Malo planinsko selo u zagrljaju Velebita ime je dobilo po gostionici, a danas je poznata meka za zaljubljenike u prirodu i planinarenje

Ako tražite poglede od kojeg zastaje dah, pronaći ćete ih upravo na ovom području. Ovo je mjesto koje ima doslovno sve. Sastavni je dio jedne od najljepših hrvatskih planina, s kojom živi već stoljećima, a s druge strane, samo 20 minuta vožnje panoramskom cestom dijeli ga od neodoljivog plavetnila mora, paškog kanala i otoka… Sve to, i više od toga, možete pronaći u mjestu koje se zove Baške Oštarije.

To malo planinsko naselje smjestilo se na 926 metara nadmorske visine, na udaljenosti od 20 kilometara od Gospića u smjeru Karlobaga te 18 kilometara od Karlobaga u smjeru Gospića. Nalazi se na crti razgraničenja Srednjeg i Južnog Velebita, i to uz rub Oštarskog polja koje je dugačko oko četiri kilometara te široko oko jedan kilometar. U naselju živi svega nekoliko desetaka stanovnika. Unatoč skromnosti, a zahvaljujući predivnoj prirodi, postalo je svojevrsna meka za zaljubljenike u prirodu i planinarenje.

Svoje ime, ali i razvoj, mjesto duguje upravo svom geografskom položaju. Naime, Baške Oštarije (nekada su se zvale samo Oštarije) bile su na području kojim se povezivala Lika s Velebitskim Podgorjem. Tim su područjem prolazili još stari Rimljani, a nakon povlačenja Turaka vodstvo Vojne krajine prepoznaje prometni potencijal tog kraja. I onda je, kako bi pružala odmor putnicima na tom potezu, na području Baških Oštarija niknula u prvoj polovici 18. stoljeća gostionica.

Po njoj je – ostarĕa, u prijevodu gostionica, birtija, krčma – mjesto dobilo i ime, piše, primjerice, Novi list. Bila je to tek prva u nizu krčmi, a vlasti su pokušavale nagnati ljude da se na to područje i presele. Neki su to i učinili. No, mjesto pravi vjetar u leđa dobiva gradnjom cesta između Karlobaga i Gospića, prvenstveno Karoline i Terezijane. Taj vjetar u leđa značio je da je naselje dobilo i crkvu i školu. No, onda ponovno, početkom 20. stoljeća slijedi nepovoljno razdoblje i ljudi odlaze…

Baške Oštarije danas su poznato ime među ljubiteljima prirode, pogotovo planinarenja. A nekoliko se opcija posebno ističe. Primjerice, poučna staza Terezijana, uređena na dijelu te povijesne ceste koja je proglašena 2007. godine i kulturnim dobrom. “Poučna staza Terezijana dio je stare austrougarske ceste izgrađene 1786. godine radi boljeg povezivanja Gospića s Karlobagom. Poučna staza počinje na Baškim Oštarijama (924 m/nv), te se spušta do vidikovca iznad sela Konjsko (655 m/nv) u dužini od 3 km.

Ovo je duža tura i traje 2,5 do 3 sata.Također je u ponudi i kraća pješačka tura od oko 1,5 sat gdje se prvu trećinu puta (do Oštarijskog Ždrila) slijedi Terezijanu, nakon čega slijedi lagani uspon na vrh Debela kosa (972 m/nv). Uspon nije zahtjevan i mogu ga proći i ljudi slabije kondicije. Nakon kraće šetnje hrptom Debele kose, odakle se pružaju prekrasni vidici na Jadransko more i otok Pag s jedne strane te dolinu Baških Oštarija s druge strane, stazom se spušta do prijevoja Oštarijska vrata”, prenose na stranicama Parka prirode Velebit.

No, upravo na području Baških Oštarija završava (ako Zavižan računamo kao početak) i kraljica planinarskih staza u Hrvatskoj, slavna Premužićeva staza koja povezuje vršne dijelove sjevernog i srednjeg Velebita. Dugačka je 57 kilometara, ime je dobila po svom projektantu Anti Premužiću, a građena je tri godine. Ona, završena 1933. godine, omogućila je pristup nekim od najteže dostupnih, ali i najljepših dijelova Velebita, a zbog načina kako je izrađena i kako se ‘slaže’ s okolišem smatra se pravim remek dijelom. Baške Oštarije mjesto su u čijoj se blizini nalazi, primjerice, i vrh Kiza, kao još jedna od niza tamošnjih opcija za planinarenje. Isto tako, u području nije stran ni biciklizam, a ni paraglajding.

Iako opisana priroda ima glavnu ulogu i riječ, ističe se u Baškim Oštarijama i nekoliko ljudskih ruku djela. Jedno od njih je Kubus, spomenik gradnji ceste Karlobag – Gospić preko Velebita. Kubus se nalazi na Oštarijskom sedlu ili Starim vratima, na visini od 927 metara. Postavljen je 1846. godine, do njega vode 33 stepenice, a predstavlja odličan vidikovac. Tu je i crkva sv. Elizabete iz 1855. godine te tzv. ‘izvor plodnosti’, fontana od klesanog kamena, dok za jedno od mjesta gdje se mnogi vole smjestiti slovi Rekreativni centar Baške Oštarije, koji se sastoji od hostela, restorana, farme i sirane.