Turisti obožavaju ovaj otok kontrasta u našem susjedstvu na koji se “sakrio” Napoleon: ima plaže, palače, muzeje i nevjerojatnu prirodu

Znate li da Toskana, regija u središnjoj Italiji, osim renesansne umjetnosti u Firenci, povijesnih gradova Siene i Pise te slikovitih brežuljaka s vinogradima, ima i najveći otok u Toskanskom otočju, ujedno i treći najveći u toj zemlji, odmah nakon Sicilije i Sardinije? U pitanju je Elba, do koje tijekom čitave godine plovi trajekt iz grada Piombina. Turisti je obožavaju zbog kristalno čistog mora, lijepih plaža i bogate kulture, a iako joj je površina svega 223,50 kilometara kvadratnih, ista je podijeljena na čak sedam općina. To su Capoliveri, Campo nell’Elba, Marciana, Marciana Marina, Portoferraio, Porto Azzurro i Rio. Mi vas ovaj put vodimo u Portoferraio, u kojoj se nalazi istoimeni glavni i najveći grad te luka na Elbi.

Čitav otok ima oko 32.000 stanovnika, dok u općini Portoferraio danas živi nešto manje od 12.000 ljudi. A s obzirom na to da je talijanski dragulj Elba donedavno bio skup izuzetno različitih i nepovezanih gradova, svaki od njih razvio je potpuno različite običaje, tradicije i gospodarstva.

Tako je, primjerice, San Piero svoju egzistenciju temeljio na vađenju granita, dok se svega nekoliko kilometara udaljena Marciana, smještena u planinskom području bogatom kestenima, oduvijek oslanjala na plodove zemlje, drvo i stočarstvo.

Nadalje, Rio Marina poznata je kao rudarski grad, dok je Portoferraio kao grad-kneževina među svojim zidinama dočekao Cosima de’ Medicija i Napoleona. A osim u običajima i pripremi tradicionalnih jela, razlike između gradova na Elbi mogu se uočiti i u dijalektima. Dok neki imaju pretežno toskanske utjecaje, drugi su leksički sličniji korzičkom, a ima i onih koji se čine puno bližima španjolskom.

No vratimo se mi na ”naš” Portoferraio. Ovaj grad drevnog podrijetla u mitološkim pričama bio je poznat kao Porto Argo, a zbog višestoljetne obrade željeza (prema nekim procjenama, rudarstvo je ondje imalo tradiciju dugu čak 3000 godina), koja ga je obilježila kroz povijest, u etruščansko-rimsko doba zvali su ga i Fabricia.

Povijesno središte grada i danas krasi neodoljiv renesansni šarm. Njegove uske i vijugave ulice sa stubištima koje se otvaraju prema živopisnim trgovima, stare kuće s cvjetnim balkonima i povijesni spomenici ostavit će vas bez daha, ali prava čar ovog mjesta krije se u njegovim ”malim” ljudima, lokalcima koji svojim gostima jedva čekaju otkriti anegdote i zanimljivosti o životu na otoku.

Portoferraio je 1548. godine osnovao Cosimo I. de’ Medici, veliki vojvoda Toskane, no izvorno ime bilo mu je Cosmopoli (”Cosimov grad”). Osim tri utvrde, Forte Stella, Forte Falcone i Forte Inglese, imao je i moćne zidine, koje i danas možete vidjeti s trajekta dok uplovljavate u gradsku luku.

A na ulazu u istu dočekat će vas osmerokutni toranj Martello, izgrađen od svijetloružičastog vapnenca, crvene cigle i bijelog mramora. Datira s početka 16. stoljeća, a kroz povijest se koristio kao skladište soli, kasnije i tune, a u 18. stoljeću ondje je čak bio i zatvor. U njemu je bio zatočen i anarhist koji je 1878. ranio kralja Umberta I. Savojskog. Danas se unutar tornja može posjetiti zanimljiv arheološki muzej, u kojem se čuvaju amfore i brojni artefakti iz etruščanskog doba.

Portoferraio je zanimljiv i zbog Ville dei Mulini, koju je francuski car Napoleon Bonaparte koristio kao zimsku rezidenciju dok je 1814. na Elbi bio u izgnanstvu. Iako je na otoku proveo samo deset mjeseci, upravo je Napoleon bio prvi koji je ujedinio sve općine na otoku pod jednom zastavom.

Za kraj vam ostavljamo monumentalan kompleks Le Grotte, koji datira iz 1. stoljeća prije Krista. Riječ je o ruševinama velike rimske vile, koja je nekoć dominirala čitavim zaljevom Portoferraio. Danas ondje možete vidjeti dijelove ukrasa i mozaika iz Hadrijanovog doba te ostatke terasa s pogledom na more i bazena koji je bio opremljen sustavom za grijanje i pročišćavanje vode. Impresivno, zar ne?