječje grupe, dakle škole i vrtići“, nabraja Snježana.

No, krenimo od onog što je za naše prostore možda najneobičnije, a to su upravo škotska goveda. Ili, kako im Snježana cijelo vrijeme tepa, ‘kravice’. Drže samo tu vrstu goveda, njih između 40 i 50. Primjenjuju prirodni pripust i imaju dva bika. Škotskim govedima počeli su se baviti 2018. godine. „Te smo godine išli u Austriju prodavati koštice buče jer smo imali dobar prinos buča, i vidjeli smo ih putem…”, prisjetila se Snježana.

Dosjetili su se da bi tim životinjama možda moglo biti dobro na jednom dijelu njihove zemlje gdje je Tomislav prije imao motocross stazu, a koja je, kako ga je prestao voziti, postala teška za održavanje jer je teren strm. I tako su nabavili tri škotska goveda. “Svidjelo nam se kako se ponašaju, dobro čiste površine, zahvalne su za uzgoj jer mi ne želimo nikakve dodatke prehrani. One jedu samo travu, sijeno i ono što nađu u prirodi“, objašnjava Snježana.

Škotska goveda, nastavlja, su jako mirna i dobra. Iako tako ne izgledaju, znaju se vrlo dobro pripitomiti, pogotovo ako naviknete na ruke, odnosno dodir od malih nogu. Zahvalne su i po pitanju teljenja, one sve to, kaže, odrade same. Napravili su im i nadstrešnice jer su mislili da će se sklanjati ispod njih, no one su uglavnom na otvorenom cijele godine. Kada je kiša, njima to odlično odgovara, a kada je snijeg brste travu ispod njega… „One su poslije bizona prva krava, najstarija vrsta krave, i u biti drugačije funkcioniraju nego ove naše. Porijeklom su iz Škotske, iz visokih planina, navikle su na to. Prirodni im je nagon da se same pobrinu za sebe, drugačije su i snalažljive. Primjerice, čim jabuke padnu s drveta odmah su tamo…“, priča Snježana.

Sve njihove kravice, govori ona, imaju imena. Imaju i poseban sustav imenovanja pa majke i njihovi potomci dobivaju imena koja počinju istim slovom, primjerice Melanija, Matea, Mia… Telići pak idu za meso. „U biti, to je junetina jer im treba dulje vremena da bi dobili potrebnu kilažu od ovih u klasičnom uzgoju“, objašnjava Snježana. Iako ih, umjesto slanja u klaonicu, preferiraju prodati za uzgoj, morali su si posložiti u glavi da je to prirodan slijed događaja, kaže.

Od mesa koje dobiju dosta toga ostavljaju za vlastite potrebe. Surađuju i s nekoliko restorana, a dosta mesa čuvaju i za hamburgere koje nude na tradicionalnom Štrudlafestu u Jaškovu, za koji su ove godine ispekli u svojoj profesionalnoj peći i do trećine štrudle rekorderke. Naravno, mogu im se javiti svi zainteresirani i dogovoriti pakete mesa, no moraju ih preuzeti kod njih jer oni ne vrše dostavu.

Suprug, koji je svojedobno bio nominiran i za najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika, inače je prehrambeni tehničar, dok je Snježana hotelijersko-turistički tehničar. Oboje su radili i u tvrtkama, ali su se uvijek, uz posao, bavili i poljoprivredom. U jednom trenutku su se pitali zašto ne bi radili sami za sebe, javili su se i na natječaj, prošli i nabavili potrebne strojeve. A onda su sve to oplemenili, kaže Snježana, i kupili i dodatna zemljišta.

Trenutačno obrađuju oko 70 hektara zemlje, a bave se izričito ekološkim uzgojem. Primjerice, u slučaju buče, to je buča uljarica te u nešto manjim količinama butternut tikva. „Ove godine zasadili smo desetak hektara, no kako ništa ne tretiramo imamo nešto manje prinose. Standardno to bude 1400 kilograma po hektaru, a kod nas je to okvirno 900″, objašnjava Snježana.

„Jako je puno posla jer nam se puno toga prelama, primjerice u vrijeme berbe. Isto tako, ne beremo buču samo za sebe, nego i drugima, ali ima posla i tijekom cijele godine, stalno treba kositi, pripremati travu i sijeno za kravice… No, dosta dobro smo se posložili i dosta smo toga mehanizirali”, kaže. I dalje nemaju zaposlenih i sve rade obiteljski: suprug i ona, svekar i svekrva. Svekar se, primjerice, bavi škotskim govedima, svekrva pomaže u pakiranju, Snježani najveći dio posla odlazi na papirologiju i kompletnu organizaciju oko turističkog segmenta posla. Suprug Tomislav je, kaže, na petsto strana, na traktoru, u berbi, gdje god treba…

„Mi ustvari radimo ono što volimo i ne doživljavamo to kao težak posao. Pitaju nas ‘kad vi sve to stignete, kako vam se da’… Proizvodimo praktički svu našu hranu, u trgovini kupujemo samo sol, šećer i neke osnovne stvari”, kaže ona.

A tu se onda dotičemo i njihova imanja kao izletišta. Nisu otvoreni za posjete svaki dan, već uz najavu, a u proljeće i jesen dolaze im dječje grupe. „Kada je sezona buče onda djeci, primjerice, pečemo kestene, rezbarimo buče, smislili smo neke igrice na ranču gdje su kravice i taj program traje od osam do 13 sati”, objašnjava. Isto tako, nude i ručak ili večeru svojim posjetiteljima, a svu hranu spremaju ona i svekrva.

Nude, primjerice, domaću juhu, meso od junetine ili govedine ili pak juhu od buče. Ima i lungića u saftu s domaćim krumpirom, tjestenine od bučina brašna, roštilja, pohane piletine koju uzgajaju samo za svoje osobne potrebe te za potrebe gostiju. Jela uvijek prate i domaće sezonske salate. Naravno, štrudla je neizostavni desert.

No, čak ni to nije sve. Sanjare o smještajnim kapacitetima, a velike planove vežu i uz tenis i padel. Već su napravili jedan teniski teren te jedan padel teren, još dva padela i najmanje jedan teniski su u planu. San im je u budućnosti održavati teniski kamp, a već sada u školici tenisa, koju vodi teniski trener, imaju 30-ak djece iz njihova kraja. Isto tako, imaju i rekreativnu ligu i sudjeluju na turnirima. I ta teniska priča krenula je iz ljubavi. Kada je vozio motocross, Tomislav je napravio svoju motocross stazu, objašnjava Snježana, a svojedobno je trenirao i tenis i u tome bio jako dobar. No, krajnja vizija im je, kaže, iduća: da barem jedno dijete iz njihova kraja dođe do ATP turnira.