U selu sa 150 stanovnika pronašli smo divno izletište s domaćom hranom, mini jarcima i ponijem: Goran i Željka sve rade sami

Mir, domaća hrana i boravak u prirodi. Zvuči kao dobitak na lutriji, a ako i vi želite biti sretni dobitnik, znamo adresu: Izletište Gogo na obroncima Samoborskog gorja, u mjestu Slani Dol. Naime, upravo tamo Goran Bašić, njegova supruga Željka i njihove dvije kćeri kreiraju svakodnevicu ispunjenu domaćim jelima i proizvodima, a čiji dio, barem nakratko, mogu postati i njihovi gosti. O njihovu izletištu koje bismo, kako nude i opciju noćenja, mogli opisati kao ‘mješanca’ između izletišta i planinarskog doma, razgovarali smo s Goranom. I pitali ga, za početak, zašto?

Upravo po njemu izletište, na kojem su on i njegova supruga udružili svoja zvanja, nosi ime. On je, naime, konobar, a ona kuharica. I njih su dvoje, iako im pomažu i kćeri, okosnica izletišta koje su otvorili još 2001. godine u selu u kojem njegova obitelj živi već generacijama. Izletište se stoga, u sklopu kojeg i sami žive, nalazi na obiteljskoj zemlji. Sve to, ali i činjenica da su se njegovi roditelji bavili sličnim poslom, njegov budući životni put učinilo je vrlo jasnim.

“Odlučili smo se nekako zajednički na takav način života, da imamo nešto svoje. Supruga je radila u restoranu u Samoboru, ja sam isto imao jedan drugi posao, no krenuli smo u ove vode”, prisjeća se početaka. U tim počecima sve je ipak bilo malo drugačije nego danas. On je prve godine radio i u Samoboru, a supruga je bila na porodiljnom pa su u principu vodili lokalni kafić u kojem su znali zastati planinari. „Volim reći da je s nama, kako smo mi odrastali, odrastalo i izletište. “Malo po malo smo se razvijali, napravili to što je ono danas. Ono nije veliko, nego je malo i obiteljsko, ali nas zadovoljava“, kazao je 49-godišnji Goran.

Osim ugostiteljskim poslom bave se i poljoprivredom, a imaju i destileriju u kojoj rade likere i rakiju od plodova iz vlastitog voćnjaka. Imaju i vinograd i svoje vino. No, čak ni to nije sve: imaju i sićušni zoološki vrt.

„Imamo jednog zeca, zove se Kroki. Tu je i poni Bela te dva mini jarca, Slavko i Mirko. Slavko je već duže kod nas i uz njega se veže jedna interesantna stvar. Njegov je vlasnik samoborski Princ Fašnik. Mirko je pak došao iz Rijeke. Bili su na ljetovanju i ljudi su ga htjeli udomiti te je iz Matulja došao u Slani Dol. Imamo i mace”, govori Goran.

Izletište Gogo radi samo vikendom, dakle subotom i nedjeljom, od devet do 19 sati. Preko tjedna su zatvoreni, osim za grupe od minimalno 10 osoba, i to uz najavu i po unaprijed dogovorenom jelovniku. No, najava je, govori Goran, obavezna i tijekom vikenda. „Zna se neki put dogoditi da ljudi dođu nenajavljeno. I pređu sav taj put, a da nema mjesta. Onda bude neugodna situacija i za njih i za nas, njima jer su uzalud prešli taj put, a nama jer ih ne možemo primiti. Bez najave se može doći samo na piće ili kolač“, naglašava Goran.

Kako su se u razgovoru spomenuli i jelovnik i kolači, zanimalo nas je što sve nude. Goran naglašava da je njihov jelovnik sezonski i da se mijenja ovisno o godišnjem dobu. „Od predjela budu neki domaći naresci, sir i vrhnje od lokalnih proizvođača, uvijek bude i juha, sezonske, od kopriva, tikvica, gljiva… Uvijek mijenjamo što je aktualno ovisno o sezoni. Imamo i pastrvu od Tome Vrabca sa Žumberka i neka mesna jela. Bude tu teletina ispod peke s krumpirom, češnjovke, krvavice… Preko ljeta to budu laganija jela, u jesen primjerice divljač i jela s gljivama. Od slatkog cure rade mak tortu sa šumskim voćem i čokoladom koja je bestseller, a imamo i palačinke s domaćim pekmezom koji radimo… I slastice su isto tako sezonske”, govori.

Njihovo izletište, govori Goran, nije veliko. Ono se sastoji od dijela sa životinjama, a imaju i vrt u kojem uzgajaju povrće koje koriste u restoranu. Mimo samog ugostiteljskog objekta, u kojem se u prizemlju nalazi trgovina s njihovim proizvodima te manja sala za 15-ak osoba, dok je na katu i natkrivena terasa, imaju još jednu terasu na otvorenom koja funkcionira po principu samoposluge.

No, jedna od prednosti njihova izletišta je i to što se nalazi u autohtonom samoborskom selu u kojem živi 150-ak ljudi, usred divne prirode. “Može se prošetati po selu, može se planinariti. Primjerice, za sat i 15 minuta hoda stiže se do Gostinjca sv. Bernard, dok do Japetića ima oko dva i pol sata”, pojašnjava.

U spomenutoj trgovini njihovi gosti mogu kupiti niz proizvoda koje oni osobno rade. Primjerice, domaći ocat od divljih jabuka ili pak aromatizirani crni ocat nalik na aceto, pojašnjava Goran. Imaju i sirupe za slaganje sokova od bazge, mente i maslačka, domaći pekmez, a posebno je istaknuo i Pušlek, jedan od prvih likera koji su napravili. Riječ je o biljnom likeru od 25 vrsta lokalnog bilja i s njihovom domaćom rakijom kao bazom. Tijekom zime nude i svoje čajeve.

Za one koji žele produžiti boravak nude i opciju smještaja u njihovom prenoćištu. Kapacitet im je osam osoba koje se mogu smjestiti u četiri sobe. Gostima su na raspolaganju dvije kupaonice, ali i mogućnost pansiona ili polupansiona. I prilika za odmor u malo mirnijem okruženju i uživanje u tišem načinu života koji su za sebe odabrali i sam Goran i njegova obitelj. “Mi smo ovdje na nekom kraju, gdje nema toliko gužve, na brdu, na 480 metara nadmorske visine, skoro kao planinarski dom. Ovdje su glavni priroda, pogled s terase, mir i jedna intimnija atmosfera”, govori Goran.