Josiah je astrofizičar iz Nigerije koji savršeno recitira hrvatsku poeziju: “U Rijeku sam se doselio zbog ljubavi, a pjesme mi pomažu da naučim jezik”

Pjesma iz zbirke poezije Mladena Kušeca ”Volim te”, ”Tri nonice” Drage Gervaisa, ”Kad bi drveće hodalo” Grigora Viteza, ”Ushit” Vesne Parun ili ”Balada iz predgrađa” Dobriše Cesarića: sve ovo učili smo u školi i s vremenom vjerojatno zaboravili. A onda su nas, kao najbolji ambasadori hrvatske kulture, na društvenim mrežama na to podsjetili ”Mostovi poezije” i Josiah Olumuyiwa Faniyi. Jer sve čega se ovaj mladi i simpatični Nigerijac primi, postaje čisto zlato i najljepši melem za uši. Njegove tople i emocijama nabijene interpretacije naše poezije diraju ravno u dušu, glas mu je melodiozan i ugodan, a dikcija savršena. Mi bismo ga slušali od jutra do mraka, baš kao i skoro 6000 pratitelja, koliko ih trenutačno ima na Instagramu. A tek kad čujete njegovu inspirativnu životnu priču, zavoljet ćete ga još više i postati njegov fan, ako to, naravno, već niste!

Josiah ima 28 godina i dolazi iz Nigerije, iz grada Ibadana. Ondje mu živi obitelj, roditelji, četiri sestre i brat, rođaci te prijatelji. U Europu je došao na fakultet, a u Hrvatskoj je završio i ostao zbog ljubavi. Fiziku je, kaže nam, prvo studirao na Sveučilištu u rodnom Ibadanu, dok je diplomski studij završio u Europi u sklopu Erasmus Mundus projekta. Svaki semestar studirao je u drugom gradu: Rimu, Bremenu, Nici i Beogradu.

”Oduvijek su me zanimale zvijezde i galaksije. Znatiželjan kakav jesam, tražim odgovore na velika pitanja: odakle dolazimo, kako nastaju zvijezde, koja je budućnost svemira? Jednog dana volio bih biti profesor na fakultetu koji provodi istraživanja i mentorira studente. Ali korak po korak, prvo moram završiti doktorat. Trenutačno radim na projektu koji se bavi astrofizikom gama-zraka čestica vrlo visokih energija”, priča nam Josiah.

Od siječnja je zaposlen kao asistent na Fakultetu za fiziku pri Sveučilištu u Rijeci. Zasad se još uhodava, ali uz pomoć dobrog tima, predvođenog odličnom mentoricom, izv. prof. dr. sc. Marinom Manganaro, sve ide super. ”Još nisam imao priliku raditi sa studentima, budući da se trenutačno fokusiram na istraživački rad”, skroman je ovaj 28-godišnjak, koji je, uz fakultet, pronašao još jedan originalan način da se ne samo izrazi, već i poveže s hrvatskom kulturom: kroz književnost.

Na pitanje kako su uopće nastali njegovi ”Mostovi poezije”, prepričava nam jednu zanimljivu anegdotu iz Kraljevice. ”Dok smo prolazili Šetalištem Vladimira Nazora, ugledao sam ploču s njegovim imenom. Pogledao sam na internetu kako bih doznao o kome se radi i pronašao njegovu pjesmu ‘More nade’. Odlučio sam je naučiti napamet, kao osobni izazov, kako bih savladao nove riječi na hrvatskom jeziku.

Supruga Roma i njezina obitelj oduševili su se kad su me prvi put čuli kako recitiram. Tad je njezin otac, moj tast, predložio da snimimo video i objavimo ga na društvenim mrežama. Otkad sam ga upoznao, bio mi je velika podrška u svemu. Beskrajno sam mu zahvalan na tome i vjerujem da je danas ponosan na mene”, kaže simpatični Josiah.

No ”Mostovi poezije”, nastali iz njegove želje da brže nauči hrvatski jezik, brzo su prerasli u nešto puno veće. Spomenuti profil na Instagramu, Facebooku, TikToku i YouTubeu oduševio je mnoge zaljubljenike u poeziju, čak i one koji je prije nisu voljeli, a sad su u njoj pronašli vrijednost.

