Probali smo kolač od maka, oraha i jabuke inspiriran Hrvatskom u 17. stoljeću: poslužuje se na samo jednom mjestu na svijetu

Ljudi su oduvijek voljeli slatko, davno su otkrili slatkoću voća i meda i uživali u tom nježnom okusu na nepcu. S početkom uzgoja šećerne trske deserti postaju simbol luksuza i uživanja: ne jedu se kao glavni obrok, njihova je jedina funkcija užitak. Deserti su se mijenjali i evoluirali i do danas su ostali simbol nečeg posebnog, nečeg što usrećuje i priprema se s pažnjom i ljubavlju.

No kakav bi bio tipičan desert u 17. stoljeću? Čega je u to vrijeme bilo na prostoru Hrvatske, a što još nismo počeli koristiti? Odgovor na to pitanje pronašli smo u jednom sasvim posebnom kolaču koji smo kušali na zagrebačkom Gornjem gradu!

U Opatičkoj ulici, odmah pored Kamenitih vrata, od jeseni radi Muzej kravate Cravaticum, koji turistima ali i domaćim ljudima približava povijest ovog predmeta, kao i povijesnu činjenicu da je on potekao upravo od Hrvata, odnosno hrvatskih vojnika u tridesetogodišnjem ratu. Kolač Cravaticum inspiriran je upravo 17. stoljećem i može se probati samo na jednom mjestu na svijetu, u muzejskom kafiću.

Kolač je, prigodno, u obliku kravate za što su vlasnici morali sami dati izraditi prikladne kalupe. Posebno za ovaj muzej recept je osmislio poznati slastičar Robert Hromalić, a smjernice koje je dobio bile su jasne: da koristi samo tehnike i sastojke koji su bili dostupni na ovim prostorima u vrijeme kada je kravata nastala.

„U to doba čokolada je tek počela dolaziti u Europu i bila je potpuni hit, osobito na francuskom dvoru. Isto tako, karamelizacija je postajala sve popularnija tehnika. Zato smo krenuli od sastojaka koji su ovdje bili tradicionalni i dostupni, poput maka, jabuka i oraha, koji se mogu pronaći i u međimurskoj gibanici,“ priča nam o nastanku ovog kolača vlasnik muzeja Igor Mladinović.

I zaista, kad smo vilicom zagrabili ovu slasticu prekrasnog izgleda, koji nam nije bilo svejedno uništiti, ubrzo su se otkrili slojevi dobro poznatih okusa. Bijela čokolada nije preslatka i „dozvoljava“ ostalim sastojcima da dođu do izražaja. Kolač je slojevit: na dnu je fini biskvit od maka, zatim dolaze orasi, jabuka i bijela čokolada. „Ideja je bila napraviti sve ono što se tada moglo napraviti, što se koristilo i što je u 17. stoljeću bilo slastičarski hit,“ objašnjava Mladinović.

Kolač je zahtjevan za izradu, zaključujemo već na prvi pogled, i svakako nije nešto što je jednostavno replicirati kod kuće. Traži znanje, preciznost i vrijeme, drži se u škrinji i poslužuje se hladan. Iako sastojci na prvu djeluju rustikalno i „narodski“, kolač izgleda elegantno i bez problema možemo zamisliti da u njemu uživaju nekadašnji velikaši.

„Važno nam je bilo da su korišteni isključivo sastojci koji su postojali i bili dostupni u vrijeme nastanka kravate, oko 1630. godine, te da je kolač utemeljen u tadašnjem kontekstu. Što se tiče izgleda, razmišljali smo treba li on biti rustikalniji, ali kravata je ipak bila dio dvorskog svijeta pa smo išli na eleganciju. Odlučili smo napraviti kolač kakav bi u ono vrijeme osmislio najbolji slastičar tog doba,“ govori nam Igor, te dodaje da su reakcije izvrsne.

Recept, naravno, nisu pogodili od prve. Radili su više varijanti, eksperimentirali s različitim sastojcima, sve dok nisu došli do omjera i kombinacije koja najbolje funkcionira. U kolaču su mak, tostirani i karamelizirani orasi, jabuke, bijela čokolada, pa čak i malo cvijeta soli koji se dodaje na kraju.

Kolač Cravaticum zaista nam se svidio. Sa svakim zalogajem otkriva neki novi detalj okusa, u jednom trenutku dominira mak, u drugom se u prvi plan probijaju orasi i jabuke, a priča je savršeno zaokružena kvalitetnom bijelom čokoladom. Igor nam kaže da neki već dolaze u muzej u Opatičkoj samo zbog ovog kolača i jasno nam je zašto. Kad zatopli i otvori se prekrasna terasa s pogledom na Kamenita vrata i mi ćemo se vratiti i ponovo u njemu uživati.