Djela jednog od najvećih umjetnika svih vremena možete pogledati potpuno besplatno! Fascinantna su baš kao i njegov život

Prvi su dani proljeća. U malom mjestu srca moga toplo je i ugodno. Udaljeni smo od Rima nekih tridesetak kilometara. Kad se sa stare i glavne Via Aurelije skreće lijevo, stoji tabla na kojoj piše da ulazimo u Lo scrigno del Tirreno (Škrinju Tirenskog mora). Dok šetam po crnoj vulkanskoj pješčanoj plaži, godina 1610. ne čini se tako dalekom. Osjeća se miris i zov iskonske ljepote.

Sve djeluje čisto i svježe, kao da ni more ni zrak nisu otežali od zadnja četiri duga i zahtjevna stoljeća, koja su izmučila i ljude i zemlju. I dvorac Odescalchi još je tu i dobro se drži. Dijeli nas točno 416 godina od dana kad je upravo ovdje veliki umjetnik tragično okončao život. Imao je samo 39 godina.

Ime mu je Michelangelo! Ne Michelangelo, Divino, najveći među velikima. Naš Michelangelo rodio se u Milanu 1571., sedam godina poslije smrti svoga velikog imenjaka. Rastao je u malom mjestu čije će ime postati i njegovo: Caravaggio! Jer u vrijeme baroka i renesanse umjetnici su često dobivali ime po mjestu u kojem su rođeni. S dvadesetak godina stiže u Rim i nikad se više neće vratiti u rodno mjesto. Burno je živio više od desetljeća svoj rimski život.

Prisiljen pobjeći iz Rima, u Rim bi se i vratio da nije kobno završio ovdje, ispred praga grada. Ostavio je veliko nasljeđe Vječnom Gradu, koji danas ima najveći broj djela iz umjetničkog stvaralaštva slikara Caravaggia. Broji ih ukupno 26, a nalaze se u galerijama, muzejima, crkvama i privatnim kolekcijama. Čak se u trima crkvama (San Luigi dei Francesi, bazilika Sant’Agostino i Santa Maria del Popolo), u samom centru grada, u miru, bez gužve, a uz to i besplatno, može vidjeti šest najimpresivnijih i najinovativnijih remek-djela Caravaggia.

Rimu je ovaj umjetnik ostavio veličanstveno nasljeđe. Svakako počnimo od jedinstvene prilike da Caravaggia vidimo besplatno u trima crkvama. Crkva San Luigi dei Francesi nudi ciklus posvećen životu sv. Mateja: „Vocazione di San Matteo“ (Poziv sv. Mateja), platno na kojem je prikazan svetac usredotočen na brojanje cestarine; „Martirio di San Matteo“ (Mučeništvo sv. Mateja), platno rađeno po želji kardinala Mathieua Cointrela, na kojem je svetac prikazan ranjen i na tlu, a ubojica spreman za smrtonosni udarac, dok svjetlost oblikuje krik ministranta koji užasnut bježi. U lijevom kutu umjetnikovo suosjećajno lice izranja iz sjene.

Rendgenske snimke ovog platna pokazale su da je Caravaggio bez pripreme nanosio boje na platno i da je preko već naslikanog platna nanosio boje, vjerojatno zato što je prva verzija odbačena zbog pretjeranog realizma i nedostatka pristojnosti u tretmanu sveca. Sv. Matej na ovom platnu nema izgled nepismenog seljaka, kakvim ga je prvobitno predstavio, već učenjaka, inspiriranog anđelom; „San Matteo e l’angelo“ (sv. Matej i anđeo) prikazuje sv. Mateja kao grubog starca, golih koljena, koji ne nalikuje učenjaku, dok ga anđeo hvata za ruku i vodi kako bi pisao Evanđelje.

U crkvi Santa Maria del Popolo stoji „Crocifissione di San Pietro“ (Raspeće svetog Petra). Riječ je o drugoj verziji, jer je prvu naručitelj odbio zbog surovih i realističnih epizoda prikaza. I ovdje privlače svjetlo i prikaz detalja, kao što su tekstura drveta križa, crno stopalo pognutog mučitelja, bore na čelu mučitelja s lijeve strane, odraz svjetlosti na noktima sveca i mučitelj koji zateže uže.

