Ovih osam Šibenčanki čuva glazbeno blago Dalmacije. Imaju između 15 i 17 godina, a njihovi glasovi osvajaju Europu

”O šibenska pismo tiha, sve si rekla u dvi riči”. Teško je pronaći osobu, bilo iz Dalmacije ili kontinentalne Hrvatske, koju ovi stihovi ”Šibenske balade” u izvedbi Klape Šibenik ne diraju ravno u srce. Jer Šibenik je grad glazbe, grad koji nam je podario velikane kao što su Arsen Dedić, Vice Vukov, Mišo Kovač, Ivo Pattiera, Maksim Mrvica… Njegovim ulicama pjesma odjekuje od pamtivijeka, a bogatu glazbenu tradiciju danas s jednakom ljubavlju njeguju neki novi naraštaji. U to smo se uvjerili prilikom posjeta Glazbenoj školi Ivana Lukačića, u kojoj je u veljači 2024. godine osnovana ženska klapa Dota. Njezine članice imaju između 15 i 17 godina, a premda su još srednjoškolke, iza njih su već brojni koncerti i međunarodne nagrade. No od samog glazbenog uspjeha još je ljepša njihova priča o prijateljstvu, zajedništvu i pjesmama koje su voljeli njihovi roditelji, bake i djedovi.

Dota u Dalmaciji znači miraz. To ime predložila je profesorica Mira Grujić, glazbena voditeljica ove najmlađe šibenske klape. Isprva su djevojke nastupale kao klapa Glazbene škole Ivana Lukačića, no vrlo brzo počele su dobivati pozive na gradska događanja i koncerte. Trebalo im je zvučno ime koje će publika zapamtiti. ”One su ženska klapa, a dota ima veze sa ženama. Dota je naslijeđe, nešto što će ostati. Tradicija ostaje i njeguje se preko njih. One su na neki način dota svog kraja”, ističe profesorica Grujić.

A sve je počelo u veljači 2024., kad je iz dječjeg zbora glazbene škole izdvojeno 11 djevojaka koje su se poželjele okušati u klapskom pjevanju. Prva proba održana je 7. veljače, no nitko tad nije mogao ni naslutiti koliko će se ove Šibenčanke zaljubiti u tradicijske napjeve i kamo će ih ta ljubav odvesti. Danas ih je u Doti osam, a one su: Kata Lasan, Kosjenka Verović, Tea Tatar, Laura Radečić, Marta Duić, Tonija Zlatoper, Ana Rudan i Tea Bandalović. Najmlađa ima 15, a najstarija je upravo navršila 17 godina. Sve su učenice Glazbene škole Ivana Lukačića, uz koju pohađaju i redovnu.

Profesorica Grujić, koja iza sebe ima tri desetljeća rada u glazbenom obrazovanju, dugo je sanjala o osnivanju ovakve klape, želeći mladima približiti baštinu njihovog kraja. I uspjela je! A koliko je djevojkama stalo do Dote najbolje govori njihova predanost probama. ”One su se ‘pravo’ zakačile! Predlažu što bi rado pjevale, same pronalaze napjeve, a i kod kuće su počele slušati snimke starih klapa”, kaže naša sugovornica.

Iako službeno imaju dva školska sata tjedno (90 minuta), njihova strast prema pjevanju često nadilazi školski raspored. Probe se održavaju čak i ljeti, kad mnogi njihovi vršnjaci samo žele zaboraviti na obveze. No naučiti pjevati u klapi nije nimalo jednostavno. Za razliku od zborskog pjevanja, u klapi svaki glas ima posebnu ulogu, a skladan zvuk nastaje tek kad se svi glasovi povežu u cjelinu. Dota pjeva četveroglasno, a cappella, bez instrumentalne pratnje, a to se ne može svladati preko noći.

