Betlhem je napustila Etiopiju i pronašla mir u malom hrvatskom gradu: “Još učim jezik, ali ovdje sam odmah osjetila toplinu ljudi”

Pod geslom ”Jedan svijet, mnogo priča” lipanj u Zagrebu proglašen je Mjesecom interkulturalnosti s ciljem da se kroz umjetnost slave otvorenost, uključivost, solidarnost te povezuju kulture i generacije. Tako je u subotu u parku Stara Trešnjevka, u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka (CeKaTe), upriličena etiopska ceremonija kave. Vodila ju je Betlhem Tsegaye Pajač, koja je okupljenima govorila o svojoj domovini Etiopiji, državi smještenoj na istoku Afrike, kolijevki kave i jednoj od najstarijih svjetskih nacija, zemlji brojnih plemena i prekrasne prirode. Uz sve navedeno, Etiopija je jedina afrička država koja nikad nije bila kolonizirana, što joj je omogućilo da kroz stoljeća zadrži vlastitu kulturu i tradiciju. Iako joj je službeni jezik amharski, ondje se, vjerovali ili ne, govori više od 83 jezika! E to je pravo bogatstvo!

Betlhem je rođena i odrasla u Adis Abebi, a punih 12 godina radila je kao stjuardesa i proputovala pola svijeta. Godine 2023. u Lijepu našu dovela ju je ljubav. Supruga je, kaže nam, upoznala sasvim slučajno. Sreli su se na Bliskom istoku, gdje su oboje često boravili zbog posla. Vjenčali su se i skrasili u Svetom Ivanu Zelini. ”Zbilja volim živjeti ondje. Grad je malen, divan, miran, siguran i opušten, okružuje ga čarobna priroda, a ljudi su vrlo srdačni i pristupačni. A kad se zaželimo šušura, Zagreb nam je i više nego blizu. Sve u svemu, oduševljena sam”, kaže nam ova 38-godišnjakinja.

Hrvatski jezik uči na Filozofskom fakultetu i ide joj odlično, ali skromna kakva jest, nerado se hvali uspjesima i ako nije sigurna kako se neka riječ točno kaže, radije će se prebaciti na engleski. Trenutačno radi kao kozmetičarka, ali svaki slobodan trenutak koristi za sudjelovanje u brojnim edukativnim programima kojima je cilj Hrvatima približiti njezinu prekrasnu domovinu. U Etiopiji joj je ostala obitelj s kojom je, kaže, iznimno bliska. ”Oca sam, nažalost, izgubila, ali imam majku, dvije sestre i brata. Starija sestra je inženjerka, druga je fizioterapeutkinja, a brat je pilot u Ethiopian Airlinesu, jednoj od najvećih aviokompanija u Africi”, govori nam Betlhem.

Njezin životni moto glasi ”energija i sreća su zarazne, podijelite ih s ljudima oko sebe”. A pozitiva kojom ova prekrasna žena zrači uistinu je posebna. ”Budite otvorena uma, prihvatite i poštujte različitosti, to je ono što nas čini velikim ljudima. Drugačije nije loše, ono nas uči novim stvarima, širi nam vidike i poglede na svijet, uz različitosti rastemo”, ovo je glavna poruka koja je u subotu poslana iz parka Stara Trešnjevka, gdje nas je Betlhem upoznala i s etiopskom ceremonijom kave.

I vjerujte nam, ona je puno više od pukog ispijanja tog crnog zlata! Riječ je o čarobnom ritualu koji potiče zajedništvo, poštovanje i povezanost te ujedno slavi bogatu povijest i kulturu Etiopije. Ceremonija kave zapravo se zove ”Buna” i na nju se pozivaju susjedi i prijatelji. Etiopska kava vrlo je jaka i pije se bez mlijeka. Na jugu zemlje neki u nju stavljaju maslac, negdje čak i sol. Uz kavu se u prekrasnim i ručno rađenim košarama poslužuju grickalice, obično su to kokice, kruh od miješanih žitarica (lokalni naziv za njega je ”Kolo”), ili kuhani ječam.

