Kvizovi
Kultura i Život
Zelena pluća svijeta: Ilegalne sječe i trgovci drogom ugrožavaju brojna amazonska plemena
Zbog sve češćih i razornijih šumskih požara te sječe i uništavanja vegetacije na području najpoznatije svjetske šume, mnoga amazonska plemena susreću se s ozbiljnim prijetnjama za opstanak. Razvoj poljoprivrednih i stočarskih djelatnosti doveo je do protjerivanja starosjedilačkih plemena, narušavanja brojnih prirodnih procesa te uništavanja biljnog i životinjskog svijeta.
VELIČANSTVENI SVIJET PRIRODE, DOM MNOGIM STAROSJEDILAČKIM PLEMENIMA
Amazonska prašuma koja se prostire trećinom južnoameričkog kontinenta jedno je od najveličanstvenijih čuda prirode. Ova najveća svjetska prašuma pokriva područje od 9 južnoameričkih država, a njeno šire područje i danas je relativno neistraženo. Područje oko Amazone nastanjuje nekoliko desetaka tisuća vrsta biljaka i životinja. Mnogi je nazivaju i ‘pluća svijeta’, no dom je to mnogim plućima, starosjedilačkim plemenima koji i danas žive istim načinom života kao i njihovi preci. Podijeljeni na oko 400 plemena, Indijanci amazonske prašume žive u naseljenim selima uz rijeke ili kao nomadi duboko u šumi.
Prema nekim procjenama, prva ljudska naselja u Amazoniji nastala su prije 32 do 39 tisuća godina. Već od tada su Amazonci razvili svoj način života, jezik, kulturu te se dobro integrirali u kišnu šumu koja donosi brojne prednosti i ograničenja za život. Plemena obično žive načinom lovaca i sakupljača, hraneći se povrćem, voćem, žitaricama, ribom i životinjama.
Prepoznatljivi su po svom jedinstvenom jeziku, tradicionalnoj odjeći koju izrađuju od prirodnih resursa te oslikavanju lica. Plemensko oslikavanje lica uobičajeno je za sva plemena i karakteristično je obilježje njihova izgleda. Većina njih koji žive duboko u džungli su u potpunosti goli, nose samo nakit koji izrađuju od kostiju i zuba. Radi se o nomadskim plemenima koji žive u malim privremenim naseljima 4-5 godina dok se ne iscrpe svi prirodni resursi – a onda krenu dalje.
AMAZONSKA PLEMENA DANAS
Danas su sva ta plemena u opasnosti od protjerivanja sa svojih zemljišta. Moderni globalizacijski procesi, sječa šuma i razvoj poljoprivrede te stočarstva doveli su do njihovog protjerivanja te im prijeti smrt od ljudske ruke. Iako neki stručnjaci smatraju kako postoji mnoštvo plemena za koje se ne zna i koji će još dugo ostati skriveni od očiju javnosti, činjenica je da mnogi izumiru pod pritiskom modernog svijeta.
Zbog kolonizacije zemljišta, brojne su skupine bile prisiljene na neaktivan način života i postale su seljaci. Tijekom 1990-tih poduzeto je niz mjera kako bi se prašuma zaštitila od negativnog ljudskog djelovanja. Danas ipak većina plemena živi u autohtonim rezervatima zvanim resguardos, gdje prakticiraju način života koji integrira i tradicionalne i moderne elemente.
SKRIVENA AMAZONSKA PLEMENA
Česta pojava koja se može vidjeti na obalama Amazone su skupine Indijanaca koji izranjaju iz šume. Nazivaju ih autohtonim narodima u izolaciji, a radi se o skrivenim plemenima koji se prkosno opiru vanjskom svijetu, živeći duboko u prašumi Amazone. U proteklih nekoliko godina oni se redovito pojavljuju kako bi se opskrbili hranom i oružjem. Tamošnji mediji izvještavali su o snimkama turista i lokalnog stanovništva kako prigrljuju Indijance, pružajući im odjeću i vodu.
Unatoč brojnim lijepim kadrovima, neki od tih susreta završili su sa smrtonosnim ishodima. Naime, zabilježen je slučaj kako su plemena metkom strijele u srce ubili mladog muškarca, iz dosad nepoznatih razloga. Tjednima su mediji izvještavali i o tome kako su stanovnici vidjeli nepoznato pleme, čiji pripadnici su navodno dolazili krasti usjeve, sjekire i mačete te su plašili njihove žene i djecu.
Istraživači već godinama traže razlog za njihovo pojavljivanje iz prašume gdje žive već desetljećima. No prilično je jasno kako su nasilje i prateća iscrpljenost otvorile put za komunikaciju i kontakt s nepoznatim svijetom. Lokalne vlasti jednom su prilikom preko tumača uspjeli komunicirati s pripadnicima izoliranog plemena koji su opisivali mučna događanja u džungli gdje je njihov narod pretrpio veliko krvoproliće te su ih stranci istjerali iz šume. Brazilske vlasti su pretpostavile da se radi o ilegalnim sječama ili trgovcima droge koji su nezakonito počinili zločin.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća vlada je u više navrata pokušala uspostaviti miran kontakt s autohtonim stanovništvom, često s ciljem prisilne asimilacije ili nužnog preseljenja. Kako bi ih izmamili iz šume, postavljali su tzv. ‘privlačne stupove’, odnosno nakupine s metalnim alatom i drugim stvarima koje bi autohtoni Indijanci mogli smatrati vrijednima.
ZAŠTITA PLEMENA OD EKSPLOATACIJE I RAZARAJUĆIH BOLESTI
Jedno od najpoznatijih takvih plemena koji se posljednjih godina pojavljuje je skupina Mashco-Piro. Svakim kontaktom se nastojalo saznati više o njima poput zdravlja članova obitelji, koliko ih ima, gdje žive, koliko daleko u džungli lutaju, no i dalje je dostupno vrlo malo informacija.
Zbog nedostatka informacija i sve veće prijetnje od vanjskog svijeta, i Peru i Brazil stvorili su mrežu šumskih rezervata i parkova kako bi zaštitili ta plemena od eksploatacije i razarajućih bolesti koje često prate dolazak zapadne civilizacije u šumu. Bez medicinske njege i rigoroznog praćenja, prethodno neeksponirane autohtone populacije mogu brzo podleći zarazama, poput ospica i gripe. Zbog toga je Brazil usvojio politiku ‘bez kontakta’, s ciljem da se poštuje pravo izoliranih plemena da ostanu povučena ako to žele.
Unatoč zakonima koji bi ih trebali štititi, u prošlim stoljećima, pa čak i desetljećima, izolirana plemena često su bila ubijana te su mnogi nezakonito bačeni u ropstvo. Neki od pripadnika koji su se asimilirali na uvjete modernog svijeta kažu da su bili zainteresirani i prije za kontakt s vanjskim svijetom, ali su se previše bojali to učiniti zbog loših iskustava i tragičnih događaja koje su preživjeli.
Na kraju, ključno pitanje koje se postavlja je kako osigurati da izolirane skupine imaju budućnost, a odgovornost zasigurno leži na svim vladama i politikama koje trebaju postati transparentnije i aktivnije u zaštiti naroda čije postojanje seže stoljećima unatrag.