Fascinantna čuda prirode, koja do danas nisu sasvim razjašnjena, fasciniraju znanstvenike i poput magneta privlače putnike i istraživače

Foto: Shutterstock
piše Putni Kofer

Guste šume, smaragdno plavi oceani, tirkizna mora, impozantni vodopadi, beskrajne planine, čudnovate pustinje… Naša okolina pravi je izvor inspiracije i nevjerojatne ljepote koja nas svakodnevno podsjeća na to koliko smo privilegirani što imamo priliku živjeti na ovom prekrasnom planetu. Koliko je priroda čudesna možemo se uvjeriti svaki put kad krenemo u šetnju šumom ili se uputimo na planinarski izlet. Moćna, umirujuća, funkcionira po nekim svojim pravilima i naše je samo da se u nju uklopimo i poštujemo njezine mijene. No, mnogi njeni dijelovi i danas fasciniraju znanstvenike, još uvijek su neistraženi i na svakom koraku nadahnjuju posjetitelje. Ovo su neobični prirodni fenomeni koje zaista vrijedi istražiti i doživjeti barem jednom u životu.

Šarmantni slovenski grad na Dravi dom je najstarije vinove loze na svijetu, prekrasnog dvorca i vrhunske suvremene umjetnosti

KIPUĆE JEZERO: JEDNO OD NAJOPASNIJIH MJESTA NA SVIJETU

Kipuće jezero, na engleskom “Boiling lake”, prirodni je fenomen na karipskom otoku Dominika. Kako mu ime i otkriva, voda u ovom jezeru ključa i prosječne je temperature oko 90 stupnjeva, a cijeli fenomen nikad nije do kraja razjašnjen. Jezero je široko između 60 i 70 metara, a smatra se drugim najvećim vrućim jezerom. Toplije je samo jezero Frying Pan na Novom Zelandu.

Europljani su ga otkrili 1870. godine. Dvojica Engleza zaposlena na Dominici naišla su na njega 1870. godine, a nedugo nakon toga botaničari su dobili zadatak da pobliže istraže ovaj fenomen. Izmjerili su temperature vode i otkrili da se kreće od 82 i 92 stupnja. Međutim, uspjeli su mjeriti samo na rubovima, pa je do danas nepoznata temperatura u središtu gdje jezero aktivno ključa. Dubina koju su uspjeli izmjeriti iznosi oko 60 metara.

HILLIER: BOJA OVOG JEZERA I DANAS IZAZIVA ŽUSTRE RASPRAVE MEĐU ZNANSTVENICIMA

Ima nešto magično u mirnoj, nepomičnoj vodi koja se smjestila u okruženju drveća i šuma. Jezera su oduvijek fascinirala ljude, od onih klasičnih i prelijepih, pogodnih za kupanje ili veslanje, pa sve do onih nevjerojatnih, koja imaju neobičnu boju. No, jedno jezero ističe se svojom ljepotom i izgleda kao da je uređeno u Photoshopu. To je jezero Hillier u Australiji, koje je jarko ružičaste boje. Do danas nije točno poznato čemu duguje svoju boju, no pretpostavlja se da je to zbog njegova visokog saliniteta.

Znate li gdje se nalazi najduža ulica u Hrvatskoj? Spaja čak tri županije i ima više od 600 kućnih brojeva

Jezero je okruženo šumom eukaliptusa i čajevca, a od oceana ga dijeli uska pješčana dina prekrivena raslinjem. Široko je oko 600 metara, oblika poput otiska stopala. Sredinom 20. stoljeća znanstvenici su uzimali uzorke vode iz jezera, no tada u njoj nisu pronađeni tragovi algi koji najčešće daju boju. Neki znanstvenici ipak smatraju da je boja posljedica prisutnosti morskih algi bogatih karotenoidima koji pripadaju vrsti dunaliella.

Kada jezerska voda dostigne visoku slanost, visoke temperature i sunčeva svjetlost tjeraju te alge na ispuštanje pigmenta koji može obojati jezero. Također se smatra da prisutnost nekih mikroorganizama, bakterija koje žive i rastu u slanoj kori koja se nalazi na površini jezera, također može biti uzrok njegove ružičaste boje.

“VRATA PAKLA” U TURKMENISTANU BEZ PRESTANKA GORE VEĆ DESETLJEĆIMA

Ako ste se ikada pitali postoje li i kako izgledaju vrata koja vode do pakla, evo odgovora. Postoje, nalaze se u pustinji u Turkmenistanu, promjer im je 70-ak metara, duboka su 30 metara i gore neprestano već desetljećima. Bez imalo sumnje riječ je o jednom od najneobičnijih mjesta na svijetu koje se prometnulo u jednu od poznatih turkmenistanskih turističkih atrakcija. Koliko će to još dugo biti, tek predstoji vidjeti jer su vlasti već nekoliko puta koketirale s idejom gašenja te nevjerojatne plamteće pukotine u pustinji Karakum, nedaleko sela Darvaza.

Kako su Vrata pakla točno nastala ni dan danas nije sa sigurnošću utvrđeno. I, naravno, ona vas neće odvesti do pakla, već do nalazišta plina, kojem uostalom i duguju svoj ‘vječni’ sjaj. Naime, mjesto na kojem se vrata nalaze skriva ogromne zalihe prirodnog plina, a sam Turkmenistan se može pohvaliti sa šestim najvećim zalihama prirodnog plina na svijetu.

