Umirovljenica Božica ukrasila je čitav otok šarenim mozaik-klupama: “Pločice sam skupljala godinama, bila bi šteta da su ostale u mom dvorištu”

Kristalno čisto more, prirodne uvale, prekrasne plaže, bujna mediteranska vegetacija, bajkoviti i pomalo uspavani zaseoci te bogata kulturno-povijesne baština: sve navedeno utkano je u Ugljan, najljepši biser zadarskog arhipelaga. Od kopna ga dijeli Zadarski kanal, a s otokom Pašmanom povezuje most izgrađen preko prolaza Mali Ždrelac. Na 50 kilometara kvadratnih njegove površine smjestilo se sedam pitoresknih naselja, a iz jednog od njih, istoimenog Ugljana, u obliku jedinstvenih mozaik-klupa 2014. godine čitavim otokom proširila se kreativna čarolija, pokret ”Svako misto svoju klupu ima”, iza kojeg stoji Božica Kliman.

Od milja zvana Boška, ta 70-godišnja umirovljenica iz Zagreba, majka dviju kćeri, Ane i Nikoline, na otoku koji nas ne prestaje oduševljavati svojom ljepotom već godinama stvara nešto što je postalo prepoznatljiv dio njegovog identiteta: unikatne mozaik-klupe s još ljepšom pričom.

”Skupilo se godina, ali očito me Bog podario energijom jer ih ni ne osjećam. I dalje sam zaigrana, a to se vidi i u mojim klupama. Ljudi me često zafrkavaju i pitaju odakle mi toliko ideja, a ja im samo odgovorim da ih u sebi nosim još od djetinjstva. Sad su se napokon oslobodile pa iz mene izlaze poput male umjetničke erupcije”, smije se Božica.

Nakon što je 16 godina radila u INA-i kao pravna referentica, pridružila se privatnoj tvrtki koju vodi njezin suprug Miomir, od milja Mimi: vodila je administraciju, papire i račune, no oduvijek je, kaže, imala potrebu nešto stvarati vlastitim rukama. Najviše ju inspiriraju putovanja, a posebno snažan dojam na nju je ostavila Barcelona, gdje je prvi put uživo vidjela remek-djela slavnog arhitekta Antonija Gaudíja.

”Kad sam bila u njegovom parku, samo sam stajala i gledala, potpuno osupnuta. Kakav čovjek, kakav vizionar! Toliko me nadahnuo da sam i sama poželjela napraviti nešto slično. Tad mi se u glavi počela stvarati ideja o mozaicima. Trebalo mi je deset godina da je realiziram, ali mislim da se definitivno isplatilo čekati”, kaže nam naša sugovornica.

S obzirom na to da joj je suprug rođen na Ugljanu, Božica pola godine provodi u Zagrebu, a drugih šest mjeseci je u Dalmaciji. Ondje imaju kuću, a otok je postao važan dio njezinog života. ”Kad toliko vremena provedeš na jednom mjestu, sljubiš se s prirodom i ljudima, vidiš dobre stvari, ali i sve ono što bi se moglo popraviti.

Nikad nisam bila tip osobe koja je sklona žuganju. Moj životni moto oduvijek glasi: ‘Ako nešto ne valja, hajdemo to popraviti’. Pometimo ispred vlastitog dvorišta, posadimo nešto: iz takvog načina razmišljanja rodila se i ideja o prvoj klupi na otoku”, prisjeća se Božica.

Lokalnog majstora zamolila je da joj u dvorištu izlije betonsku klupu na kojoj je zatim odlučila izraditi mozaik. Pločice je, kaže, skupljala godinama pa joj materijala nije nedostajalo. ”Kreativan rad toliko mi je ispunio srce, osjećala sam se kao malo dijete. A kako nam je kuća uz samu cestu, klupa je vrlo brzo privukla pažnju prolaznika.

