Raskošni dvorac u malom slavonskom gradiću posjećivao je i austrijski car, njegove kule i tornjevi podsjećaju na stare bajke

Bajna Slavonija, sa svojim nepreglednim ravnicama, uvijek je savršena destinacija za izlet, no posebno je neodoljiva u proljeće, kad njezino živopisno zelenilo najviše dolazi do izražaja. Zato vas ovaj put vodimo u Donji Miholjac, bajkovit i romantičan grad na rijeci Dravi, pravi mali dragulj koji oduševljava prirodnim ljepotama i povijesnim znamenitostima. A najveća atrakcija ovog slavonskog mjesta je dvorac, odnosno dva dvorca koja čine kompleks Prandau-Mailath!

Kad dođete u Donji Miholjac, svakako se prošetajte takozvanim ”Veliki parkom”, najznačajnijim i najvećim u gradu, koji je registriran i zaštićen kao hortikulturni spomenik. Smješten je u sklopu kompleksa dvoraca Prandau-Mailath, koji je apsolutni turistički hit među domaćim i stranim posjetiteljima. Ovaj melem za oči svjedoči o bogatoj povijesti grada i neizostavan je dio svakog itinerara. Iako danas nisu u funkciji turizma pa se u njihovoj ljepoti može uživati isključivo izvana, Turistička zajednica Donjeg Miholjca organizira stručno vođenje grupa uz najavu, a osobito su popularne one za školarce.

Kad gledate impresivne fotografije ovog kompleksa snimljene iz zraka, na njima uska i duga zgrada prikazuje upravo stari dvorac Prandau, izgrađen 1818. godine u kasno baroknom stilu, dok je prelijepi i raskošni Mailath, tik do njega, nastajao od 1903. do 1906. Ovaj drugi krase specifičan engleski stil Tudor i mnoštvo historicističkih elemenata – kule cilindričnog oblika, nemirne krovne plohe, visoka krovišta, mnogobrojni prozori, ukrasni dimnjaci, terase s neoklasicističkim balustradama, ograde od kovanog željeza i ukrasne rine samo su neki od njih.

Dvorac Prandau, sa svoja dva salona, 14 soba te nekoliko kuhinja i smočnica, na uličnom pročelju ima 19 jednakih prozora s kasnobaroknim ukrasima, a ono dvorišno čini niz volti zatvorenih prozora. Njegova najosebujnija karakteristika ipak je tzv. trijem-poveznica između starog i novog dvorca, a o iznimnoj važnosti ovog veličanstvenog spomenika svjedoči i njegova bogata povijest.

Naime, nakon oslobođenja od turske vlasti 1687. godine, Donji Miholjac bio je pod upravom Dvorske komore. Carski dvor rasprodavao je i dijelio velike posjede u Slavoniji, uglavnom strancima, vojskovođama i zaslužnima u borbi protiv Turaka. Tako je car Karlo VI. posjed pod nazivom Valpovačko vlastelinstvo darovao Antunu Petru Hilleprandu von Prandauu, savjetniku bečke komore. Od tad Donji Miholjac postaje pravi vlastelinski grad.

A onda je udovica Josipa Ignaca Hillepranda von Prandaua, Marija Ana rođena Pejačević, za svog sina Karla Sigismunda von Prandaua 1818. dala izgraditi dvorac i uz njega podići raskošan perivoj sa staklenikom za tropsko i zimsko bilje. Nakon smrti posljednjeg muškog nasljednika obitelji Prandau, imanje su podijelile njegove kćeri. Štefanija je dobila miholjački dio bogat hrastovim šumama, lovištem i plodnom zemljom. Kad se 1852. udala za grofa Đuru Mailatha von Szakhelyja, državnog suca, veleposlanika i osnivača mađarske akademije znanosti, posjed je postao njegovo vlasništvo.

Grof Đuro skončao je tragično – naime, ubijen je u pljački – nakon čega vodstvo imanja preuzima grofica Štefanija. Ona umire 1914., a pri podjeli nasljedstva, njezina djeca – sinovi Đuro, Josip, Geza, Ladislav i Gustav te kćeri Etelka i Šarlota – sve prepuštaju u ruke Ladislavu. On se 1905. u Budimpešti ženi groficom Ilmom Hadik de Futak, a imanje vodi sve do 1923., kad ga prodaje židovskoj braći, Filipu i Adolfu Schlesingeru. Oni su pak 1941., u vihoru Drugog svjetskog rata, bili primorani bježati pred njemačkom okupacijom, a dvorac je od tad bio i ostao sjedište općinskih gradskih vlasti.

Kao što smo već spomenuli, dvorac Prandau trijemom je povezan sa susjednim Mailathom, jednim od posljednjih dvoraca s početka 20.stoljeća, izgrađenim za vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije i to prema projektu budimpeštanskog arhitekta Istvana Mollera. Prema povijesnim podacima, uz njegov nastanak veže se jedna prilično zanimljiva anegdota. Naime, kad je austrijski car Franjo Josip I. boravio u Donjem Miholjcu 12. rujna 1901., sam grof Mailath navodno mu je dao obećanje da će do njegovog sljedećeg posjeta dati sagraditi dvorac u lovačkom stilu.

Veličanstveni Mailath sastoji se od dvije etaže i četiri kata s podrumom, prizemljem, prvim katom te tavanskim prostorijama. Središnji hodnik u sredini dvorca prelazi u predvorje sa stubištem, galerijom i izlazom na vrtnu terasu. Ručno izrezbareni drveni zasloni na prozorima štitili su od ljetnih vrućina, ali i oštrih zima.

Osim toga, centralni sistem usisavanja prašine, vlastiti vodovod te tri načina grijanja (centralno na toplu vodu, otvoreni kamin i kalijeve peći) jasno ukazuju na to da je dvorac, čak i za tadašnje vrijeme, bio vrlo moderan. Nema nikakve sumnje, mnogi se ni dan-danas sigurno ne bi bunili da ovo raskošno zdanje mogu zvati svojim domom!