U blizini Pule otkrili smo fantastičnu istarsku konobu koja svaki dan priprema peku i na čaše toči neka od najboljih hrvatskih vina

Dočekalo nas je slikovito i prostrano dvorište, ukrašeno stablima maslina, udaljeno od ceste i buke. Čim smo stigli do mjesta na kojem se nalazi konoba Alla Beccaccia, kao da smo ušli u neki drugi svijet, u kojem vladaju mir, priroda i mirisi domaće, prave istarske hrane. O ovoj smo konobi u Fažani dugo slušali, puno ljudi nam ju je preporučilo i prije nekoliko se dana napokon ukazala prilika da i sami provjerimo jesu li hvalospjevi koje slušamo utemeljeni. Na kraju nas je hrana oduševila, ali i priča vlasnika, bračnog para Ivora i Annamarie Kolić, koji sve rade sa srcem i dubokim poštovanjem prema istarskoj tradiciji.

Konoba Alla Beccaccia nalazi se na ulazu u Fažanu, u prostranom dvorištu, okružena prirodom i mirom. Na imanju je kuća s nekoliko soba, apartman, bazen, dječje igralište i veliki parking, ali glavna je zvijezda konoba. Uređen je rustikalno, kad uđete imate osjećaj kao da ste došli kod nekoga doma na ručak, a taj dojam pojačava ljubaznost osoblja, toplina koja dolazi s kamina i široki osmjesi domaćina.

Odmah nam se svidjelo što jelovnik nije prevelik, ali je vrlo promišljen. Nekoliko predjela, par tjestenina i glavnih jela, tri deserta. Sve se na karti vrti oko Istre i onoga po čemu je nadaleko poznata. Iznenadila nas je zanimljiva ponuda jela od boškarina, tu su i sezonske maneštre, nezaobilazna pašta sa svježim tartufom, kao i peka koju rade baš svaki dan, bez iznimke.

Stiže nam pozdrav iz kuhinje, pašteta od jetrice boškarina s džemom od porta i domaćim briocheom. Okus paštete je nježan i izbalansiran, savršeno je začinjena, a brioche je mekan i mirisan. Odličan uvod u sve što nas još čeka! Za početak smo podijelili nekoliko predjela, među kojima nas je najviše oduševio kuhani jezik boškarina s kremom od hrena i hrskavim povrćem, te pečena skuta s ciklom i kruškom.

Nismo mogli odoljeti da ne probamo i jedno od najneobičnijih jela na meniju, koje osobno obožavam ali nikad još nisam vidjela u restoranu. To je zapečena kost boškarina, čiju koštana srž s krustom od začina mažemo na zapečeni kruh i uživamo u neobičnom, ali kompletnom jelu u kojem je zadržana esencija jednostavnosti obogaćena nježnim začinima.

Za prvo vino smo odabrali zrelu malvaziju Livio Benvenuti, karakterno vino punog okusa koje je savršeno pratilo maštovite kombinacije u predjelima. Oduševilo nas je što se trenutačno, pa i narednih mjesec dana, vrhunska Benvenuti vina mogu naručiti na čaše, a i butelje su na posebnoj ponudi.

Dogovaramo da nam i ostatak obroka prate Benvenuti vina, koja i inače rado pijemo u svim prilikama. Nakon malvazije Livio iz 2023., prelazimo na Caldierosso iz 2022., poznati blend baziran na teranu s dodatkom merlota, tempranilla i nebbiola.

Sezona je gljiva, a i bijeli tartuf je u odličnoj formi, pa za topla predjela odabiremo paštu s lisičarkama i kremom od grana padana te pljukance s puno svježeg bijelog tartufa. Obje su tjestenine predivne i bez problema mogu funkcionirati i kao glavno jelo. Lisičarke su čvrste i pune okusa, a listići bijelog tartufa, koje ribaju pred nama za stolom, mirisni su i nježni, te im gotovo ništa ne treba osim odlične, domaće tjestenine.

Uz jelo od tartufa, odlučujemo se za jedno od najboljih vina koja se trenutačno mogu kupiti na hrvatskom tržištu. Santa Elisabetta vinarije Benvenuti remek djelo je terana s ponajboljeg položaja u Istri, a ovih je dana na tržište stigla ona iz 2021. Činjenica da to vino možemo piti na čaše posebno nas je oduševila, jer uz ručak teško uspijemo svladati cijelu butelju. Osim toga, ovog smo puta htjeli probati i više različitih vina. Mirisna i moćna Santa Elisabetta savršeno je nadopunila jelo s tartufima i ostala pratnja našim jelima sve do kraja objeda.

