Časne sestre u Italiji same su uredile hodočasničku stazu dugu 18 kilometara, već ju je prošlo 18 tisuća putnika

Dok se dijelovi Italije sve teže nose s masovnim turizmom, jedan tiši, gotovo zaboravljeni dio zemlje doživljava neočekivani preporod. Daleko od gužvi Rima, Firence i Venecije, kroz šumovite predjele Lazia i Abruzza vijuga hodočasnička staza koju nisu osmislili turistički stručnjaci ni mjesne vlasti, već časne lokalne sestre.

Riječ je o stazi Cammino della Santissima Trinità, mreži od četiri pješačke rute ukupne duljine 18 kilometara, koje povezuju drevna svetišta i samostane na prostoru gdje je još u 6. stoljeću nastajalo benediktinsko redovništvo. Od službenog otvaranja 2022. godine, ovom je stazom prošlo više od 18.000 hodočasnika i putnika u potrazi za mirom, smislom i sporijim ritmom kretanja.

Iako su ove staze stoljećima koristili redovnici, pastiri i lokalno stanovništvo, tek su nedavno objedinjene u jedinstvenu hodočasničku cjelinu. Ideja je nastala nakon pandemije, u trenutku kada se Italija ponovno otvorila svijetu, ali i suočila s povratkom prekomjernog turizma.

Časna sestra Katherine Adams, franjevka koja živi u mjestu Vallepietra nedaleko od Rima, za BBC je objasnila da je cilj bio ponuditi drukčiji doživljaj Italije, onaj koji spaja duhovnost, prirodu i zajedništvo. „Posjetitelji često nemaju pojma što znači iskustvo svetišta u Subiacu ili Vallepietri. Kad dođu u Rim, sve se svodi na trgove, ruševine i renesansne crkve. A upravo se ovdje susreću snažna duhovna baština i zahtjevne, ali ljekovite pješačke rute“, rekla je Adams za BBC.

Za razliku od nekih modernih hodočasničkih staza, na ovoj nema aplikacija koje vode korak po korak. Oznake su rijetke, a putnike se potiče da se oslone na vlastiti osjećaj, razgovor s mještanima i sporost. Uske klisure, strmi usponi i šumski putovi traže oprez i strpljenje. Upravo u tome, kažu časne sestre, leži snaga ove staze.

„Ljudi ovdje dolaze iscrpljeni svakodnevicom. No njihov se pogled brzo mijenja. Postaju tiši, povezaniji jedni s drugima. Počinju razgovarati, pjevati litanije, dijeliti misli“, istaknula je Adams u razgovoru za BBC.

Jedna od ključnih dionica vodi iz Subiaca, mjesta koje se danas rijetko povezuje s velikim povijesnim ulogama, iako je upravo ondje sveti Benedikt iz Nursije osnovao prve redovničke zajednice. Njegovi su samostani kasnije postali središta znanja, kulture i očuvanja antičke baštine, od jezika i teologije do medicine, poljoprivrede i arhitekture.

Na ruti se nalaze i samostani Santa Scolastica i Sacro Speco, spektakularno uklesan u vapnenačku stijenu iznad doline. Sacro Speco izgrađen je oko „svete špilje“ u kojoj je, prema predaji, sveti Benedikt živio u osami i pokori. Do samostana je i danas najdojmljivije doći pješke.

Staza vodi i do svetišta Santissima Trinità, smještenog visoko u stijeni nasuprot sela Vallepietra. Ondje se već od 5. stoljeća okupljaju hodočasnici, a otvoreni oltar i drevne freske svjedoče o kontinuitetu vjere i hoda. Časna sestra Mary Ricci, koja u samostanu živi više od 30 godina, za BBC je naglasila simboliku ovog putovanja:

„Ovo hodočašće puno je znakova. Drveni križevi s porukama, svijeće zapaljene u nadi, sitni osobni zavjeti. Korak po korak, čovjek prolazi kroz jednostavne, ali snažne simbole vjere.“

Posljednja dionica vodi do mjesta Cappadocia, poznatog kao „vrata unutrašnjeg Abruzza“, gdje se bijela kapelica Madonna dell’Oriente uzdiže iznad livada prepunih planinskog cvijeća. Skromno, ali snažno, baš poput cijelog camina.

Tri godine nakon pokretanja inicijative, sestra Adams osvrnula se na njezin učinak: „Stazu sam osmislila kada sam vidjela koliko roditelja moli za svoju djecu, izgubljenu u pritiscima modernog života. Drago mi je što sam, na svoj način, pridonijela tome da se mladi ljudi ovdje osjećaju mirnije i sretnije. Mnogi se vraćaju, zbog hoda, razgovora, savjeta. Na ovoj su se stazi rodila i prijateljstva, pa čak i ljubavi“, rekla je za BBC.