NEVJEROJATNA ŠPILJA VODE I VATRE

Samo ime ovog neobičnog mjesta naslućuje o čemu se tu radi, iako je riječ o sasvim nespojivim opcijama za koje bismo svakako rekli da ne mogu živjeti u ‘simbiozi’. No, ova špilja, odnosno izvor pokazuje da to ipak jest opcija. Špilja vode i vatre slovi za jedno od prirodnih čuda Tainana. Nalazi se na svim listama tamošnjih destinacija koje bi svaki posjetitelj tog grada i okolnog područja trebao pohoditi.

Neobični fenomen nalazi se u selu po imenu Guanziling u tiananskom okrugu Baihe, a otkriven je 1701. godine kada je na njega, igrom slučaja, naišao jedan redovnik. Vjerojatno je ostao bez teksta, kao što ostane i većina posjetitelja – naime, jezerce iz kojeg se dižu plamenovi te ližu mokre stijene po kojima se slijeva voda nije baš svakidašnji prizor. Fascinira, osim samog neobičnog spoja vatre i vode, i starost plamena. On navodno gori već najmanje 300 godina.

WAITOMO: ŠPILJA KOJA SVIJETLI U NEVJEROJATNIM BOJAMA

Špilje su same po sebi iznimno fascinantna mjesta, no ova je doista posebna. Dapače, spada u jedne od najnevjerojatnijih na svijetu, a za romantični svjetlosni spektakl nalik na predivno zvjezdano nebo, u kojem mogu uživati svi koji je pohode, odgovorno je jedno nimalo romantično stvorenje…. Riječ je o novozelandskoj špilji Waitomo i njezinom neobičnom stanovniku, svjetlećem crvu.

Špilja Waitomo nalazi se kojih tri sata vožnje od Aucklanda. Iako je samo jedna u nizu tamošnjih špilja koje nastanjuju ta čudnovata bića, jedna je od najpoznatijih i pruža jedno od najboljih iskustava što se tiče neobične svjetlosne predstave.

ISKRIVLJENA ŠUMA PUNA JE GRBAVIH, A POTPUNO ZDRAVIH STABALA U OBLIKU SLOVA “J”

Misterij koja golica ljudsku znatiželju ponekad se pojavi na mjestima na kojima to uopće ne bismo očekivali. Primjerice, na vrlo dobro istraženom i utabanom europskom kontinentu, na sjeverozapadu Poljske, kod malog gradića Gryfino. Ta misterija zove se „Crooked forest“, u prijevodu, „Iskrivljena šuma“. Pojam je to dobro poznat internetu. Mnogi su već, naime, pokušali dokučiti što se točno dogodilo u tom neobičnom dijelu poljske prirode. Zasad definitivno potvrđenog objašnjenja nema. Dakle, ako ćete se ikada tamo naći, osim svježim šumskim zrakom, definitivno ćete biti okruženi i upitnicima.

Debla spomenutih stabala imaju vrlo specifičan oblik, onaj slova ‘J’. Zakrivljenja, i to gotovo pod 90 stupnjeva, nastaju na visini od 10 do 50 centimetara od samog tla. Isto tako, sva su zakrivljena u istom smjeru, u smjeru sjevera, dakle cijeli prizor izgleda vrlo ‘uredno’.

VULKAN KELIMUTU: NEVJEROJATNA “PLANINA KOJA VRIJE” S TRI JEZERA KOJA MIJENJAJU BOJU

Jedan vulkan, tri kratera, u svakom jezero… I to jezero koje mijenja boju! Opis ovog mjesta nismo izmislili, ono doista postoji, zove se Kelimutu i nalazi na otoku Flores u dalekoj Indoneziji, jednoj od geološki najaktivnijih zemalja na svijetu. Zahvaljujući nevjerojatnoj ljepoti, vulkan i njegova ‘ćudljiva’ jezera jedna su od najspektakularnijih prirodnih ljepota te države, koja se i inače ima mnogočime pohvaliti po tom pitanju. Danas su pravi ‘mamac’ za turiste, dok za lokalno stanovništvo predstavljaju posebno mjesto i počivalište duša preminulih.

Vulkan Mount Kelimutu, kojeg tamošnji narod Lio smatra svetim, nalazi se unutar istoimenog nacionalnog parka osnovanog 1992. godine. Sama riječ Kelimutu u prijevodu znači ‘planina koja vrije’. Prva službeno zabilježena erupcija navodno se dogodila 1830. godine, a posljednja, koja je okolnom području nanijela i značajnu štetu, 1968. godine.

SLOPE POINT: NEOBIČNA STABLA “RAZBARUŠENIH” KROŠNJI NA NOVOM ZELANDU

Na svijetu je pregršt neobičnih mjesta na kojima je upravo priroda pokazala svoje nemilosrdno i ćudljivo lice, a jedno od njih je Slope Point na Novom Zelandu. Južni vrh novozelandskog Južnog otoka poznat je po potpuno iskrivljenim stablima koje su oblikovali snažni vjetrovi.

Za nevjerojatan oblik stabala kriv je, ili zaslužan, jak vjetar koji je u njih nemilosrdno udarao. Ona se nisu dala iščupati, još su na istom mjestu, ali njihove krošnje pokazuju da je stoljetna borba bila duga i teška. Slope Point nalazi se točno na sredini između ekvatora i južnog pola i najjužnija je točka na otoku. Zbog svog specifičnog položaja izložen je neprestanim udarima jakih vjetrova, koji nikad ne prestaju. Ovdje vjetar puše tijekom cijelog dana i cijele godine. Zbog svega toga, područje je nenastanjivo, no livade na kojima se stabla nalaze još se koriste za ispašu ovaca.

PODIJELI ČLANAK