Na posljednjem od 27 mlinova na ovoj rijeci Nataša i danas melje brašno kao njezini preci zadnjih 400 godina

U nekim se mjestima povijest glasnije čuje. Jedno od takvih je Martinovo Selo. No, taj zvuk prošlosti ne bi bio tako glasan da nema jedne žene. Ona se zove Nataša Maršanić i čuvarica je doista posebnog Gašparovog mlina, jedine preostale vodenice od njih 27 koje su nekada krasile Rječinu. Gašparov mlin, koji nosi ime po njezinu djedu, upravo je u njezinu vlasništvu, a ona i sama u njemu i dandanas melje brašno, baš kao što se to radilo i nekada te sa svima zainteresiranima dijeli ljepote i tajne tamošnje tradicije i prošlosti, života kakav je nekada bio.

Gašparov mlin ili Gašparov malin zaštićeni je spomenik kulture. Riječ je o posljednjem aktivnom vodenom mlinu u Primorsko-goranskoj županiji, a Nataša kaže kako je za to zaslužan upravo njezin djed, Gašpar Juretić. “On je jedini preostao od 27 mlinova, i to zato što je moj djed Gašpar sazidao kamenu kuću. On je imao viziju da se to napravi tako, na drugim mlinovima su bile drvene kućice i brvnare i to se uništavalo… Ovaj je bio napravljen od kamena i očuvan je”, pojašnjava Nataša.

Nataša inače živi u Grobniku, kojih 10 minuta dalje, a na katu mlina (koji se nalazi u prizemlju), živi njezina kći s obitelji, kaže. Malo dalje od mlina, u kući, živi njezina majka. Samo imanje na kojem se pak nalazi mlin u vlasništvu je njezine obitelji već 400 godina. “Povijest kaže da je 1650. godine Martin Juretić došao u selo i imao je devet sinova i oni su osnovali svoje obitelji. U našem selu žive Juretići i svi smo potomci tog istog čovjeka, a oni su osnivali mlinove, a bili su i stolari, imali su i pilane, sve je to bilo u sklopu Martinova Sela”, objasnila je Nataša.

Sam Gašparov mlin je, naglašava, dio njezine obitelji. “On je dio povijesti obitelji, tradicije, nasljeđa koje sam odlučila održavati, kao što su to radili moj otac i moj djed. Ne odustajem od namjere da se to i dalje očuva u ime tradicije i sjećanja na život i kraj u ondašnja vremena”, tvrdi.

Mlin je, kaže, bio više od pukog objekta. “Mlin je značio život, živjelo se od toga. On je bio razlika između života i smrti. Ako si imao palentu i brašno, preživio si. Obitelji su bile mnogobrojne, bila je glad i puno djece, mala su djeca umirala od gladi, neishranjenosti… To je bio princip života. Nije to samo mlin kao takav, cijeli se životni ciklus odvijao u mlinu”, pojašnjava Nataša.

Mlin naziva živućim muzejom u kojem i danas ima davne stolarije njihova sela. Upravo joj je zato stalo da on ostane takav kao što je bio nekada, bez inovacija i renovacija u modernom smislu. Važno joj je da bude onakav kakav je bio kada je i ona sama bila dijete.

Sam mlin inače ima najviše 80 kvadrata i u njemu se nalaze dva mlinska kamena koja pokreću dva vodena kotača. Jedan je kamen za kukuruz i na njemu se melju bijeli i žuti kukuruz u bijelu i žutu palentu. Na drugom kamenu melju se pir, pšenica, raž i heljda. Proizvod koji se dobiva mljevenjem spada u najzdravije vrste brašna jer se kameni mlin ne zagrijava, kaže Nataša.

Tu su i različita stara sita, lopatice, vage, od kojih jedna ima 150 godina. “Ima tu i predmeta koji nisu vezani uz sam mlin, ali su se nekad koristili. Primjerice, palentari, velike kuhače kojima se kuhala palenta. Ili pak pinjata, velika drvena padela u kojoj se kuhala ta davna palenta, hraniteljica Grobnika”, kaže Nataša.

Nataša brašno melje svaki dan, naravno kada mlin radi. Inače je po struci turistička radnica, ali osim u mlinu radi i na placu gdje prodaje i povrće koje uzgaja. Mljevenjem se počela baviti prije osam godina, kada je preminuo njezin otac koji se dotad brinuo o mlinu, a u održavanju mlina joj pomaže cijela obitelji, pogotovo suprug.

Trenutačno pa sve do devetog mjeseca, mlin je van funkcije jer je Rječina presušila. I inače presuši u svibnju ili lipnju, a u pogon se vraća u rujnu, kad krenu kiše. “U tom mlinu ništa nije u ljudskoj domeni, sve je u domeni prirode, sve ide svojim prirodnim tokom”, kaže.

No, starinski Gašparov mlin ne služi samo za dobivanje brašna. On je i mjesto posjeta i učenja. Primjerice, često ga posjećuju djeca predškolske i školske dobi u sklopu školskog programa, a mogu ga, uz prethodnu najavu, posjetiti i svi drugi zainteresirani. Često to budu upravo obitelji s djecom. No silna popularizacija nije cilj, kaže Nataša. Cilj je da Gašparov mlin ostane seoski mlin i dio seoske idile.