Tu je i djelo „Conversione di San Paolo“ (Obraćenje sv. Pavla), također druga verzija; nažalost, prvoj se izgubio trag. Sv. Pavao prikazan je izvanredno i vrlo inovativno, a čudesni događaj smješten je ne na putu za Damask, već u štalu, s konjem na vidiku, dok na tlu, raširenih ruku, svetac prima svjetlo, simbol božanske milosti, a Caravaggio se igra kontrastima između svjetla i sjene. Obje su scene u prvom planu i izranjaju iz tame.

U bazilici sv. Augustina, u blizini Piazze Navona, čuva se „Madonna dei pellegrini“ (Madona hodočasnika ili Madona od Loreta). Prvobitno je nastala kao oltarna slika posvećena Svetoj kući u Loretu. Kontroverzna je jer je za ovu sliku pozirala Maddalena Antognetti – Lena, prostitutka visoke klase, što je izazvalo veliki skandal. U suđenju slikaru opisana je kao „Caravaggiova žena“, jedna od četiri koje se spominju u njegovoj biografiji. Za figure hodočasnika, prljavih i žuljevitih stopala, slikao je Cavalettije, naručitelje platna, inače utjecajne notare u papinoj službi, koji su bili veliki štovatelji Loretske Gospe. Kad je djelo bilo gotovo, izazvalo je veliku pomutnju među Caravaggiovim suvremenicima.

Čuvena galerija Borghese mjesto je u Rimu, ali i u cijelom svijetu, koje posjeduje najveći broj Caravaggiovih djela: „Giovane con la canestra di frutta“ (Dječak s košarom voća), „Bacchino malato“ (Mladi bolesni Bakho), „Madonna dei Palafrenieri“ (Madona s djetetom), „Il San Girolamo“ (sv. Jeronim koji piše), „Davide con la testa di Golia“ (David s Golijatovom glavom) i „San Giovannino“ (sv. Ivan Krstitelj).

U Galeriji d’Arte Antica u palači Barberini imaju dvije Caravaggiove slike: „La meditazione di San Francesco“ (Sveti Franjo u meditaciji) i „Narcis“, iako je bilo mnogo rasprava o pripisivanju ovog djela Caravaggiu. Galerija Doria Pamphilj, u glavnoj Via del Corso, posjeduje četiri Caravaggiove slike: „Decapitazione di Oloferne“ (Obezglavljivanje Holoferna), „Il riposo dalla fuga in Egitto“ (Odmor na bijegu u Egipat), „Magdalena“ i „San Giovanni Battista“ (Sveti Ivan Krstitelj), potpisanu repliku slike koja se sada nalazi u Kapitolinskim muzejima.

Vatikanski muzeji posjeduju samo jedno Caravaggiovo djelo, „Skidanje Krista s oltara“, ali u čuvenom rimskom parku Villa Borghese, na ostatku Ville Ludovisi, Caravaggio je na zidu svoda alkemičara naslikao bogove Jupitera, Neptuna i Plutona. To je jedina Caravaggiova freska. Casino je trenutno na aukciji.

U galeriji Corsini, koja se nalazi u četvrti Trastevere, nalazi se samo jedna slika Caravaggia, „San Giovanni Battista in deserto“ (Sveti Ivan Krstitelj u pustinji). Vjerojatno je to prva verzija djela koje je naručio Tiberio Cerasi za svoju kapelu unutar crkve Santa Maria del Popolo.

Unutar palače Odescalchi, blizu Fontane di Trevi, nalazi se još jedna verzija Caravaggiove „La Conversione di San Paolo“. U privatnom je vlasništvu princeze Odescalchi, koja također često pobjegne iz Rima i voli provoditi vrijeme u našem malom mjestu, u rezidenciji pokraj dvorca, koji danas služi za vjenčanja. Izjavljuje da su joj najljepši trenuci dana kad sjedne u dnevni boravak ispred svog Caravaggia.

