Skrivene ljepote Hrvatske: sedam manje poznatih mjesta za koja samo rijetki znaju, a oduševljavaju sve koji ih posjete

Od prekrasne obale do nevjerojatno zanimljive i poviješću bogate unutrašnjosti, Hrvatska je zemlja puna iznenađenja! Skriveni dragulji koji se nalaze diljem zemlje idealni su za jednodnevne izlete ili vikend bijeg u prirodu, jer pružaju priliku za opuštanje i istraživanje daleko od užurbanog ritma svakodnevice. Istraživanja povijesnih znamenitosti i šetnja netaknutim krajolicima uvijek je dobra idjeja, a mi vam u nastavku donosimo nekoliko prijedloga mjesta za izlet za koja vjerojatno nikad niste čuli. Ove skrivene ljepote Hrvatske jednostavno ne smijete propustiti!

Da Istra obiluje predivnom prirodom, pogotovo slapovima, kojih broji oko 30, svi dobro znamo, no jeste li znali za jedan doista poseban, po imenu Zarečki krov? Ime je dobio jer se doslovno slijeva preko “krova pećine”, omiljeno je mjesto za skokove i ljetno osvježenje, a predivan je prizor u svako doba godine. Zarečki krov jedan je od najvećih slapova u dolini Pazinčice, najveće istarske ponornice. Visok je 10 metara, a s krova pećine, odnosno preko stijene Pazinčica se ulijeva u jednako toliko duboko jezero, najveće na toj rijeci koju nazivaju i Pazinski potok. Slap je od Pazina udaljen oko tri kilometra.

Jeste li znali da Nacionalni park Krka krije nevjerojatan amfiteatar star 2000 godina? Vojni logor Burnum jedna je od nerazvikanih tajni gornjeg toka ove prekrasne rijeke, mjesto prepuno povijesti, a njegov najimpresivniji dio zasigurno je stari amfiteatar, smješten u vrtači, neobično ukopan u zemlju, okružen zidinama s prostorom za publiku. U njega se, baš poput gladijatora nekad, ulazi kroz natkriveni kameni prolaz nakon kojeg se otvara predivan pogled na bedeme, odnosno gledalište amfiteatra. Stanite na sredinu i uzviknite! Iznenadit će vas nevjerojatna akustika ovog mjesta i glas koji se odbija o zidove i zvuči kao da govorite kroz mikrofon.

Nacionalni park Krka, Šibenik, Skradin… U ljepotama Hrvatske vrlo se lako izgubiti, a jedno od takvih mjesta, za koje se čini da su ga nadjačala ova zvučnija imena navedena na samom početku jest upravo njihov neposredni “susjed” – Prukljansko ili Prokljansko jezero. Riječ je o drugom najvećem jezeru u Hrvatskoj, prirodnom fenomenu i mjestu nevjerojatne ljepote, utočištu za brojne životinje i savršenoj destinaciji za ljubitelje aktivnog odmora. Jednim svojim dijelom nalazi se i pod zaštitom granica samog nacionalnog parka.

Prukljansko jezero nalazi se u donjem dijelu rijeke Krke, od Šibenika je udaljeno pet i pol kilometara, a s lukom u tom gradu povezano je Prukljanskim kanalom. Samo jezero staro je, tvrde znanstvenici, oko 10 tisuća godina i u biti je riječ o potopljenom dijelu riječne doline koje je danas, u ovom svom obliku, utočište za brojne životinje – od vodozemaca do 150-ak različitih vrsta ptica. Jezero je dugačko 6,7 kilometara, široko 2,8 kilometara, a ukupna mu je površina 11,1 kilometara četvornih. Kao takvo doista predstavlja vrlo specifični prirodni fenomen. Naime, ono je kriptodepresija što znači da se njegova površina nalazi iznad razine mora, a njegovo dno ispod razine mora.