Ljudi su se zaustavljali, gledali, komentirali kako je neobična i lijepa. Tad sam pomislila: ‘Bila bi šteta da ovo ostane samo na mom dvorištu’. Javila sam se Turističkoj zajednici koja je odmah prepoznala potencijal i zajedno smo odlučili da će svako mjesto na otoku dobiti svoju mozaik-klupu”, govori naša sugovornica. Danas čitav Ugljan krasi 16 njezinih šarenih kreacija, 17. je već u izradi, a Božica ih je dosad napravila ukupno 24.

Mozaike uglavnom radi navečer, kad popusti vrućina. Tad se oko nje okupe mještani i turisti, svi žele pomoći i sudjelovati, a nju najviše veseli to što su se u projekt uključila i djeca. ”Uspjeli smo ih maknuti od ekrana i izvući iz soba, potaknuti da budu kreativni. Na to sam najviše ponosna”, kaže gospođa Kliman. Ono što je počelo relativno skromno, kao osobni projekt njoj za dušu, pretvorilo se u društveni događaj koji je oživio otok.

Motivi na klupama vezani su uz povijest mjesta. Tako ljepoticu postavljenu ispred Turističkog informativnog centra Ugljan krase morski motivi i simbol Svetog Trojstva (tijela triju riba s jednim okom), klupa u uvali Mostir ima brodiće, koraljni greben, sidro, prikaz mjesne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije i motiv sunca koje izranja iz mora.

Tu je i klupa zalazećeg sunca u Mulinama, posvećena maslini i antičkom mlinu iz 1. stoljeća po kojem je mjesto dobilo ime. Na njoj možete vidjeti i Sivka, jedinog živućeg magarca na otoku. Sušica pak ima burnu klupu: ona prkosi silini vjetra i mora pa je krasi ruža vjetrova, a dodani su joj i motivi crnog grožđa, jedrilica te morskog konjica. Osim što je vizualno atraktivna, svaka klupa ima i ekološku dimenziju jer se izrađuje od recikliranih otpadnih materijala.

Božici je posebno draga klupa u Malom Lukoranu: na njoj je u mozaik tehnici ispisala stih ”Zora puca, bit će dana” iz prve hrvatske budnice. Autor joj je Petar Preradović, koji je baš u tom mjestu na otoku Ugljanu imao ljetnikovac. Klupa koju je izradila gospođa Kliman inspirirala je mještane koji su počeli organizirati pjesničke susrete nazvane ”Dani Petra Preradovića”. Klupko kreativnosti se zakotrljalo, a Mali Lukoran dobio je kulturni događaj kojim se danas ponosi čitava Hrvatska.

Naša sugovornica pamti i izradu klupe na susjednom otoku Sestrunju, koju je inicirao čuveni kapetan Alen Švorinić. ”Svakog dana brodom me vozio s Ugljana na Sestrunj, gdje su me s oduševljenjem dočekivala djeca i pomagala mi nositi pločice. Iako nisam s otoka, ta sinergija između mještana i mene ostala mi je u jako lijepom sjećanju”, kaže nam Božica.

Kako bi njezin projekt mogao i dalje rasti, 2018. osnovala je Udrugu Mozaik-Ugljan, a pokrenula je i radionice za djecu. ”Zajedno izrađujemo uzorke kojima kasnije ukrašavamo betonske pitare, tj. posude za cvijeće. Čak i slučajni prolaznici žele zalijepiti makar jednu pločicu, ostaviti dio sebe na našem divnom otoku”, otkriva nam gospođa Kliman. Njezinu klupu uskoro će dobiti i naselje Sutomišćica, a u planu je i izrada malog mozaik-amfiteatra ispred Turističke zajednice u Ugljanu.

”Suprugu u šali znam reći da sam mu napravila sve te lijepe klupe kako bi se imao gdje odmarati, ali svjesna sam toga da je ovaj projekt otoku dao jednu novu dimenziju. Nije li upravo to smisao života, dijeliti s drugima ono što voliš”, zaključuje Božica. Njezine klupe na Ugljanu danas nisu samo mjesta za odmor, one su prava mala galerija na otvorenom, točke susreta i podsjetnik na to da jedna ideja, pogotovo kad je prate upornost i ljubav, može nabolje promijeniti čitavu zajednicu.