Za ovu meku i mirisnu pogaču treba vam tek nekoliko namirnica koje sigurno već imate kod kuće: focaccia je nekad bila skromno jelo, a danas je simbol Italije

Svi koji su barem jednom posjetili Italiju znaju da se na Apeninskom poluotoku jede i pije kao nigdje drugdje u svijetu. Svako selo, svaki grad, svaka regija imaju svoje specijalitete koji očaravaju okusne pupoljke i osvajaju srca turista. Od poznatih pizza, savršeno pripremljenih tjestenina, do raznih delikatesa – talijanska kuhinja zaista je bogata i raznolika, a njen jedinstveni duh osjeća se u svakom jelu. Među brojnim gastronomskim ikonama, jedno jelo zauzima posebno mjesto – focaccia – koja se često smatra pretečom moderne pizze. Iako se često poslužuje kao prilog uz razna jela, mnogi je Talijani konzumiraju samostalno, uz čašu vina ili uz bogate umake. Priprema focaccie kod kuće nije zahtjevna, iako zahtijeva malo strpljenja, a u konačnici puno je više od pukog jela – ona je simbol talijanskog načina života. U nastavku donosimo najbolji, tradicionalni recept od samo nekoliko sastojaka!

FOCACCIA JE ZBOG SVOJE JEDNOSTAVNOSTI I PRISTUPAČNIH SASTOJAKA POSTALA OMILJENA HRANA DILJEM ITALIJE

Ovaj tradicionalni talijanski kruh vuče svoje korijene iz grčke i etruščanske kulture prije nego što je stigao u Italiju. Etruščani, koji su živjeli na području današnje Toskane i Umbrije smatraju se jednim od naroda koji su razvili rane oblike ove plosnate vrste kruha. S druge strane, Grci su imali svoju verziju sličnog kruha, zvanog “plakous”, koji su često obogaćivali začinima, sirom i lukom.

• 

Riječ “focaccia” dolazi od latinskog izraza “focus”, što znači ognjište ili mjesto za pečenje, budući da se izvorno pekla na žeravi ili vrućem kamenu. U početku je bila jednostavan, plosnati kruh napravljen od brašna, maslinovog ulja, vode, soli i vrlo male količine kvasca. Zbog svoje jednostavnosti i pristupačnih sastojaka postala je omiljena hrana među različitim društvenim slojevima, od vojnika do aristokracije, a danas je poznata delicija koju ćete pronaći u gotovo svim talijanskim restoranima.

STARIJA JE OD PIZZE ZA ČAK 2000 GODINA

Jedan od najpoznatijih tipova focaccie dolazi iz Ligurije, točnije iz Genove, gdje je ovaj kruh stekao slavu zahvaljujući obilnom korištenju maslinovog ulja i krupne soli. Južna Italija, osobito regija Apulija, razvila je svoju prepoznatljivu verziju, obogaćenu cherry rajčicama i kuhanim krumpirom u tijestu, što joj daje neodoljivu mekoću. Ono što mnogi ne znaju jest da je focaccia starija od pizze za čak 2000 godina. Danas postoji mnoštvo varijanti ovog kruha, od slanih do slatkih, s dodacima poput ružmarina, luka, maslina, a ponekad i grožđica ili meda.

• 

KLJUČNE RAZLIKE IZMEĐU PRIPREME FOCACCIE I PIZZE

Focaccia se razlikuje od pizze po nekoliko ključnih elemenata u pripremi tijesta i načinu pečenja. Obje vrste tijesta koriste osnovne sastojke poput brašna, vode, kvasca i soli, ali glavna razlika leži u količini kvasca i tretmanu tijesta prije pečenja. Focaccia sadrži više kvasca i ostavlja se da se diže dva puta: jednom nakon miješanja tijesta i drugi put neposredno prije pečenja. Ovaj dodatni korak omogućuje da tijesto postane deblje, mekše i prozračnije, s karakterističnim zračnim džepovima. Također, Focaccia zahtijeva duže vrijeme pečenja na nižoj temperaturi kako bi se osigurala ujednačena tekstura kroz cijeli kruh.

SASTOJCI

• 500 g glatkog brašna
• 325 ml mlake vode
• 6 žlica maslinovog ulja (plus 2 dodatne za preliti po tijestu)
• 12 g svježeg kvasca
• 10 g soli
• Krupna sol (za posipanje)
• Ružmarin (po želji, za posipanje)

• 

POSTUPAK PRIPREME

• U malo mlake vode otopite kvasac.
• U veću zdjelu stavite brašno, dodajte otopljeni kvasac, ostatak vode i počnite mijesiti.
• Dodajte sol i 6 žlica maslinovog ulja, te mijesite dok tijesto ne postane glatko i elastično.
• Pokrijte tijesto kuhinjskom krpom i ostavite da se diže na sobnoj temperaturi oko 2 sata, dok ne udvostruči volumen.
• Premjestite tijesto na nauljeni pleh i prstima ga raširite po cijeloj površini.
• Prstima napravite udubine po tijestu. Prelijte s 2 žlice maslinovog ulja, pospite krupnom solju i ružmarinom.
• Ostavite da se tijesto diže još 30 minuta.
• Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 220 °C oko 20 minuta, dok ne postane zlatno-smeđa.

Uživajte u pripremi i degustaciji – jer, kako Talijani kažu, “la vita è troppo breve per mangiare male”, odnosno “život je prekratak da bismo loše jeli”.