Nismo napravili rezervaciju za ručak pa smo slučajno završili na pizzi i otkrili odlično mjesto u Osijeku na koje se sigurno vraćamo

Znamo već dugo da ručak u restoranu vikendom nije nešto za što se čovjek može odlučiti spontano ili jednostavno u podne odlučiti da mu se taj dan ne kuha. Potrebno je barem dan, dva ranije znati u koje doba dana ćeš biti gladan i kakva će ti se hrana jesti, pa u skladu s tim rezervirati svoje mjesto. Već je dugo tako u Zagrebu, ali i u drugim većim gradovima. Zato smo prošle nedjelje, nakon što smo prilično spontano odlučili svratiti u Osijek prije povratka u Zagreb, bili svjesni da od ručka u nekim od najpoznatijih osječkih restorana neće biti ništa. I zaista, nekoliko njih nas je ljubazno odbilo, a jesti se mora, pa smo završili na pizzi. I na kraju nam nije bilo nimalo žao!

Osijek je već neko vrijeme grad dobrih pizzerija, svako malo čujemo za neko novo otvaranje, a prijatelji iz okolnih mjesta u Slavoniji preporučivali su nam njih nekoliko. Naš prvi izbor bio je Bocconcino Pizza Bar, o kojem slušamo samo hvalospjeve, no ispalo je da, nažalost, ne rade nedjeljom. Krenuli smo zato u Pépé Pizza Place, pizzeriju smještenu tik uz Dravu i Promenadu, u prizemlju hotela Osijek kod Zimske luke. Bila sam u njoj prije nekoliko godina i njihova napuljska pizza me oduševila, a isti je dojam ostavila i ovaj put.

Iako pizzerija ima nekoliko stolova na terasi, smještamo se unutra. Prostor je lijepo uređen, a velike staklene stijene imamo dobar pogled na osječku šetnicu. Stolovi nisu zbijeni jedni uz druge pa nam se čini da svaki gost ima dovoljno privatnosti, a tu su i diskretni ukrasi koji čine prostor ugodnijim. U trenutku našeg dolaska nije bilo gužve, ali jedna je veća grupa plaćala, uzimala ostatke i pozdravljala se pa smo na dolazak konobara čekali desetak minuta. No nakon toga sve je išlo kao po špagi, i uzimanje narudžbe i sam dolazak jela na stol.

Najveći dio jelovnika čine pizze, iako Pépé Pizza Place nudi i tri vrste burgera, dvije vrste lazanja, te par predjela, salata, sendviča i krumpirića. Osnovne pizze koštaju manje od 10 eura: Margherita 8,90, Il Giardina (s povrćem) 9,90 i napoletana 9,50 eura. Nas ipak više zanimaju pizze speciale, pa odabiremo onu s tartufima i pršutom (14,50), te Porco Mio (13,50), pizzu s čak četiri vrste mesa: šunkom, pancetom, pršutom i ljutom salamom. Imaju i popularnu kombinaciju mortadele i pistacija (14 eura), a najskuplja na jelovniku je pizza Maggio s buratom, pancetom, sušenim rajčicama, pestom, pistacijom i rubom punjenim ricotom, koja košta 15 eura.

Kad su naše pizze napokon stigle, svidjele su nam se na prvi pogled. Napuhnuti, prošarani rub i sredina bogato nadjevena sastojcima koji su nam se učinili zaista kvalitetnima. Prvi zalogaj potvrdio je dojam. Tijesto je fantastično, lagano, rubovi meki… Kombinacije koje smo odabrali pokazale su se dobro pogođene.

Pizza s tartufatom je vrlo blaga, mislim da bi je jeli i oni koji inače ne vole okus tartufa, a druga pizza, iako ima hrpu sastojaka, nije bila prejaka. Općenito nakon jela nismo imali nikakav osjećaj težine u želucu i mogli smo, nakon još jedne kratke šetnje prekrasnim Osijekom, krenuti na put za Zagreb.

Nama koji Slavoniju posjećujemo kao gosti i turisti pizza nije prvo što pada na pamet. Želimo jesti fiš, čobanac, perkelt, pohanog smuđa… Ali zaista se isplati u Osijeku jedan obrok posvetiti i talijanskom specijalitetu. Jedino bi se mogli naći u problemu: koje mjesto izabrati. Ako završite u Pépé Pizza Place, nećete požaliti.