”Iskreno, nismo očekivali toliko pažnje i ovako velik uspjeh, ali drago nam je što se mnogima svidjela naša ideja. Prate nas stvarno predivni i topli ljudi, koji nam pišu riječi pune podrške i hvale. Što se tiče samog imena ‘Mostovi poezije’, smislili smo ga dok smo gledali u Krčki most. Želja nam je bila da naš profil spaja različite jezike, kulture i ljude, baš kao što mostovi spajaju obale”, objašnjava naš sugovornik.

Josiah dio pjesama koje recitira pronalazi sam, u zbirkama poezije koje ima kod kuće, a mnoge mu predlažu prijatelji, poznanici i sami pratitelji. Ali uvijek bira one koje se i njemu najviše sviđaju i nešto mu znače. Najviše voli pjesme Dobriše Cesarića zbog jednostavnih, svakodnevnih tema, ali dubokog značenja, a drag mu je i Antun Branko Šimić.

Odlično barata standardnim jezikom, ali i čakavštinom. ”Hrvatski i dalje učim. Rješavam online tečaj Croaticum koji su napravili na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Besplatan je i jako dobro osmišljen! U učenju mi pomažu i supruga te slušanje pjesama na hrvatskom, posebice Olivera Dragojevića. Najteži su definitivno padeži! S njima se još mučim, ali trudim se”, kaže nam nigerijski astrofizičar, koji u Rijeci živi deset mjeseci.

A s obzirom na izniman uspjeh koji su ”Mostovi poezije” ostvarili na društvenim mrežama, zanima nas hoće li u skorijoj budućnosti biti nekih susreta poezije i možemo li se eventualno nadati snimanju audioknjige. Mi za obje opcije zdušno navijamo! ”Već su u planu neka druženja s pratiteljima, a možda i snimanje audiozapisa, to bismo radili u suradnji sa srednjim školama. Za potpunu audioknjigu na hrvatskom još nisam spreman, ali jednog dana, tko zna”, otkriva Josiah.

Suprugu Romu (29), školsku psihologinju u Tehničkoj školi u Rijeci, upoznao je sasvim slučajno prije tri godine, preko aplikacije ”Bumble”. ”Pozvao sam je na kavu dok sam u Zagrebu čekao autobus za Njemačku, ali tad se nismo uspjeli vidjeti jer je ona bila u Rijeci. Nekoliko tjedana kasnije našli smo se u Amsterdamu i nastavili s vezom na daljinu sve dok se nisam preselio u njezin rodni grad. Vrlo brzo nakon toga shvatili smo da želimo provesti život zajedno”, priča nam naš sugovornik.

Prije četiri mjeseca vjenčali su se u Delnicama u Gorskom kotaru, a svadbeno slavlje imali su u planinarskom domu u Ravnoj Gori. ”Vjenčanje je bilo baš po našoj mjeri: jednostavno, bili smo okruženi prirodom i ljudima koji nas podržavaju. Nedostajala je samo moja obitelj iz Nigerije, ali uspjeli smo ih djelomično uključiti putem Zoom poziva”, kaže Josiah.

U ove tri godine koliko su zajedno posjetili su Amsterdam, Bremen, Nicu, Beograd, Budimpeštu i mnoga mjesta u Hrvatskoj. Medeni mjesec proveli su u Šibeniku, Primoštenu i NP Krka, a kad su u Rijeci, najviše vole biti blizu planina i mora. ”Na proljeće planiramo k mojoj obitelji u Ibadan. Rekao sam im za ‘Mostove poezije’ i pružaju mi ogromnu podršku. Ponekad me pitaju da im prevedem neku od pjesama koje recitiram”, otkriva Josiah, inače veliki ljubitelj čitanja, osobito znanstvene fantastike. ”Svima bih preporučio autora Isaaca Asimova, ‘1984’ i ‘Životinjsku farmu’ Georgea Orwella te ‘Vrli novi svijet’ Aldousa Huxleyja”, zaključuje.