Skupina ljudi iz amazonskog područja

Kultura i Život

Zelena pluća svijeta: Ilegalne sječe i trgovci drogom ugrožavaju brojna amazonska plemena

Zbog sve češćih i razornijih šumskih požara te sječe i uništavanja vegetacije na području najpoznatije svjetske šume, mnoga amazonska plemena susreću se s ozbiljnim prijetnjama za opstanak. Razvoj poljoprivrednih i stočarskih djelatnosti doveo je do protjerivanja starosjedilačkih plemena, narušavanja brojnih prirodnih procesa te uništavanja biljnog i životinjskog svijeta.

GENERACIJA Z MIJENJA OBIČAJEZnate li što je to "suhi prosinac"? Blagdani bez alkohola novi su trend među mladima, čak polovica ih ne planira popiti ni kap ovog Božića
Nastavi čitati

VELIČANSTVENI SVIJET PRIRODE, DOM MNOGIM STAROSJEDILAČKIM PLEMENIMA

Amazonska prašuma koja se prostire trećinom južnoameričkog kontinenta jedno je od najveličanstvenijih čuda prirode. Ova najveća svjetska prašuma pokriva područje od 9 južnoameričkih država, a njeno šire područje i danas je relativno neistraženo. Područje oko Amazone nastanjuje nekoliko desetaka tisuća vrsta biljaka i životinja. Mnogi je nazivaju i ‘pluća svijeta’, no dom je to mnogim plućima, starosjedilačkim plemenima koji i danas žive istim načinom života kao i njihovi preci. Podijeljeni na oko 400 plemena, Indijanci amazonske prašume žive u naseljenim selima uz rijeke ili kao nomadi duboko u šumi.

Prema nekim procjenama, prva ljudska naselja u Amazoniji nastala su prije 32 do 39 tisuća godina. Već od tada su Amazonci razvili svoj način života, jezik, kulturu te se dobro integrirali u kišnu šumu koja donosi brojne prednosti i ograničenja za život. Plemena obično žive načinom lovaca i sakupljača, hraneći se povrćem, voćem, žitaricama, ribom i životinjama.

NOVI KONCEPT ZABAVEBili smo na prvoj "ničijoj svadbi": na njoj ne postoje mladenci i ne poklanjaju se kuverte, ali se fantastično jede, pije i pleše do jutra
Nastavi čitati

Prepoznatljivi su po svom jedinstvenom jeziku, tradicionalnoj odjeći koju izrađuju od prirodnih resursa te oslikavanju lica. Plemensko oslikavanje lica uobičajeno je za sva plemena i karakteristično je obilježje njihova izgleda. Većina njih koji žive duboko u džungli su u potpunosti goli, nose samo nakit koji izrađuju od kostiju i zuba. Radi se o nomadskim plemenima koji žive u malim privremenim naseljima 4-5 godina dok se ne iscrpe svi prirodni resursi – a onda krenu dalje.

AMAZONSKA PLEMENA DANAS

Danas su sva ta plemena u opasnosti od protjerivanja sa svojih zemljišta. Moderni globalizacijski procesi, sječa šuma i razvoj poljoprivrede te stočarstva doveli su do njihovog protjerivanja te im prijeti smrt od ljudske ruke. Iako neki stručnjaci smatraju kako postoji mnoštvo plemena za koje se ne zna i koji će još dugo ostati skriveni od očiju javnosti, činjenica je da mnogi izumiru pod pritiskom modernog svijeta.

Zbog kolonizacije zemljišta, brojne su skupine bile prisiljene na neaktivan način života i postale su seljaci. Tijekom 1990-tih poduzeto je niz mjera kako bi se prašuma zaštitila od negativnog ljudskog djelovanja. Danas ipak većina plemena živi u autohtonim rezervatima zvanim resguardos, gdje prakticiraju način života koji integrira i tradicionalne i moderne elemente.

