SKRIVENA TAJNA ISTRE
Koliko kilometara suhozida postoji na području Hrvatske? Ovaj nevjerojatni svijet kamena, povijesti i umijeća živi je svjedok marljivosti i teškog života u prošlosti
Malo tko nije čuo za pojam suhozid ili pak bio u direktnom susretu s tim primjerom tradicijske gradnje. Dapače, ponekad se čini kao da ih, dok uživamo u ljepotama naše obale ili pak otoka, uzimamo zdravo za gotovo, kao da uopće ne primjećujemo značaj i ljepotu te ‘kamene čipke’, kako tepaju tim tisućama i tisućama kilometrima kamenih struktura koje premrežuju našu zemlju… Nerijetko njihovu ljepotu cijenimo tek kad tu čipku vidimo iz ptičje perspektive… No, ako se zaroni dublje u temu, pokazuje se jedan nevjerojatni svijet kamena, povijesti i umijeća koji nas je zaintrigirao. Upravo stoga odlučili smo napraviti ‘mali vodič kroz suhozid’ u kojem ne samo da ćemo se dotaknuti osnova, dakle definicije, nego i nekih zanimljivosti te navesti neke od najljepših i najvažnijih ‘suhozidnih’ lokacija u Hrvatskoj. No, za početak, što je to uopće suhozid?
ŠTO JE SUHOZID?
No, krenimo od početka, a to je definicija. Prema njoj, suhozid je gradnja od neobrađenog, u prirodi pronađenog kamena, bez vezivnog materijala, osim ponekad suhe zemlje. No, suhozid nije nužno samo ‘zid’, iako je upravo on najkarakterističniji proizvod suhozidne gradnje, poznat i pod imenima gromača, međa, mocira, redina, prizida… Tehnikom suhozidne gradnje podizala su se i skloništa za životinje i ljude, ona se koristila pri izgradnji bunara i puteva. Primjere suhozidne gradnje nalazimo prvenstveno u ruralnim područjima, često na strmim terenima. Motiv izgradnje je nerijetko bio iskrčivanje terena, radi primjerice uspostave vinograda te naknadna zaštita nasada od velikog apetita stoke.
Isto tako, suhozidi su imali i još imaju ulogu i u sprečavanju klizišta ili pak odrona, poplava, a služili su i za zadržavanje zemlje, odnosno sprečavanje erozije. Bili su zaštita i od jakog vjetra, služili kao granica između posjeda…
UMIJEĆE SUHOZIDNE GRADNJE UVRŠTENO JE I POPIS NEMATERIJALNE SVJETSKE BAŠTINE
Jeste li znali, primjerice, da je umijeće suhozidne gradnje uvršteno i na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne baštine? Na taj prestižni je popis upisano 29. studenog 2018. godine, slijedom zajedničke nominacije Hrvatske, Cipra, Francuske, Italije, Grčke, Slovenije, Španjolske i Švicarske, i to pod imenom “Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. U međuvremenu, zatraženo je proširenje na još nekoliko država, i to Andoru, Austriju, Belgiju, Luksemburg i Irsku.
Godinu dana ranije, 2017., umijeće suhozidne gradnje proglašeno je nematerijalnim kulturnim dobrom i na razini Hrvatske te je uvršteno u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Važno je naglasiti da je riječ o ‘umijeću’. Naime, uvrštenje desetaka tisuća kilometara suhozida imalo bi za posljedicu dramatične administrativne i druge zavrzlame.
BUNJE U DALMACIJI, KAŽUNI U ISTRI
Primjera suhozidne gradnje vrijednih pažnje u Hrvatskoj nevjerojatno je puno. O suhozidu općenito i vrijednim lokacijama mogle bi se napisati knjige (i jesu) pa smo odlučili izdvojiti samo neke po našem izboru te krenuti od onih u samom tlu. Primjerice, na obali Vranskog jezera, kod lokaliteta po imenu Jugovir, u blizini kanala Prosika, naići ćete na kamene vrše u zemlji u kojima su ljudi, kako bi se digla pa povukla voda, hvatali ribe i jegulje.
Malo dalje vidjet ćete bunje (banjevi), kamena skloništa u kojima su se poljoprivrednici sklanjali pred vrućinom, vjetrom ili kišom. Tako se zovu u Dalmaciji, gdje ih krasi okrugli krov. U Istri takva su skloništa, u kojima su zaklon i odmor prvenstveno pronalazili pastiri, imala čunjasti krov. Drugačije se i zovu – kažuni, a broje se u tisućama. To, naravno, nije sve… Tu su, među ostalim, i korčulanski vrtujci i torete, puntarski zdenci, ali primjerice i krčki mrgari.
