U okolici Vodnjana stoji 3000 kamenih kućica koje su građene bez vezivnog materijala: znate li čemu su služile?

Nevjerojatna Arena. Eufrazijeva bazilika. Kašteli, utvrde, zvonici… Istra obiluje građevinskim čudima, od onih velebnih do sasvim malih i skromnih. Ova potonja zdanja, sazdana od kamena bez ikakvog vezivnog materijala, posve su jednostavna i skromna, no upravo je u tome njihova čar i ljepota. Istarski kažuni jedan su drugi svijet, a ovo su njegove tajne.

Vrlo je vjerojatno da ste neki od njih vidjeli u suvenirnicama. Istarski kažun, mala kamena građevina većinom okruglog oblika sa stožastim krovom, jedan je od najpopularnijih i najprepoznatljivijih istarskih suvenira. Možda ste neki od njih vidjeli i kako se ‘stišće’ uz rub nekog polja te uživo svjedočili njihovoj ljupkosti.

Iako ih ima po cijeloj Istri, najveću koncentraciju tih primjeraka tradicionalne gradnje pronaći ćete na jugu i zapadu Istre, i to na poljima oko Vodnjana, Fažane, Peroja, Bala, Rovinja, Žminja, Barbana… Što se tiče oblika, kažune kružnog tlocrta pronaći ćete na jugu Istre, a one pravokutnog u središtu ili pak sjeveru Istre, osobito na području Poreča.

Većina njih danas služi kao svjedok nekih prošlih vremena na privatnim imanjima, prepušteni miru i istarskom suncu. Nekada su bili iznimno bitni. Služili su kao privremena skloništa za pastire ili pak ratare koji su cijele dane provodili vani, na pašnjacima ili pak u poljima. Kažuni su značili hlad, spas od ljetnih vrućina, mjesto za užinu i odmor. Bili su sklonište i u slučaju kiše ili pak oluje.

U njima se, ako bi posla bilo puno i ne bi ga stigli dovršiti, čak znalo i prespavati. Koristili su ih i kao spremište za, primjerice, ubrane plodove iz polja ili mjesto na koje se odlagao alat. Znali su služiti i kao skrovište za životinje, prvenstveno ovce.

Njihova je posebnost ta da su građeni tehnikom suhozida, dakle pažljivim slaganjem kamenja bez korištenja ikakvog vezivnog materijala. Za njihovu se izgradnju koristio kamen koji je pronađen na licu mjesta i koji bi se gomilo krčenjem zemlje. Dio tog materijala išao je tada u gradnju suhozida, u smislu međa, a dio u izgradnju simpatičnih kažuna, odnosno ‘casita’.

Kažuni imaju ulazna vrata, obično manja od čovjeka i vrlo rijetko prozorčiće kroz koje se pazilo na polje i kroz koje je u kažun ulazila svjetlost. Imali su samo jednu prostoriju: unutarnji promjer im se u prosjeku kretao od 1,5 metra do tri metra, dok su bili visoki od 1,6 do dva metra. Iako su najčešće dolazili u tim dimenzijama, bilo ih je i većih, a u takvima se u sredini nalazilo ognjište, a uz rubove kamena sjedala.

Svoje zlatno doba su u Istri doživjeli u 18. i 19. stoljeću, kada su se zbog sve većeg broja stanovnika počele povećavati i potrebe za hranom što je pak značilo i veći broj polja i više posla. Najviše njih, više od 3000, nalazi se u okolici Vodnjana. Upravo tamo je zabilježena najveća koncentracija kažuna na Mediteranu te je 2013. godine na tom području otvoren i Park kažuna kako bi se javnosti približili detalji o tim građevinama. Park kažuna je muzej na otvorenom u kojem je, među ostalim, prikazana gradnja jednog kažuna u svim njezinim fazama. “Park kažuna nije samo muzej kojeg ćemo pažljivo promatrati već je isti zamišljen i kao vježbalište gdje će se svi zainteresirani moći iskušati u gradnji okolnih suhozida te na taj način dati svoj doprinos ovom jedinstvenom spomeniku kažuna”, navodi se na stranicama Parka.

No, odakle oni vuku korijene? „Povjesničari tvrde da su građevine slične kažunima na Mediteranu prisutne od prapovijesti. Kažuni su bili ovdje prije grčke i rimske civilizacije, a do našeg su vremena došli predajom s koljena na koljeno. Način njihove gradnje prenosio se s oca na sina bez pisanih tragova, kao stare narodne priče i pjesme“, prenosi primjerice Istra.hr.

Slična zdanja nalazimo tako i u talijanskim pokrajinama Apuliji (primjerice, kućice trulli u Alberobellu), Abruzzu i Sardiniji, kao i u Provansi, Kataloniji i Galiciji, na dijelu grčkih otoka, a ima ih i u Irskoj, Walesu, Škotskoj i Švedskoj. Što se tiče Hrvatske, ima ih i u ostatku naše zemlje te nose različite nazive: komarda, bunja, trim, cemer, poljarica…