Zagreb je prvi grad u istočnoj Europi koji je otvorio vrata grafitima i hip-hop kulturi: ovo su najljepša umjetnička djela koja krase hrvatsku metropolu

Betonska džungla ima svojih čari. Modernistička ili pak stara, jednostavna ili raskošna zdanja, neotkriveni detalji na fasadama, bršljan koji grli starinske ljepotice, šiljasti krovovi i rijetko zelenilo koje škaklja visoke višekatnice. I onda, svako malo, u tom sivilu, proviri komadić veselja – šarenilo koje privlači svojim bojama, predivne zidne slike, odnosno murali radi kojih poželite istog trena izvaditi mobitel i, fotografirajući ih, ponijeti zauvijek sa sobom… Neke od tih betonskih džungli posjećujemo upravo s tim razlogom – kako bismo se divili urbanoj umjetnosti koja ih krasi. A nekoliko aduta u rukavu definitivno ima i glavni grad Hrvatske. Ovo su najljepši grafiti u Zagrebu! A i šire!

Svatko tko živi u Zagrebu sjetit će se odmah nekih od njih, predivnih, koje ponekad počnemo uzimati zdravo za gotovo, otupljeni konstantnim prolaskom pokraj njih. Upravo stoga, kako bi nas podsjetio na ono što imamo ili pak ukazao na nešto novo, obratili smo se stručnjaku za to područje, svojevrsnom kroničaru zagrebačke grafiti i street art scene, Krešimiru Golubiću, poznatom pod umjetničkim imenom Leon GSK. I pitali ga najteže pitanje na svijetu – gdje se nalaze najljepši grafiti u Zagrebu, ali i u ostatku Hrvatske?

Nismo mogli pokucati na boju adresu. Golubić je grafiti i street art umjetnik, suosnivač Grupe Zid te Zagreb street art festivala, ujedno je i suprug i otac dvoje djece, ali i publicist i turistički vodič specijaliziran za urbanu umjetnost. A koji mu je hobi, pitate se? Pa grafiti, naravno. “Kad se ne bavim grafitima, bavim se street artom”, šali se. No, u šali ima istine. Ljubav je to koja se razvila dok je još bio mali dječak od osam, devet godina te počeo u američkim filmovima, primjećivati, kako kaže, neka šarena slova na vagonima njujorške podzemne željeznice.

Trebalo nam je malo da iz njega izvučeno koji bi to bili ‘najljepši’ grafiti u Zagrebu. Dojma smo da zato što ih je toliko mnogo. Ograđuje se da svatko ima svog favorita, da ima puno ljudi koji se time bave i puno različitih stilova, a i da je Zagreb širok i rasprostranjen i da super stvari ima kako u Dubravi tako i Španskom… Borio se malo s teškim zadatkom, a zatim dodao da su njemu osobno možda najdraži radovi koje potpisuje Lonac te pobrojao ostale.

„U centru bih izdvojio mural Mošinsky ili Gulivera u parku Opatovina… Ili da skoče do Zakmardijevih stuba i tamo razgledaju street art intervencije manjih formata”, kaže. Mural koji prikazuje gradonačelnika Adolfa Mošinskog djelo je umjetničkog kolektiva Graffiti na Gradele, nalazi se u Varšavskoj ulici te krasi zgradu Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera. Što se tiče Gulivera, on se nalazi u Perivoju biskupa Stjepana II, odnosno spomenutom parku Opatovina, a nastao je u sklopu projekta ‘Riši Briši’. Potpisuju ga Boris Bare iz kolektiva Pimp my Pump i Dominik Vuković.

Svakako preporučuje i odlazak do Studentskog centra, ali i pogled na zidove Medike, kao jedinog, kaže, pravog alternativnog urbanog središta Zagreba. „Nacrtan je cijeli niz stvari, ali razbacane su… Na kraju Klaićeve ulice postoji lijepi Lončev mural, u Savskoj kod Vintagea su dva murala, ponovno Graffiti na Gradele i Boris Bare… Jedan od posljednjih koji je naslikan te je stvarno super napravljen jest onaj koji je naslikao Gregor Furkes u sklopu grupe Zid u pothodniku u Trnskom. To je primjer oplemenjivanja javnog prostora na temu street arta, napravljen tako da bude oku ugodno, ali i da ima poveznicu s lokalnom zajednicom te sprečava buduće šaranje po zidovima”, pobraja dalje.

No, vodi nas Golubić i dalje diljem Hrvatske. „Već pokraj Zagreba imate dva super grada s krasnim muralima, Karlovac i Sisak. U Sisku se radilo u sklopu Re-think festa, dok je u Karlovcu kolega Leonard Lesić oslikao stvarno krasnih murala. Ako idemo dalje, to je u smjeru Bjelovara, ali i Vukovara koji ima divne murale. Prema moru možemo spomenuti Rijeku i Split od većih gradova, a kao primjer nekih manjih gradića ne smijem zaboraviti Opuzen koji je krcat muralima…”, dodaje.

No, razgovor s Golubićem putovanje je i u prošlost zagrebačke urbane umjetnosti. Otkrio je grafite prvi put uživo – u smislu jedinog umjetničkog smjera na svijetu kojeg su razvila djeca, i to u New Yorku – u Zagrebu, kao dijete, prvo u pothodniku ispred Velesajma, pa na južnom zidu Velesajma koji više ne postoji, pa na rotoru… “Došli su paralelno s prodorom hip-hop muzike u Zagreb sredinom 80-ih godina, što je Zagreb učinilo prvim gradom koji je dobio graffiti i hip-hop scenu na istoku Europe, ali toga tada nismo bili svjesni…“, pojašnjava.