Kako bi na privatne kolekcije reagirao Michelangelo Merisi, mladi i buntovni slikar koji je dane provodio s onima s dna društvene ljestvice? S mješavinom oportunističkog cinizma, profitirajući kad mu se ukaže prilika, ali svakako preferirajući da njegova umjetnost bude dostupna narodu, slobodna, kakav je i sam bio, a ne skrivena u zatvorenim palačama.

Život Michelangela Merisija, koji ga je vodio od Rima preko Napulja, Malte i Sicilije do drugih mjesta, bio je fascinantan. Zov Rima u prvim desetljećima 17. stoljeća za jednog je mladog umjetnika neodoljiv. Grad vrvi od života, obnove, radova. Posebice čuveni Siksto V., papa hrvatskih korijena, uređuje, ne štedi, urbanizira Urbe. Da cijeli Orbe zna!

Uz buku, viku, naručuje, plaća, a bogme i teror provodi, pa će se stoga poznati rimski narodni pjesnik Belli, u svom umjetničkom duhu, jadati zašto je baš on toliko nesretan da se rodi u vrijeme strašnog Pape. Gradilišta su iza svakog ugla, obnavljaju se stare bazilike, muče se s postavljanjem starih egipatskih obeliska, završava se sv. Petar, ne samo najveća crkva na svijetu već i najveće i najdugotrajnije gradilište!

U Rimu mladi Michelangelo Merisi ima zemljaka napretek, na čiju pomoć može računati dok se ne snađe. Zanatlije i umjetnici raznih vrsta sa sjevera Italije u to su vrijeme bili jako traženi. Rim je sjedište Crkve, a pape su u to vrijeme većinom iz utjecajnih obitelji, viših staleža, dok grad vrvi i drugom bogatom i aristokratskom gospodom. Svi žele ukrasiti vlastite domove, kapelice, vile i palače posebnim umjetničkim djelima.

Caravaggio živi daleko od svih tih luksuznih renesansnih palača. Rim toga vremena ujedno je i grad razvrata, žena i jeftinih gostionica. Buntovni Merisi provodi večeri povlačeći se po zabačenim i zapuštenim krčmama i sirotinjskim četvrtima. Njegove pijane noći često završavaju tučom, a dane provodi praznog želuca. Prijete mu razne bolesti, zaraze, a ni zatvor ga neće mašiti. Ima samo jednog vjernog prijatelja – Cornacchiju (Vranu), psa žonglera. Zajedno lutaju ulicama grada.

Dom im je na Campo Marziju, četvrti između Pantheona i mauzoleja cara Augusta. Danas tu možemo vidjeti spomen-ploču koja nam kaže da je tu živio veliki renesansni slikar Michelangelo Merisi – Caravaggio. Neki kritičari tvrde da se na jedinoj Caravaggiovoj zidnoj slici „Cerbero“ u kasinu Ville Ludovisi u rimskoj Villi Borghese vidi sjena Cornacchije. Opisan je kao pas koji odlično izvodi bizarne akrobacije na zahtjev svog vlasnika. Izuzetno inteligentan i dobro dresiran, vjerno je pratio svoga gospodara na svim njegovim putovanjima, dijeleći čak i postelju. U to vrijeme bilo je teško držati psa na uzici ili bilo čemu što bi se moglo smatrati uzicom.

Svrhoviti ili slučajni svemir zna da nam umjetnost treba, da žudimo za ljepotom, jer jedino će ljepota spasiti svijet, objasnit će nam Dostojevski kasnije. Stoga na životni put mladog buntovnika stavlja već naveliko afirmiranog umjetnika Cavaliera d’Arpina. Njegovih ruku djelo je 98 nacrta koji su služili kao podloga za izradu mozaika kojim je ukrašena unutrašnjost kupole sv. Petra.