Sama ceremonija kave traje i više od sat vremena. Prvo se pali tamjan kako bi se pročistio zrak i stvorio poseban ugođaj, a zatim se na otvorenoj vatri, u tavici koja se zove ”Mitad”, prže zelena i sirova zrna kave. Ista se, uz pomoć ”Mukeche”, tradicionalnog drvenog mužara i tučka, ručno melju i tek onda kuhaju u tzv. ”Džebeni”, posebnoj, vrlo delikatnoj džezvi od gline. Običaj nalaže da se tijekom ceremonije u malim šalicama bez ručki (Etiopljani ih zovu ”Cini”) serviraju tri kave. Naravno, svaka runda ima simbolično značenje. Prva je ”Abol”, a osim što predstavlja zadovoljstvo, ona je i najjača. Slijede dvije slabije, ”Tona” koja označava kontemplaciju i ”Baraka” koja podrazumijeva blagoslivljanje.

”A kad poželiš da gosti polako krenu svojim kućama, jednostavno počneš čistiti, tako im suptilno daješ do znanja da je druženju došao kraj”, kaže kroz smijeh Betlhem. Slično je i u Bosni. Kako nam je objasnila Ksenija Banović, autorica projekta ”Hrvatska izvana – svijet iznutra” i predsjednica Hrvatskog čitateljskog društva, bosanska kava dijeli se na čemerušu, razgovorušu, dočekušu i sikterušu, s tim da je ova potonja (ime je dobila prema turcizmu sikter, što znači bježi ili odlazi) ekvivalent etiopskom ”pospremanju”, tj. njome se gostima poručuje da je vrijeme za razilaženje.

Od Betlhem smo na druženju u parku Stara Trešnjevka naučili i da etiopsko pismo izgledom podsjeća na hrvatsku glagoljicu, koju je naša domaćica prvi put vidjela na plakatu u zračnoj luci. ”Ostala sam u šoku, pitala sam supruga što je to, nisam mogla vjerovati koliko je vaša glagoljica slična pismu moje domovine”, prisjetila se. Naravno, dotaknuli smo se i nekih kulturoloških razlika između Hrvatske i Afrike, a jedna od njih svakako je rukovanje. Dok mi volimo da nam stisak bude čvrst, na afričkom kontinentu on je blag i predstavlja znak poštovanja prema sugovorniku. Mi se pritom i naklonimo, što je u početku jako zbunjivalo mog muža, nikako mu nije bilo jasno zašto pred drugima uporno spuštam glavu”, prisjetila se simpatična Betlhem.

Još jedna razlika koja među Afrikancima u Hrvatskoj nerijetko izaziva čuđenje je hrana. Naime, ondje obrok najčešće ima jedan slijed, dok mi serviramo predjelo/juhu, glavno jelo i desert. No ovo se nikako ne smije shvatiti kao dokaz afričkog siromaštva. Prvo i osnovno, Hrvatska i zemlje u Africi nemaju istu klimu. Logično je da se ondje jede manje zbog vrućine i vremenskih prilika koje bismo mi nazvali ekstremnima. Uostalom, čak se i naša prehrana mijenja sukladno godišnjim dobima. Zimi jedemo više i tražimo kaloričnije namirnice, dok se ljeti okrećemo laganijoj hrani, mahom salatama i voću.

Za kraj, Betlhem kaže da je njezina domovina Etiopija puno više od onoga što se prikazuje u medijima. ”Spominju se samo glad i siromaštvo, a stvarna slika puno je drugačija. Da, to jest zemlja Trećeg svijeta, ali prijestolnica Adis Abeba ima skoro šest milijuna stanovnika i razvija se munjevitom brzinom. Etiopija je raznolika, čarobna i turistički zanimljiva. Od znamenitosti bih izdvojila crkve uklesane u stijenu blizu grada Lalibele, 24 metara visok obelisk iz Aksuma, orijentalni grad Harar, tvrđava Fasil Ghebbi… Mogla bih nabrajati unedogled! Samo morate otvoriti svoja srca i dati nam priliku da nas bolje upoznate”, zaključuje Betlhem.