On sam je prvi put kupio sprej i pokušao nešto nacrtati kao klinac od 14 godina, bez ikakvog iskustava. U noći je, prisjeća se, išao crtati neki natpis u Dalmatinskoj, nestalo mu je boje kad ga je pokušao ispuniti, a idući ga je dan išao pogledati te bio razočaran jer nije ličio na ništa. Srećom, kaže, tog natpisa već odavno nema… “Strah te, uzbuđen si… Ti si klinac koji imaš u glavi da radiš neku tešku ilegalu, ali u stvari bez veze šaram po zidu… “, kaže.

No, odmah je dodao kako mu je upravo stoga i jako stalo da u Zagrebu osvane mjesto gdje bi se moglo legalno crtati, gdje bi djeca mogla vježbati. U protivnom, pojašnjava, dolazi do intervencija koje nisu najljepše, baš kao što je bila i njegova prva, govori. Prva uspješna uslijedila je tek tri, četiri godine kasnije. Trebalo mu je, kaže, neko vrijeme da se ohrabri. To se konačno dogodilo nakon putovanja u Berlin te je ranih 90-ih ponovno počeo crtati. Godine 1992. crta svoj prvi pravi grafit i upravo zato se smatra pripadnikom druge generacije street art umjetnika koja je stasala u Zagrebu.

Upoznao je u to vrijeme i Lunara, kojeg opisuje kao našeg najpoznatijeg grafiti crtača, ali i Gordana Orešića, akademskog slikara i jednog od, tvrdi, najboljih crtača grafita u Hrvatskoj… Ali, nabraja dalje, i Krešimira Budena, poznatog pod imenom 2Fast, također jednog od pionira scene, danas urbanog umjetnika svjetski poznatog po svojim intervencijama, odnosno instalacijama, čiji je ‘splash’ inventar svjetskih galerija. „Postali smo pioniri te druge generacije i uspjeli u idućih nekoliko godina i s novim umjetnicima pokrenuti nešto što se danas razvilo do širih granica u smislu produkcije“, govori.

Scena u Zagrebu, u Hrvatskoj, vrlo je aktivna, tvrdi, doduše ne na razini one u Parizu ili Londonu, no tih par desetaka umjetnika ima dovoljno jaku produkciju da se na tjednoj bazi pojavljuju novi radovi. To znači da ljudi imaju i što vidjeti. “Pokazujem dobre stvari koje se mogu vidjeti u centru grada, ali i kroz povijest grafita kako bih dočarao zašto se to radi i da to nije izmišljotina djece iz New Yorka“, govori.

„Riječ je“, nastavlja, „o nečemu mnogo starijem, crtežima u špiljama, političkim porukama na zidovima, primjerice u Pompejima na koje su talijanski arheolozi počeli nailaziti kad su krenuli s iskopavanjima… Talijanski arheolozi su odgovorni za izraz grafiti, koji dolazi od riječi sgrafito, tehnike nanošenja boje u renesansi… I kroz cijelu povijest imamo primjere grafita, primjerice i natpisi na glagoljici, u spiljama u Hrvatskoj, u Njemačkoj vjerske grafite iz 15. stoljeća…“

Dotiče se i suvremenog doba. „Nakon 2000. godine počinju se pojavljivati drugačiji, kreativniji ljudi koji su počeli raditi neke drugačije stvari. I od tada počinje dominirati izraz street arta, koji je predstavljao puno prihvatljiviji naziv. Ljudi ga nisu direktno vezali s vandalizmom, kao što to zna biti slučaj s grafitima. Počinje se raditi i s drugim materijalima, mimo sprejeva…”, govori pa naglašava kako je street art apsolutno najbrže rastući vid umjetnosti. A tu bi, na svjetskoj razini, kao neke od najvećih zvijezda, odnosno najpoznatijih umjetnika istaknuo Banksyja, Franka Shepard Faireyja, Invadera. Kod nas bi to bili, dodaje, Tomislav Lončarić Lonac i Marina Mesar OKO.

U kontekstu toga u kolikoj mjeri pak street art može biti dio turističke ponude, pa čak i faktor turističke privlačnosti nekog mjesta, ovisi od umjetnika koji oslikavaju taj grad, tvrdi Golubić. Kao primjer navodi Ljubljanu koja je doživjela poplavu turista zbog jednog od slavnih svjetskih umjetnika koji je tamo djelovao. “Street art je doživio jednu veliku popularnost kod mlađih generacija kojima je to mnogo bliže od nečega u galeriji što trebaš izučavati i potencijalno ne razumiješ. Ovo je jednostavno, primijećeno i prihvaćeno, ima poklonike koji kao pravi fanovi rock zvijezdi prate te zvijezde, dok se cijene radova nekih umjetnika penju do milijunskih iznosa”, dodaje.

Za kraj, kao žarišta street art umjetnosti u svijetu, pogotovo u Europi izdvaja, i to na prvo mjesto, Berlin. Od ostalih gradova na europskom kontinentu tu su i Pariz, London i Amsterdam. “U Južnoj Americi to su Valparaiso i Bogota, u Sjevernoj Americi Miami i New York, pa Melbourne u Australiji. U Koreji se dosta toga zbiva, Azija jako gura, primjerice Malezija… Tu su i Argentina i Brazil, Meksiko ima odličnih murala, Kosovo ima svoje…”, pobraja Golubić, u kontekstu kojeg nas zanima i što je u planu. Ove godine, kaže, dva međunarodna festivala – Zagreb i Šibenik street art festival u lipnju i srpnju. A i još jedna poslastica za ljubitelje street arta – Hrvatska pošta na proljeće po prvi puta publicira poštanske marke s motivima hrvatskih street art murala, najavljuje Krešimir Golubić.