Talijanske none postale su hit na Instagramu! Zajedno imaju 45 unuka i znaju sve tajne tradicionalne kuhinje

Graziella Incampo (89) i Teresa Calia (88) definitivno nisu vaše tipične bake. Prijateljice su još iz djetinjstva, zajedno imaju 45 unučadi, senzacija su na društvenim mrežama i jedan od magneta koji tisuće vuku da posjete Altamuru, talijanski grad u vječnoj sjeni Matere i Alberobella. U biti, bio je u sjeni sve dok se nisu pojavile one…

Njihovi su video uradci na društvenim mrežama sve samo ne uobičajeni. Plešu one na elektronsku glazbu, sviraju gitaru, ponekad kad spremaju jela stave i kacigu i naočale, a sve u srednjovjekovnom dvorištu nasuprot najstarije pekarnice u regiji: Antico Forno Santa Caterina iz 1307. godine. To je njihov ‘mali’ svijet u kojem se sve vrti oko kruha i hrane, a koju često dijele s onima koji ponekad čekaju u dugim redovima kako bi naručili neki pekarski proizvod…

Sve je počelo kao neka vrsta šale, objasnio je za CNN Giacomo Barattini, Graziellin pranećak koji snima videe svojim mobitelom i pretvara ih u popularne reelse. On i nekoliko njegovih prijatelja su bili tužni zbog zatvaranja najstarije pekare u gradu i odlučili nešto napraviti: otvorili su je 2023. godine. A onda su angažirali i bakice koje i inače imaju odličan smisao za humor. One su se, s druge strane, zaljubile u kreiranje videa, do mjere da je to postala svakodnevica.

„Dvije nonne su jako smiješne i jako sretne svaki dan. Puno se smiju. To je njihova životna filozofija. Mislio sam si, zašto ne bih povezao tradicionalnu hranu s njihovom filozofijom, onom da su male stvari dobre“, pojasnio je. Svaki dan ih pita što one žele napraviti i tada to snime.

Obje su odrasle na selu u okolici, radile su u poljima i učile tajne zanata u kuhinji, među ostalim i kruha. Graziellina majka je tako s njom podijelila staru tajnu kvasca, a koji se kada ga se pomiješa s durum semolinom te ispeče u starinskoj peći na drva pretvara u Pane di Altamura, ranu verziju sourdough kruha.

Riječ je o kruhu žućkaste boje čija korica čuva sredinu koja ima okus na orašaste plodove. Taj kruh dugo traje, a stoljećima je bio glavna hrana tamošnjim seljacima, kada bi radili na polju. Nekada bi ga kućanice mijesile kod kuće pa nosile u ‘zadružne’  pećnice gdje bi ih svaka obitelj označavala svojim pečatom kako bi se znalo koje su štruce njihove. Danas je zaštićen i pod okriljem Europske unije.

Upravo su ti pečati još jedan dio tamošnje tradicije koju Barattini želi očuvati. Zarada mu definitivno nije jedini motiv u poslu. „Želim da ljudi dođu ovdje i vide kako se kruh pravi. Inače ga ne možete razumjeti“, govori.

S prijateljima posjeduje i bar, a prije je radio u Rimu kao odvjetnik. No, onda se odlučio vratiti u svoj grad. Voli ga, kaže, a lani je sudjelovao u još jednom spašavanju tradicije. Naime, njemu i prijateljima je iz crkve stigla molba da pomognu očuvati slastičarnicu po imenu Pasticceria delle Monache u kojoj redovnice još od 1597. godine peku okrugle svadbene kolače od badema koje se zovu ‘redovničke sise’. Kolač se pravi po receptu redovnica, a puni se pistacijama, šlagom ili pak čokoladnom kremom. Barattini i prijatelji su u slastičarnicu dodali i sladoled i kavu te je otvorili u srpnju prošle godine.