OD MRGARA ZA RAZVRSTAVANJE STOKE PREKO PRIMOŠTENSKIH VINOGRADA DO STAROGRADSKOG POLJA
I ljepota mrgara najviše do izražaja dolazi upravo iz ptičje perspektive, iz koje nalikuju na predivne kamene cvjetove. Riječ je o zdanjima koja su služila za prikupljanje i razvrstavanje ovaca, a koje su gradili pastiri iz nekoliko mjesta u Bašćanskoj dolini. Svaki od njih imao je centralni prostor i manje mrgariće koji su bili u pojedinačnom vlasništvu pastira, a u koje bi oni razvrstavali svoje ovce te ih pregledavali prije ponovnog puštanja na ispašu.
Jedna od najslavnijih primjera suhozidne gradnje jesu i slavni primoštenski vinogradi, a i majušni otočić Baljenac koji, iz zraka, upravo zahvaljujući suhozidima, izgleda kao otisak prsta. Naravno, u kontekstu suhozida, ništa bez proslavljenog Starogradskog polja na otoku Hvaru. Ono je i samo po sebi zavedeno na popis svjetske baštine kao najbolje očuvani antički grčki katastar na Sredozemlju.
KOLIKA JE DULJINA SUHOZIDA U HRVATSKOJ?
Preciznog podatka, čini se, nema, a u prostranstvima interneta mogu će pronaći svakakvi. Primjerice, na stranicama turističke zajednice općine Blato na Korčuli navode da bi na području općine moglo postojati 60 tisuća kilometara suhozida. Otok Kornat ‘hvali’ se, primjerice, s oko 260 kilometara, a cijeli Nacionalni park Kornati s 330 kilometara suhozida. Spomenuti otočić nalik na otisak prsta, Baljenac, ima 23 kilometra suhozida…
U mnoštvu pojedinačnih brojki, naposljetku smo se odlučili voditi onom koju spominje, na temelju svojih istraživanja, Filip Šrajer, arhitekt i urbanist te jedan od osnivača Udruge Dragodid koja je posvećena edukaciji i interpretaciji suhozidne baštine u Hrvatskoj. Prema njegovim istraživanjima, potvrdio nam je u telefonskom razgovoru, na području Hrvatske postoji sigurno 100 tisuća kilometara suhozida, a ta bi se brojka mogla penjati i do 300 tisuća kilometara.
Njegovo je istraživanje isto tako pokazalo da više od 40 posto teritorija jadranske Hrvatske leži unutar 100 metara od najbližeg suhozida. U nekim slučajevima, primjerice u nekoliko općina između Šibenika i Trogira, među ostalim i Primoštenu, taj postotak penje se na 95 posto.
DO 200 DANA ZA ZID DULJINE DVA KILOMETRA
Na stranicama nacionalnog parka Kornati primjerice preciziraju detalje o gradnji tamošnjih suhozida, koje su gradili tamošnji Kurnatari radi razgraničenja pašnjaka. „Dvojica ljudi (koji znaju kako se to radi) mogu sagraditi zid dužine dva kilometra, visine do dva metra i debljine 50 do 80 centimetara, za 150 do 200 dana. Težak je to posao. Zimi se radilo danju, a ljeti, kako bi se izbjegle vrućine, radilo se noću a potom zbog cjelonoćnog napornog rada, spavalo danju“, navode na toj stranici. Također navode i osnovna pravila: „zid je točno toliko visok da ga ovca ne može preskočiti niti prijeći na tuđi pašnjak. On je onoliko širok koliko je potrebno da ga snaga vjetra ne razori“.
OD BURZE SUHOZIDA DO GEOPORTALA SUHOZIDNE BAŠTINE TE PRVENSTVA U IZGRADNJI SUHOZIDA
Za sam kraj još nekoliko zanimljivih informacija. U Hrvatskoj se, primjerice, održava prvenstvo u izgradnji suhozida. Ove godine, ono će se održati u Konavlima 5. listopada, a za više informacija o tom događanju pratite udrugu Dragodid. Isto tako, na stranicama iste udruge, postoji i tzv. burza suhozida, svojevrsna oglasna ploča za ponudu i potražnju suhozidnih angažmana, a isto tako svatko od nas može na otvorenom geoportalu suhozidne baštine Suhozid.hr ‘prijaviti’ neki primjer suhozidne gradnje, primjerice građevinu ili suhozid koju je primijetio.