SKRIVENA AMAZONSKA PLEMENA

Česta pojava koja se može vidjeti na obalama Amazone su skupine Indijanaca koji izranjaju iz šume. Nazivaju ih autohtonim narodima u izolaciji, a radi se o skrivenim plemenima koji se prkosno opiru vanjskom svijetu, živeći duboko u prašumi Amazone. U proteklih nekoliko godina oni se redovito pojavljuju kako bi se opskrbili hranom i oružjem. Tamošnji mediji izvještavali su o snimkama turista i lokalnog stanovništva kako prigrljuju Indijance, pružajući im odjeću i vodu.

Unatoč brojnim lijepim kadrovima, neki od tih susreta završili su sa smrtonosnim ishodima. Naime, zabilježen je slučaj kako su plemena metkom strijele u srce ubili mladog muškarca, iz dosad nepoznatih razloga. Tjednima su mediji izvještavali i o tome kako su stanovnici vidjeli nepoznato pleme, čiji pripadnici su navodno dolazili krasti usjeve, sjekire i mačete te su plašili njihove žene i djecu.

Istraživači već godinama traže razlog za njihovo pojavljivanje iz prašume gdje žive već desetljećima. No prilično je jasno kako su nasilje i prateća iscrpljenost otvorile put za komunikaciju i kontakt s nepoznatim svijetom. Lokalne vlasti jednom su prilikom preko tumača uspjeli komunicirati s pripadnicima izoliranog plemena koji su opisivali mučna događanja u džungli gdje je njihov narod pretrpio veliko krvoproliće te su ih stranci istjerali iz šume. Brazilske vlasti su pretpostavile da se radi o ilegalnim sječama ili trgovcima droge koji su nezakonito počinili zločin.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća vlada je u više navrata pokušala uspostaviti miran kontakt s autohtonim stanovništvom, često s ciljem prisilne asimilacije ili nužnog preseljenja. Kako bi ih izmamili iz šume, postavljali su tzv. ‘privlačne stupove’, odnosno nakupine s metalnim alatom i drugim stvarima koje bi autohtoni Indijanci mogli smatrati vrijednima.

ZAŠTITA PLEMENA OD EKSPLOATACIJE I RAZARAJUĆIH BOLESTI

Jedno od najpoznatijih takvih plemena koji se posljednjih godina pojavljuje je skupina Mashco-Piro. Svakim kontaktom se nastojalo saznati više o njima poput zdravlja članova obitelji, koliko ih ima, gdje žive, koliko daleko u džungli lutaju, no i dalje je dostupno vrlo malo informacija.

Zbog nedostatka informacija i sve veće prijetnje od vanjskog svijeta, i Peru i Brazil stvorili su mrežu šumskih rezervata i parkova kako bi zaštitili ta plemena od eksploatacije i razarajućih bolesti koje često prate dolazak zapadne civilizacije u šumu. Bez medicinske njege i rigoroznog praćenja, prethodno neeksponirane autohtone populacije mogu brzo podleći zarazama, poput ospica i gripe. Zbog toga je Brazil usvojio politiku ‘bez kontakta’, s ciljem da se poštuje pravo izoliranih plemena da ostanu povučena ako to žele.

Unatoč zakonima koji bi ih trebali štititi, u prošlim stoljećima, pa čak i desetljećima, izolirana plemena često su bila ubijana te su mnogi nezakonito bačeni u ropstvo. Neki od pripadnika koji su se asimilirali na uvjete modernog svijeta kažu da su bili zainteresirani i prije za kontakt s vanjskim svijetom, ali su se previše bojali to učiniti zbog loših iskustava i tragičnih događaja koje su preživjeli.

Na kraju, ključno pitanje koje se postavlja je kako osigurati da izolirane skupine imaju budućnost, a odgovornost zasigurno leži na svim vladama i politikama koje trebaju postati transparentnije i aktivnije u zaštiti naroda čije postojanje seže stoljećima unatrag.

Aktualno

Pročitajte još