Ovo je možda najbolja konoba koju smo posjetili ovo ljeto u Hrvatskoj. Pronašli smo je sasvim slučajno u mjestu za koje gotovo nitko nije čuo

Ljeto se polako i kalendarski bliži kraju, a dugi rukavi već su danima izvađeni iz ormara pa je možda upravo sada idealno vrijeme za kratki rezime sezone. Bilo je dobro dok je trajalo, ali neka je završilo jer se život u Zagrebu na gotovo 40 stupnjeva iz tjedna u tjedan pretvarao u pravu noćnu moru. Bilo je, naravno, i lijepih trenutaka, posebno na obali, a ručak u konobi Mandrač, u malenom mjestu Broce pokraj Stona, bio je jedan od njih. Mogao bih čak reći i najljepši jer smo ondje stali sasvim slučajno, a tik do puno poznatijih i razvikanijih stonskih restorana ostali potpuno oduševljeni hranom, atmosferom i osobljem.

Naselje Broce nalazi se na poluotoku Pelješcu, na južnoj strani Stonskog zaljeva, i malo je ljudi koji su za njega čuli. Uglavnom ga posjećuju nautičari, smještaja nema mnogo i nudi se u privatnim kućama, a oni koji za Broce znaju vrlo su vjerojatno čuli upravo zbog konobe Mandrač. Stigli smo ondje krajem kolovoza, negdje oko 14 sati, a stolovi na terasi bili su gotovo prazni. Izgledalo je kao da je sezona već završila, no vrućina je očito učinila svoje. Naime, u zraku je bilo čak 39 stupnjeva. Smjestili smo se tik uz more, zavirili u jelovnik u kojem se zaista nudi ponešto za svakoga te za početak naručili, naravno, kamenice i paštetu od tune.

S kamenicama nema puno filozofije. Ili su svježe i dobre ili nisu, a ove su stigle mesnate i s onim čistim okusom mora zbog kojeg im ne treba gotovo ništa osim nekoliko kapi limuna. Pa da, pomislio sam, u Stonskom smo zaljevu i moraju biti dobre! S druge strane, pašteta od tune bila je baš onakva kakva treba biti, kremasta, bogata i dovoljno začinjena da je ne morate popravljati ničime što se nađe na stolu. Nismo još ni stigli do glavnih jela, a već nam je bilo jasno da slučajno zaustavljanje u Brocama nije moglo bolje završiti.

Za glavno jelo naručili smo miješane školjke na buzaru i škampe na žaru, dva jela s kojima je zaista teško pogriješiti, posebno ako uzmete u obzir činjenicu da sjedite samo pola metra od mora. Buzara je bila gusta taman koliko treba, puna okusa školjaka, vina, češnjaka i peršina, a kruh je vrlo brzo preuzeo svoju ulogu… Škampi su stigli jednostavno pripremljeni, bez suvišnih dodataka koji bi prekrili njihov okus. Trebalo je samo zasukati rukave, zanemariti pribor za jelo i pomiriti se s činjenicom da uredan stol više nije opcija.

Položaj konobe Mandrač zaista je spektakularan. Stolovi su smješteni tik uz more pa smo između dva zalogaja promatrali jahte i manje brodove kako polako prolaze zaljevom. U jednom se trenutku za susjedni stol smjestila skupina Amerikanaca, jer stranci, naravno, uvijek nekako prvi doznaju gdje se najbolje jede. Uz bocu domaćeg bijelog vina s Pelješca koju smo naručili, mirno more pred nama i ručak zbog kojeg smo već zaboravili na nesnosnih 39 stupnjeva, bilo je jasno da toga poslijepodneva više ništa ne može poći po zlu. Preostalo je još samo jedno pitanje, koje je nakon naručene boce vina ostalo visjeti u zraku: „Tko će voziti?”

Jelovnik je očekivano okrenut moru, ali izbor je dovoljno širok i za one koji nisu ljubitelji ribe. Riblja pašteta stoji 3 eura, kamenice 3,50 eura po komadu, marinirani inćuni 10, riblji carpaccio 15, a salata od hobotnice 20 eura. Među glavnim jelima mogu se naručiti mušule na buzaru za 18 eura, kunjke za 16 te različiti rižoti i tjestenine s morskim plodovima, čije se cijene kreću od 18 do 25 eura. Škampi na žaru stoje 25 eura, tuna 25, hobotnica na žaru 30, dok ćete kilogram svježe ribe prve klase platiti 80 eura. Riblja plata za dvoje također stoji 80 eura, a hobotnica ili teletina ispod peke za dvije osobe 60 eura. U ponudi su još biftek, ramstek, teleći kotlet i mesna plata, a cijene mesnih jela kreću se od 18 do 40 eura. Za kraj možete naručiti tortu dana za 8 eura te palačinke ili sladoled za 6 eura.

Osoblje je također bilo važan dio cijelog našeg iskustva. U niti jednom trenutku nije bilo ukočene, naučene ljubaznosti ni osjećaja da vas netko želi što prije poslužiti, naplatiti i osloboditi stol za sljedećeg gosta. Opušteno i bez žurbe, možda su upravo riječi kojima bi sažeo cijelu atmosferu. Dobili smo savjet kada nam je trebao, nekoliko je puta konobar, inače porijekom iz Zagreba, provjerio je li sve u redu, a ostatak vremena pustio nas je da u miru uživamo u pravoj morskoj gozbi. Zvuči kao nešto što bi se trebalo podrazumijevati, no usred ljetne sezone na Jadranu, svi dobro znamo da često nije tako.

Cijene u konobi Mandrač nisu niske, ali nisu ni neočekivane za restoran na obali, posebno kada se uzmu u obzir kvaliteta namirnica, porcije i položaj zbog kojeg biste drugdje vjerojatno platili i puno više. Ipak, razlog zbog kojeg nam je ova konoba ostala u sjećanju nema veze samo s hranom ni pogledom. Bio je to jedan od onih ručkova koje uopće nismo planirali, a na kraju je postao priča o kojoj pišem i nakon nekoliko tjedana.

Da je riječ o skrivenom biseru, najbolje pokazuje službena stranica Turističke zajednice grada Stona, kojoj naselje Broce pripada kada su u pitanju promotivne aktivnosti. Ondje ga predstavljaju tek u nekoliko rečenica: „Dva kilometra od Stona nalazi se mjestašce Broce. Naselje je okruženo gustom borovom šumom i pristupačnom obalom. Broce ima i lijepo pristanište za jahte i manje brodice. Smještaj se nudi u privatnim kućama i kampovima.“ Eto, ni lokalci nemaju previše riječi hvale za Broce ili ga jednostavno ne žele otkriti drugima. Kako god bilo, mi ćemo ga itekako pamtiti.