Probali smo pizzu koja je proglašena jednom od najboljih u Europi: vlasnik lokala ima hrvatske korijene, a zanat je pekao u Napulju

Za dobar paprikaš isplati se potegnuti do Mađarske, za bečki odrezak do Austrije, za kobasice do Njemačke, a za roštilj do Srbije. No što je s pizzom? Naravno, prva asocijacija je Italija, no mi smo najbolju pronašli puno bliže, u Ljubljani. A to možemo zahvaliti jednom čovjeku, Gregoru Yurkovichu. Taj 55-godišnji Amerikanac slovensko-hrvatskih korijena i vlasnik ljubljanske pizzerije Pop’s Pizza, o kojoj se govori isključivo u superlativima, prije više od deset godina došao je na originalnu ideju: otvoriti gourmet burger restoran, prvi takve vrste u čitavoj Sloveniji.

U suradnji sa Svetozarom Raspopovićem, cijenjenim ugostiteljem iz Vojvodine, to je i napravio. Nazvao ga je Pop’s Burger, a mjesto je vrlo brzo postiglo neviđen uspjeh i promijenilo gastronomsku scenu u Ljubljani. Pet godina kasnije, na red je došao novi projekt. Gregor se, naime, odvažio na pravi kulinarski zaokret i ušao u svijet čuvene pizze Napoletana.

”Tad nisam znao ništa o pizzi, ali koncept mi se činio vrlo zanimljivim. Odlučio sam otići u Napulj i učiti sve, od početka do kraja. U Italiji sam ostao dvije godine, putovao zemljom i studirao u instituciji specijaliziranoj baš za pizzu Napoletana. Završio sam nekoliko tečajeva za pizza majstora i radio u dvije pizzerije, a učio sam i talijanski jer ondje malo tko priča engleski pa mi je bez znanja jezika bilo gotovo nemoguće komunicirati s ljudima”, kaže nam Yurkovich.

Stekavši iskustvo, 2019. napokon je, na adresi Breg 2 u samom srcu Ljubljane, otvorio pizzeriju Pop’s Pizza, u koju je doveo i provjerenu ekipu iz Italije. ”Odmah smo počeli peći 600 pizza dnevno, što je sigurno bio dotad najveći boom u Sloveniji”, dodaje naš sugovornik. Njegova filozofija je jednostavna: raditi samo s najboljim sastojcima i imati vrhunski tim.

Sastojke za pizze Gregor nabavlja u Italiji, usko surađuje i s jednim njihovim mlinom, a njegov lokal specifičan je i po tome što koristi kiselo tijesto, tzv. lievito madre. Štoviše, sad već kultna Pop’s Pizza bila je prva pizzerija izvan Italije s certifikatom pizza Napoletana koja koristi takvo tijesto. Zato su već godinu, dvije nakon otvaranja dobili nagradu koja ih je svrstala među 50 top pizza u čitavoj Europi. To prestižno priznanje osvajaju već četvrti put zaredom.

Trud i predanost rezultirali su fantastičnim pizzama koje privlače goste i izvan Slovenije. Zato po najbolju više ne idemo u Italiju, već Ljubljanu. ”Puno Talijana mi kaže da radimo vrlo dobre pizze, vjerojatno i kvalitetnije od onih u Napulju. Mnogi u Sloveniji pokušali su nas kopirati, ali ja se ne želim uspoređivati s drugima. Cilj mi je biti među najboljima u svijetu”, govori Yurkovich, koji je jeo u vrhunskim restoranima diljem Italije i odlučio raditi još bolje, ali u svojoj Ljubljani.

Upravo je Pop’s Pizza bila glavni povod za naš izlet u slovensku prijestolnicu. I nismo jedini. Jer sve više Zagrepčana dolazi ondje, ne samo zbog hrane, već cjelokupnog doživljaja. Naime, Gregorov gastro projekt, uz okuse koji oduševljavaju, gostima nudi i prekrasan ambijent, kvalitetu, glazbu… Jednom riječju: iskustvo. I to jedinstveno, ono koje se pamti.

Nama je najteži dio bio izabrati ”svoju” pizzu. Jelovnik smo proučili još u Zagrebu i nismo se mogli odlučiti jer nam je sve na njemu izgledalo i više nego primamljivo. Osjećali smo se kao djeca u trgovini s igračkama pa smo odluku na kraju prepustili konobaru. I nismo pogriješili. Preporučio nam je pizze Sofia D.O.P. (14,90 eura) i La Gomorrah (13,90 eura).

Prva je s mozzarellom od bivoljeg mlijeka iz talijanske regije Kampanije, zatim mozzarellom od kravljeg mlijeka iz Agerole, pelatima sorte Gargano iz Apulije, rajčicama sorte Pizzutello, 14 mjeseci odležanim parmezanom, bosiljkom i ekstra djevičanskim maslinovim uljem. Uz nju smo, na posebnom tanjuru, dobili i preukusan tanko narezan pršut. Tijesto je bilo božanstveno: mekano, elastično i lagano, s pjegicama karakterističnima za pizzu Napoletana, a kombinacija okusa izvanredna.

Druga pizza, La Gomorrah, došla nam je s maloprije spomenutim pelatima, a žešći šmek dali su joj dimljena provola (polutvrdi sir) iz Agerole, salama iz regije Friuli, svježe jalapeño papričice, domaći ljutkasto začinjeni med i tvrdi sir pecorino. Svi okusi Italije spojeni u savršenu harmoniju: ukratko, prava poslastica za nepce! Sjedimo na visokim barskim stolcima, tik uz prozor, guštamo u hrani, gledamo na suncem obasjanu rijeku Ljubljanicu i jedino što možemo reći jest: La vita è bella!

Ručak dovršavamo čašom odličnog slovenskog piva, a Gregor nam otkriva da u pizzeriji ima i poznata kutjevačka vina Vlade Krauthakera, inženjera agronomije, enologa te jednog od najuspješnijih hrvatskih vinara, koji je ujedno i njegov stric. Nakon što je u Kaliforniji bio financijer i investitor, radeći na projektima za prestrukturiranje, Yurkovich se (pre)zasitio te branše. Poželio je, kaže, uživati u hrani, piću i gastronomiji. Ono što je počelo Pop’s Burgerom razvilo se u gastronomsku bajku, koja je Ljubljanu pretvorila u pravi raj za gurmane. Sasvim zasluženo!