Otok Križnica jedini je panonski otok kojeg je kroz povijest oblikovala rijeka Drava sa svojim meandrima. S jedne strane okružuje ga rijeka Drava, s druge mađarska granica, a poseban je i po svom obliku cvijeta od pet latica. Križnica ima tek stotinjak stanovnika i njen je najveći adut nevjerojatna, netaknuta priroda koja poput magneta privlači lokalce i njihove goste, posebno tijekom toplih, sunčanih dana koji zovu na izlet u prirodu. Na ovom neobičnom kopnenom otoku nema interneta, tako da je odmak od svakodnevice i malih ekrana zagarantiran.

Barokni dvorac Miljana nalazi se nedaleko od Kumrovca, jedno je od najslikovitijih arhitektonskih zdanja Hrvatskog zagorja, a puna tri stoljeća bio je dom plemićkoj obitelji Ratkaj. Građen od lomljenog kamena i opeke, koncipiran je kao četverokrilni objekt s unutrašnjim dvorištem pa svojim izgledom podsjeća na engleski pejzažni stil. Dvorac je široj javnosti postao poznat kao mjesto radnje popularne hrvatske serije “Ponos Ratkajevih”, a danas je u privatnom vlasništvu i zaštićeno kulturno dobro.

Nakon obitelji Ratkaj promijenio je nekoliko vlasnika, od kojih je najpoznatiji dr. Franjo Kajfež, tvorac apaurina, koji je zaslužan za njegovu potpunu obnovu. Danas je Miljana u vlasništvu Dragutina Kamenskog koji ga je uredio do savršenosti, nedavno je obnovljen i otvoren je za posjetitelje, a možete ga istražiti uz prethodnu najavu.

Neka mjesta i dalje ponosno čuvaju sjećanja na nekadašnja, minula vremena, a grad Otok na istoku naše zemlje, koji često dolazi uz oznaku “najmlađi grad u Hrvatskoj”, jedno je od takvih. Naime, u tom gradu nalazi se jedan posve jedinstveni objekt, na kojeg nećete naići nigdje drugdje u Hrvatskoj. On se zove suvara, a plijeni pažnju kako svojim izgledom, tako i pričom.

No, što je uopće suvara? Prema definiciji, koju možemo pronaći na stranicama samog grada Otoka, a koji se toliko ponosi tim zdanjem da ona krasi i njegov grb, suvara je mlin na suhom koji su u prošlosti pokretali volovi ili krave, a ponajviše konji, a služila je za mljevenje žitarica kao što su kukuruz, ječam, pšenica i zob. U suvari se mljela i sol. Otočka suvara je doista posebno zdanje. Svjetski je raritet, hvale se, a registrirana je i kao spomenik najviše kulturne vrijednosti još 1972. godine. Zahvaljujući njoj Otok je dobio status etno muzeja na otvorenom, a ova otočka suvara, koja datira iz 19. stoljeća, jedini je obnovljeni i očuvani objekt te vrste u Hrvatskoj, ali i šire, u jugoistočnoj Europi.

Predivna Matić poljana nalazi se u Gorskom kotaru, osim ljepote skriva i potresnu povijesnu priču, a ovisno o tome kako ste raspoloženi ona može biti ili krajnje odredište, dostupno čak i automobilom, ili pak samo usputna „postaja“ na putu prema, recimo, Bjelolasici. Naime, šetnjom tom visoravni naići ćete na nanizane vapnenačke blokove, poredane jedan za drugim. Njih ukupno 26.

Riječ je o spomeniku na borce iz Drugog svjetskog rata – 26 partizana iz 13. primorsko-goranske divizije, koji su se smrzli na Matić poljani u noći 19. na 20. veljače 1944. godine, kada su marširali iz Jasenka prema Mrkoplju. Njih 150 je preživjelo 52 kilometra dugi marš, za vrijeme kojeg su se suočili sa zahtjevnim vremenskim uvjetima, no mnoštvo njih i naknadno je podleglo posljedicama ozeblina. Spomenik je djelo Zdenka Sile, a kod njega se svake godine obilježava i Memorijal mira.