U Zagrebu smo pronašli restoran koji se nalazi u mlinu iz 17. stoljeća! Uz terasu žubori potok, a hrana je odlična

Debeli hlad, žubor vode, opuštena atmosfera, dobra hrana i neočekivani susret s poviješću. Ponekad nam je za sreću dovoljna samo jedna od tih stvari, a mi smo ih ovih dana, sve redom, pronašli u Zagrebu, u Gornjem Stenjevcu, u restoranu V starem melinu. Nadomak slavne Zelene magistrale i Parka prirode Medvednica, ovaj nas je restoran doista ugodno iznenadio. Čak smo, s obzirom na velike vrućine ovih dana te raskošni hlad u dvorištu restorana, pomislili ‘što smo dosad čekali’?

No, toliko željeni i voljeni hlad kao bijeg od nesnosno jakog sunca nije jedini razlog za posjet ovom restoranu. Kao prvo, riječ je o mjestu kojim ćete se htjeti ‘prošetati’ i razgledati ga. Naime, interijer, u kojem se nalazi mehanizam i kolo mlina, i mimo toga vrvi zanimljivim detaljima i uređenjem, od rogovlja do starinskog namještaja, no posebno nas se, u ovim ljetnim danima, dojmilo dvorište restorana.

Ono se sastoji od dva dijela: natkrivene i ostakljene terase te terase s drvenim klupama i stolicama pod suncobranima. I jedan i drugi dio dvorišta okruženi su drvećem, a pratit će vas i žubor vode, odnosno potoka Dubravica koji se prelijeva preko obnovljenog mlinskog kola. Ispod njega nalazi se i mali ribnjak s pastrvama, a iz interijera restorana u dvorište ulazite upravo preko njega, preko mostića.

Taj žubor vode u biti nas dovodi i do tog neočekivanog susreta s poviješću. Sam je restoran otvoren 2013. godine, i to kao što mu i samo ime sugerira, u obnovljenom mlinu iz 17. stoljeća. No, povijesna je priča mnogo šira. Taj se mlin, kako navode u restoranu, “nalazio na jednom od bolje očuvanih feudalnih imanja u Hrvatskoj kojim su upravljale velikaške obitelji Rauch, Ratkay, Vojković, Sermage i Junković”.

Kotač mlina je s vremenom obnovljen, a zahvaljujući njemu i potoku Dubravica brašno se tu mljelo sve do kraja 1970-ih godina. Danas, navode na internet stranicama restorana, mlin predstavlja “simbol kontinuiteta i poštovanja prema mjestu u kojem se nalazimo”. Smješten na samom početku Parka prirode Medvednica, Melin nudi rijedak spoj prirode, mira i blizine grada.

No, tu je, naravno, i hrana koju opisuju ‘spojem okusa tradicije i osjećaja topline”. Izbor nije malen, a mi smo se unaprijed veselili jelima iz dnevne ponude, primjerice teletini, patki ili pak janjetini iz krušne peći. Nažalost, konobar nas je odmah obavijestio, a stigli smo oko 19 sati, da tih jela više nema. Birali smo dalje i na kraju su nam se na tanjuru našli domaća pastrva s krumpirima iz krušne peći te teleći kotleti sa žara u umaku od gljiva s njokima. Sve smo popratili s miješanom salatom, a kasnije i štrudlom od jabuke s kremom od vanilije. Otišli smo zadovoljni i siti, kako s hranom tako i s poslugom. Cijene naših jela kretale su se između 20 i 25 eura, računajući i prilog koji se inače naručuje posebno.

Na jelovniku ćete pronaći isto tako i nekoliko vrsta juha, nekoliko opcija hladnih predjela (u oko upada domaća kobasica od jelena), u dnevnoj ponudi se nalaze i gulaš od divljači, od vepra ili jelena, te pašticada od jelena, a ima i klasika, kao što su teleći odrezak na bečki ili pak zagrebački način.

Od riblje ponude tu su domaća pastrva i jadranske lignje, u dječjem meniju pileći odrezak na bečki način i ražnjići, a u vegetarijanskom rižoto s povrćem i vrganjima te popečci od slanutka s povrćem sa žara. Ima isto tako i pljukanaca s jelenom i vrganjima, kao i zelenih širokih rezanaca ili pak istarskih fuža.

Što se tiče ostalih logističkih stvari, u ovom restoranu gdje autohtoni duh njeguju čak i natpisi kao što su ‘zahod’ ili pak ‘potegni’ ili ‘povleci’ na vratima, dobra je vijest da je restoran pet friendly, odnosno da su psi dobrodošli na vanjskoj terasi. Isto tako, prostor je prilagođen osobama smanjene pokretljivosti, a gostima je osiguran i parking. Parkiralište je dosta veliko. Restoran radi svaki dan od 8 do 23 sata, dok je kuhinja otvorena od 10 do 22 sata.