Jedan od najljepših zagrebačkih muzeja uskoro se ponovno otvara nakon višegodišnje obnove: u njegovoj velebnoj zgradi nekoć je bila škola!

Zagreb se ponosi svojim muzejima, galerijama i kulturnim ustanovama, no malo koja zgrada privlači toliko pažnje kao monumentalna palača na Rooseveltovom trgu. Raskošno pročelje, elegantni arhitektonski detalji i gotovo carski izgled čine ju jednom od najprepoznatljivijih građevina u samom srcu grada. Riječ je, naravno, o Muzeju Mimara koji će uskoro, nakon višegodišnje obnove, opet otvoriti svoja vrata posjetiteljima. Velebni ”hram” u kojem se čuvaju tisuće umjetnina iz čitavog svijeta izvorno je bio namijenjen učenicima, a sam muzej nastao je zahvaljujući donaciji jednog od najpoznatijih hrvatskih kolekcionara.

Povijest zgrade Muzeja Mimara seže u posljednje desetljeće 19. stoljeća, kad se Zagreb ubrzano razvijao i dobivao izgled moderne metropole. Monumentalni kompleks donjogradskih gimnazija izgrađen je u duhu historicizma, a svojim neorenesansnim pročeljima i danas predstavlja jedan od najljepših primjera tadašnje arhitekture u glavnom gradu Hrvatske. Projekt je naručen 1892. godine, a potpisuju ga njemački arhitekti A. Ludwig i L. Th. Hülssner. Kompleks je svečano otvoren 1895., prilikom posjeta cara i kralja Franje Josipa I. Zagrebu.

Za njegov nastanak posebno je zaslužan Izidor Kršnjavi, cijenjeni povjesničar umjetnosti, slikar, književnik i političar koji je snažno utjecao na razvoj hrvatskog školstva i kulture. Njegova prvotna zamisao bila je puno ambicioznija od izgradnje obične škole: na Rooseveltovom trgu želio je stvoriti svojevrsni Školski forum, veliki obrazovni i kulturni kompleks koji bi povezivao različite školske i muzejske ustanove.

Zbog manjka novca taj plan nikad nije ostvaren u punom opsegu, ali Zagreb je ipak dobio impresivan gimnazijski kompleks. Zgrada je projektirana u obliku slova ”U” i slovila za jednu od najmodernijih školskih građevina u Austro-Ugarskoj. Učenici su imali specijalizirane kabinete, knjižnicu i čitaonicu, dok su reprezentativne prostore krasili raskošni oslici i arhitektonski detalji. U središnjem dijelu kompleksa dugo su djelovale I. i IV. gimnazija, sve dok prostor nije prenamijenjen za potrebe muzeja.

Iza nastanka Muzeja Mimara stoji Ante Topić Mimara, kolekcionar, slikar i restaurator koji je velik dio života proveo izvan Hrvatske, prikupljajući umjetnička djela. Rođen je 1898. u selu Korušce u Dalmatinskoj zagori, a zanimanje za umjetnost pokazivao je još kao dječak. Važnu ulogu u njegovom odrastanju imao je arheolog don Frane Bulić, koji ga je upoznao s vrijednošću povijesnih spomenika Splita i Solina.

Nakon Prvog svjetskog rata Mimara je boravio u Rimu, gdje je učio slikarstvo u atelijeru talijanskog umjetnika Antonija Mancinija i počeo se baviti restauriranjem. Kasnije je živio u Parizu, Amsterdamu, Münchenu i Berlinu, obilazio muzeje, galerije, antikvarijate, aukcije… Prvi umjetnički predmet kupio je sredinom 1920-ih, čime je započelo stvaranje impresivne kolekcije koja će jednog dana dobiti vlastiti muzej.

U prikupljanju umjetnina važnu podršku pružala mu je supruga Wiltrud Topić Mersmann, ugledna povjesničarka umjetnosti. Unatoč dugogodišnjem životu u inozemstvu, Mimara je svoju zbirku želio darovati Hrvatskoj. Već 1948. Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu poklonio je niz slika starih majstora i skulptura, dok je glavninu kolekcije darovao ugovorima iz 1973. i 1986. No palača na Rooseveltovom trgu nije bila prvi izbor za smještaj njegovog umjetničkog blaga.

Izvorni plan predviđao je smještaj zbirke u nekadašnjem isusovačkom samostanu na Gornjem gradu, u prostoru današnje Galerije Klovićevi dvori. Kad je ta zgrada nakon preuređenja dobila drugačiju namjenu, sredinom 1980-ih odlučeno je da se Mimarina zbirka trajno smjesti u gimnazijskom kompleksu na Rooseveltovom trgu. Muzej Mimara svečano je otvoren 17. srpnja 1987., za vrijeme zagrebačke Univerzijade. Nažalost, Ante Topić Mimara preminuo je nekoliko mjeseci prije.

Ono što Muzej Mimara čini posebnim nije samo njegova veličanstvena zgrada, nego i raznolika zbirka koja obuhvaća više od 3500 umjetničkih predmeta nastalih tijekom nekoliko tisućljeća. U muzejskom fundusu nalaze se arheološki predmeti iz drevnog Egipta, Grčke i Rima, europske skulpture, slike, crteži, grafike, namještaj, tekstil, sagovi, keramika, porculan i brojni drugi predmeti umjetničkog obrta.

Važne su i zbirke europskog slikarstva, u kojima su zastupljene različite nacionalne škole i umjetničke epohe te djela koja se povezuju s velikim umjetnicima poput Rafaela, Rubensa, Rembrandta, Velázqueza i Goye, premda su atribucije pojedinih djela tijekom godina bile predmet stručnih rasprava. Tu je i zbirka stakla, koja obuhvaća više od 300 primjeraka i svjedoči o razvoju staklarskog umijeća od drevnog Egipta do slavnih venecijanskih radionica, kao i zbirka umjetnina Dalekog istoka, s predmetima izrađenima od materijala poput žada i laka.

Muzej Mimara zatvoren je nakon zagrebačkog potresa 2020., u kojem je njegova povijesna zgrada pretrpjela ozbiljna oštećenja. Uslijedila je opsežna obnova. Radovi na konstrukcijskoj i energetskoj obnovi završeni su u srpnju 2026., a posebna pozornost posvećena je restauraciji dekoracija i izvornih oslika reprezentativnih prostora.

Ponovno otvorenje veličanstvenog Muzeja Mimara najavljeno je za jesen 2026., a posjetitelje očekuju i velike promjene u načinu predstavljanja umjetnina. Za razliku od nekadašnjeg postava, koji se temeljio na kronološkom nizanju umjetničkih razdoblja i zbirki, novi će biti organiziran oko triju velikih tema: prirode, društva i vjere.