”Za dobru klapu najvažnije je zajedništvo. Djevojke jednostavno moraju disati zajedno”, napominje gospođa Mira. Klapsko pjevanje 2012. uvršteno je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a Šibenik u toj tradiciji ima posebno mjesto. Profesorica Grujić objašnjava nam da se šibenski klapski izričaj razlikuje od onog koji možemo čuti, primjerice, u Splitu. Dok splitsko klapsko pjevanje karakterizira mekši, serenadni zvuk, šibensko je nešto čvršće i robusnije.

Razlog tome leži u povijesti ovog kraja. Naime, stanovništvo koje se pred osmanskim prodorima povlačilo iz zaleđa prema obali sa sobom je donosilo vlastite običaje, uključujući i načine pjevanja. Ti utjecaji s vremenom su se isprepleli s glazbenom tradicijom primorskih mjesta. Zato su zvijezde ove naše šibenske priče morale svladati i drugačiju vokalnu tehniku od one koja je inače prisutna u klasičnom pjevanju. Uz prirodan, školovani glas, trebalo je razviti i snažniji, prsni način pjevanja.

Dota je na početku izvodila isključivo šibenske narodne napjeve, ali nastupi izvan rodnog grada otvorili su vrata i drugim tradicijama. Za svoj prvi cjelovečernji božićni koncert, koji su odradile već u prvoj godini postojanja, djevojke su pripremile kolende i božićne napjeve srednje Dalmacije, od šibenskog kraja i otoka Murtera pa sve do Hvara i Brača. Te napjeve prikupio je i obradio dr. sc. Joško Ćaleta, istaknuti hrvatski etnomuzikolog. Uslijedili su brojni nastupi u Hrvatskoj, ali i inozemstvu. Na međunarodnom natjecanju Delmata u Zagrebu 2025. osvojile su srebrnu nagradu i posebno priznanje za izvedbu u duhu tradicije.

Iste godine srebrnom medaljom nagrađene su na međunarodnom natjecanju malih vokalnih sastava u talijanskoj Veroni, a srebrom su ovjenčane i na međunarodnom adventskom i božićnom festivalu u Pragu. Posebno lijepa uspomena veže ih uz Perast u Crnoj Gori, gdje su 2025. proglašene najboljom debitantskom klapom i osvojile nagradu publike. Ondje su prvi put izvele i vlastitu pjesmu ”Dota”, za koju je tekst napisao Frane Bilić, a glazbu i aranžman Damir Lasan. Povratkom iz Perasta na svoj repertoar uvrstile su i nekoliko bokeljskih napjeva.

Na Festivalu dječjih klapa u Zadru 2025. i 2026. osvojile su Brončani brodić. ”Stvarno su junački krenule! Treba to sve stići i biti uspješan. Visoko su postavile ljestvicu i jako su motivirane”, ponosno govori profesorica. Dota je danas u svom rodnom gradu itekako prepoznata. Već 2024. kao gošće klape Solaris nastupile su na Šibenskim klapskim večerima, tradicionalnim ljetnim koncertima koji se održavaju na Maloj loži u staroj gradskoj jezgri. Ondje su pjevale i svake sljedeće godine, a sve češće dobivaju pozive i za gradske svečanosti, kongrese te druga događanja.

Naravno, svaki novi uspjeh daje im vjetar u leđa, no njihovoj profesorici najvažnije je ono što će im ostati kad jednog dana završe školovanje. Neke će možda nastaviti pjevati u drugim klapama, neke će odabrati sasvim drugačije životne puteve, ali sve će sa sobom ponijeti znanje o glazbenoj tradiciji svog kraja. Možda najljepše od svega je to što ovih osam djevojaka s toliko veselja nastavlja otkrivati napjeve stare desetljećima, koji su se prenosili s koljena na koljeno, pjevali pod prozorima, na trgovima, u konobama… To je ta dota koju su naslijedile i koju će, zahvaljujući njihovim glasovima koji su nas oduševili, jednog dana njegovati netko drugi…