Najsretniji čovjek na svijetu bio je Hrvat: sedam je puta za dlaku izbjegao smrt, a onda još i dobio milijune na lotu

Rođen je u Dubrovniku, živio je u Petrinji. Po zanimanju je bio profesor glazbenog, ženio se nekoliko puta. Na prvi pogled, Frano Selak ni po čemu nije bio poseban. Pa ipak, njegova životna priča toliko je nevjerojatna da su o njoj posljednjih desetljeća pisali brojni hrvatski i svjetski mediji. Prozvan je najsretnijim čovjekom na svijetu, a on sam je govorio da bi ga se isto tako moglo nazvati i najnesretnijim. Kad pročitate njegovu životnu priču o tome kako je sedam puta za dlaku izbjegao smrt, a onda još i dobio milijune na lotu, sami prosudite koji je nadimak prikladniji.

Rođen je u Dubrovniku 1929. godine, i to navodno na barci, usred mora između Dubrovnika i Lokruma. Majka Slavica bila je u sedmom mjesecu trudnoće kada je s Franovim ocem Martinom krenula u ribolov, no na pučini su je uhvatili trudovi. Otac je ribarskim nožem prerezao pupkovinu i novorođenče okupao u moru.

Ako je ova priča, koju je za života sam Frano pričao, istinita, očito je od samog početka bilo jasno da neće voditi običan život. A prvih je nekoliko desetljeća bilo prilično obično. Završio je glazbeno obrazovanje i radio kao profesor te se preselio u selo Modriči u BiH. Tek onda kreće nevjerojatan niz čudnih događaja.

Prva velika nesreća dogodila se u siječnju 1962. godine. Selak je putovao vlakom, koji se nazivao Ćiro, a povezivao je Sarajevo i Boku Kotorsku. Vlak je iskočio iz tračnica i završio u hladnoj Neretvi. Sedamnaest putnika tada je stradalo, a on je prošao samo sa slomljenom rukom i pothlađenošću, nakon što je vlastitim snagama doplivao do obale, pisao je svojedobno Dubrovački Vjesnik.

Već sljedeće godine dogodilo se ono što je Selaka proslavilo i zbog čega je dospio u brojne svjetske medije. Zbog majčine bolesti prvi put u životu sjeo je u zrakoplov, na letu iz Zagreba prema Rijeci. Vrata zrakoplova naglo su se otvorila, a pritisak je isisao putnike iz kabine. Prema toj priči, svi su poginuli osim njega. Selak je, prema vlastitom svjedočenju, pao u plast sijena i probudio se u bolnici s lakšim ozljedama. Sam je kasnije govorio da je najzahvalniji upravo za taj trenutak, kada su se otvorila vrata zrakoplova kojim je iz Zagreba letio prema Grobničkom polju.

Priča ovdje ne završava. Godine 1966. autobus u kojem se vozio skliznuo je u rijeku. Četvero ljudi se utopilo, a Selak je prošao s manjim posjekotinama i modricama. Četiri godine kasnije automobil mu se zapalio na autocesti, a iz vozila je izašao nekoliko sekundi prije nego što je eksplodirao spremnik goriva. Godine 1973. neispravna pumpa goriva izazvala je požar u njegovu automobilu, u kojem je izgubio veći dio kose, ali je ponovno ostao gotovo neozlijeđen. Godine 1995. u Zagrebu ga je udario autobus, no i taj je nalet završio bez težih posljedica.

Sedma i posljednja nesreća zvuči najnevjerojatnije. Godine 1996. vozio je planinskom cestom kada mu je u zavoju ususret naišao kamion UN-a. Skrenuo je kako bi ga izbjegao, a automobil je nakon pada od stotinjak metara niz liticu eksplodirao. Selak je iz vozila iskočio u posljednji trenutak i još jednom ostao živ.

Da priča bude potpuna, sudbina je Selaku pripremila i veliki obrat. Nakon svih nesreća koje su za njega uvijek završavale sretno, pogodio je sedmicu na lotu i osvojio gotovo sedam milijuna kuna. No ni tada se nije ponašao kao tipični dobitnik. Kupio je automobil, kuću i vikendicu na moru, a sve ostalo je podijelio rodbini, prijateljima i glazbenim društvima. U Petrinji je dao sagraditi svetište posvećeno Gospi, u znak zahvalnosti za svu sreću koja ga je pratila.

Ženio se pet puta, a posljednje godine proveo je u Petrinji sa suprugom Katarinom. Godine 2014. preživio je i srčani udar, pri čemu se slučajno zatekao u blizini bolnice kada su počeli bolovi u prsima. Umro je 30. studenog 2016. godine, u 87. godini života, ovoga puta mirno i prirodno.

Koliko god priča bila uzbudljiva, treba ipak napomenuti da Selakova priča nikada nije u potpunosti dokumentirana i za neke dijelove ne postoje dokazi, već samo njegova svjedočenja. I engleska Wikipedia njegove nesreće opisuje kao neprovjerene priče, a za zrakoplovnu nesreću iz 1963. godine ne postoje javno dostupni zapisi koji bi odgovarali njegovu opisu.

Sam Selak nikada nije odustao od svoje verzije, a novinarima je desetljećima strpljivo prepričavao svaki detalj. Bila istina doslovna ili s vremenom uljepšana, jedno je sigurno: čovjek rođen u barci nasred mora živio je život kakav se ne zaboravlja. I možda je upravo njegova rečenica najbolji sažetak svega, da nikada nije mislio da je sretan što je preživio nesreće, već da je nesretan što se u njima uopće našao.