Već smo spomenuli da se u konobi Alla Beccaccia peka, odnosno kako Istrijani kažu čripnja, priprema baš svaki dan. Zato smo za jedno glavno jelo morali odabrati teleću plećku koja je taman izvađena ispod „zvona“, a po preporuci smo se odlučili probati i roladu od kunića s kuglicama od kruha i sezonskim povrćem.

Oba jela bila su izvanredna, meso meko, puno okusa, a od priloga su nam najveće iznenađenje bile naizgled „obične“ kuglice od kruha, koje su u njihovoj verziji prave male bombice pune okusa. Uz mesna glavna jela Santa Elisabetta se savršeno slagala i svakom je zalogaju dala dodatnu dimenziju i punoću.

Vlasnici konobe Alla Beccaccia su supružnici Ivor i Annamaria Kolić. Annamaria je kuharica, čarobnica koja stoji iza svih nevjerojatnih okusa koje smo kušali, a Ivor je sommelier i vodi servis. Konoba postoji 25 godina, a njih dvoje preuzeli su ju od prijatelja prije tri godine.

„Ovo je sve zapravo počelo kao obiteljska lovačka kuća. Josip Pino Radolović, kojeg znam cijeli život, strastveni je lovac na šljuke, pa je sa suprugom Jadrankom otvorio konobu i sagradio postojeći objekt kako bi lovci imali mjesto za boravak i objed. Jadranka je kuhala, a Pino dočekivao goste. Ubrzo su se i ljudi izvan lovačkih krugova počeli raspitivati, pokazivati interes, pa je s vremenom objekt otvoren i za vanjske goste,“ priča nam povijest restorana Ivor dok sjedimo u unutrašnjem prostoru ukrašenom crtežima šljuke po kojoj restoran nosi ime.

Beccaccia je, naime, upravo šljuka, cijenjena lovna divljač, a Pino i Ivor su strastveni lovci na šljuke tako da se tradicija lova nastavlja. Pino mu je, kaže Ivor, poput drugog oca. Kad je počeo razmišljati o mirovini, upravo je njemu ponudio da preuzme restoran i nastavi posao.

„U ugostiteljstvu smo oboje već 20 godina, Annamaria i ja smo se i upoznali kad smo oboje radili u Valsabbionu. Annamaria je u međuvremenu otišla na Kulinarski institut u New York, stažirala je po Njemačkoj i Italiji, skupljala vrijedno iskustvo. Ja sam nakon Valsabbiona radio u Amfiteatru, potom u Meneghettiju. Ideja da preuzmemo konobu došla je u idealnom trenutku, kad smo oboje skupili dovoljno iskustva i znanja i bili smo spremni za nešto svoje,“ govori nam Ivor.

Ivor i Annamaria preuzimaju od Pina restoran prije tri godine i nastavljaju tradicijsku, istarsku priču kojoj dodaju i svoj osobni pečat. „Restoran je imao puno stalnih gostiju pa smo promjene uvodili postepeno, nastavili smo kontinuitet kvalitete i potvrda tome su Michelinove preporuke koje imamo od prvog dana,“ kaže vlasnik konobe koja radi tijekom cijele godine, zbog čega su im najvažniji domaći gosti koji im se vjerno vraćaju.

Jelovnik mijenjaju svako malo, prvenstveno zbog sezone i dostupnosti namirnica. Sve tjestenine rade sami, uvijek imaju neku sezonsku maneštru (taman počinje sezona jote), peka se radi svaki dan, nude više jela od boškarina, a osim klasične istarske plate osmislili su i vlastita, autorska predjela. Svaki dan peku dvije vrste kruha, imaju vlastito maslinovo ulje i ulja iz okolnih uljara, a većinu namirnica uspijevaju nabaviti u neposrednoj blizini, od istarskih proizvođača i OPG-ova.

„Mi želimo ostati konoba, zadržati tradicionalni i istarski duh, ali s našim prepoznatljivim pečatom. Glavni nam je imperativ da je sve sezonsko i lokalno, želimo da svako jelo ima dušu i priču. Ako nečeg nema, nema ga na meniju. Primjerice, ako je gotova sezona rajčice, nećemo tu salatu imati na jelovniku. Ako nema tartufa, ne nudimo ih.

Vjerujemo da je najbolje jesti ono što raste u našem podneblju, u svoje vrijeme. To je najzdravije i najiskrenije kuhanje. Radimo onako kako priroda diktira, bez forsiranja,“ kaže nam na kraju ovaj simpatični ugostiteljski par.