Zašto lampicama ukrašavamo domove i gradove za blagdane? Prve su zapaljene krajem 19. stoljeća, a želja za svjetlošću u vrijeme Božića stara je stotinama godina

Jedna od neizostavnih blagdanskih tradicija diljem svijeta je ukrašavanje doma, okućnice i cijelih gradova sitnim, nježnim, često treperavim lampicama. Koliko god nas je danas nezamisliv Božić bez ovog dekora, povijest božićnih lampica zapravo nije duga. Kako bi i bila, kad je tek 1880. Thomas Edison uspio svoju prvu “lampicu” iznijeti van laboratorija. Još je dosta vremena prošlo dok žarulje, pa tek onda i lampice nisu postale pristupačne širem broju ljudi, a potom i zamijenile svijeće kojima su se osvjetljavali domovi.

Danas je ukrašavanje lampicama postalo neizostavni dio blagdanskog ugođaja, imanja s milijunima lampica, poput Salaja u Čazmi, postala su turistička atrakcija, a u nekim se zemljama susjedi čak međusobno natječu u tome tko će postaviti raskošnije i ekstravagantnije ukrase. Prosinac bez blagdanske rasvjete danas je nemoguće i zamisliti.

Potreba za svjetlošću u vrijeme blagdana stara je stoljećima. U prosincu, kad su dani kratki, hladni i tamni, u europskim su se zemljama kuće ukrašavale većim brojem svijeća, koje su se čak i postavljale direktno na božićno drvce. Tradicija korištenja svjetla tijekom Božića najvjerojatnije potječe iz Njemačke u srednjem vijeku, kada se palio badnjački panj, piše stranica Aqua Bright. Crkve su ubrzo usvojile ovu praksu, a svjetlost badnjačkog panja počela se smatrati simbolom Isusa kao svjetla svijeta.

Prvi niz malih električnih lampica, preteču današnjih, osmislio je sam izumitelj prve funkcionalne žarulje, Thomas Edison. Tijekom božićne sezone 1880. te su niti bile nanizane oko vanjskog dijela njegovog laboratorija u Menlo Parku, piše Library of Congress (LOC). To znači da su putnici u vlaku koji je prolazi pored laboratorija bili prvi koji su uživali u ugođaju na koji smo danas navikli!

Ipak, žaruljice nisu odmah ušle u širu upotrebu. Za to je trebalo proći još 40 godina. Edward H. Johnson, Edisonov prijatelj i partner u tvrtki Edison’s Illumination Company, ručno je povezao 80 crvenih, bijelih i plavih žarulja i omotao ih oko svog božićnog drvca. Svijet, naravno, nije bio spreman odmah prihvatiti novi izum.

Šire prihvaćanje unutarnjih električnih božićnih svjetala neki pripisuju predsjedniku Groveru Clevelandu, koji je krajem 19. stoljeća prvi zatražio da božićno drvce Bijele kuće bude osvijetljeno stotinama raznobojnih električnih žarulja, piše LOC. Prvo veliko nacionalno drvce također je zapaljeno u Americi, i to 1923., kad je južno od bijele kuće drvce osvijetlilo 3000 električnih lampica.

Izum je krenuo osvajati svijet, u čemu ga je dosta usporilo vrijeme Prvog svjetskog rata i Velike depresije. No sredinom stoljeća lampice su krasile drvca brojnih domova u Americi i nekim zapadnim zemljama, dok je do nas taj običaj ipak došao nešto kasnije, sa širenjem energetske mreže i otvaranjem prema trendovima iz zapadnih zemalja.

Jeste li se ikada, dok ste kitili božićno drvce, pitali odakle potječe taj običaj i kako je došlo do toga da na grane bora stavljamo najrazličitije kuglice, koje često skupljamo cijeli život i pažljivo skladištimo? Pa, sve je krenulo još davno, kada su se grane zimzelenog drveća koristile kao dekorativni moment u proslavi zimskog solsticija, pobjede života i svijetla nad smrti i tamom…

No, s vremenom, u naše su dnevne boravke ‘ušetala’ cijela, veća ili manja drvca, a kako točno kao da nikome ni dan danas nije u potpunosti jasno. Naime, mnogo je prijepora i različitih priča o tome kako je došlo do kićenja božićnog drvca, gdje je prvo okićeno i zašto točno. Dapače, nekoliko zemalja čak svojata ‘prvo božićno drvce na svijetu’, no većina stručnjaka smatra da ono, u modernom obliku, dakle kako ga poznajemo danas, vuče korijene iz pokrajine Elzas.