Mladi Caravaggio dobiva zadatak da ubaci cvjetne detalje i elemente voća u djela maestra d’Arpina. Pun pogodak sudbine! Upravo je to veliki dar Michelangela Merisija. U stanju je uzvisiti i svaki najmanji detalj prirode, ne dopuštajući im da budu samo jednostavni dekorativni elementi. Caravaggio sad ima gotovo siguran i plaćen posao. Idilična suradnja između dvojice umjetnika vrlo će se brzo pretvoriti u rivalstvo većih razmjera. Giuseppe Cesari, u umjetnosti Cavalier d’Arpino, neće moći oprostiti Michelangelu Merisiju talent!

Merisi nastavlja živjeti život na periferiji života. Njegove su prve slike odraz životne zbilje kojom je okružen: ciganka koja krade dok gata, kockari, četiri ulična mangupa koji sviraju, dječarac s košarom voća. Njegovi su modeli uzeti s ulice, a njihovi životi preneseni na platno. Caravaggiovo nasljeđe leži prvenstveno u njegovu utjecaju na druge umjetnike. Smatran je pionirom nove škole slikarstva koju nazivamo karavađizam. Uvijek je nastojao prikazati stvarnost onakvom kakvu ju je vidio, bez mijenjanja, uljepšavanja ili dotjerivanja. Tehnika koju koristi nova je i smjela. Bez ikakve pripreme odredio bi točkicama dimenzije, zatim bi jednostavno uzeo kist u ruke i energičnim i odlučnim potezima nanosio boju, preslikavajući na platno ili ploču ono što bi imao ispred sebe uživo.

Ovim načinom Caravaggio je uspio stvoriti remek-djela jedinstvenog savršenstva, s nevjerojatnom pažnjom prema detaljima. Poznat je po tehnici upotrebe kontrasta, svjetla i realizma te izboru skromnih predmeta za prikaz svetih vjerskih tema. Zahvaljujući sposobnosti kojom se služio svjetlošću, uspijevao je stvoriti trodimenzionalne oblike. Da bi tako nešto uspio, atelijer bi pretvarao u kazališnu pozornicu, pozicionirajući svjetiljke na prikladnim mjestima kako bi istaknuo određene detalje i figure, stvarajući kompoziciju.

Figure i detalji izranjaju iz tame, oživljavajući scene gotovo kao da su skulpture. Igra svjetla i sjene u njegovim je slikama uvijek imala glavnu ulogu, a figure su stari i ubogi ljudi, obične žene, često i prostitutke, odjevene kao svetice ili važne žene iz Biblije. Na jednom je platnu prikazao mrtvu prirodu s listovima voća koji su uvenuli, tako savršeno da su stručnjaci mogli prepoznati bolesti u naslikanim biljkama s njegovih slika.

Jednog dana, godine 1606., igrajući jednu igru sličnu današnjem tenisu, biva upleten u žestoku tuču. Izvjesni Ranuccio Tomassoni tragično završava, a Caravaggio biva optužen za ubojstvo. Uz pomoć plemića Filippa Colonne uspijeva pobjeći u Napulj. Tako su započele četiri godine njegova skrivanja. Godine koje će provesti između Napulja, Malte i Sicilije. Svakoj od ove tri destinacije ostavio je neprocjenjiv trag u kulturnom nasljeđu. Remek-djela u kojima i mi danas možemo uživati.

U Napulju se zadržava godinu dana, ostavivši tri remek-djela. „Il Martirio di Sant’Orsola“ (Mučeništvo svete Uršule), koje se nalazi u palači Piacentini, zadnje je djelo ovog umjetnika. Stvarano je nekoliko tjedana prije smrti. Naručitelj je bankar Marcantonio Doria, čija je obitelj imala svetu Uršulu za zaštitnicu, a Caravaggio je požurio završiti ga upravo kad se spremao pobjeći iz Napulja. Godine 1972. kupila ga je Banca Commerciale Italiana i sada je izloženo u velikoj palači u čuvenoj ulici Toledo.

„La Flagellazione di Cristo“ (Bičevanje Krista) nalazi se u Museo di Capodimonte. Rađena je po izričitoj želji utjecajne obitelji suca Tommasa De Franchisa, kao ukras obiteljske kapelice u monumentalnoj bazilici San Domenico Maggiore. Zadivljujuća igra svjetla ističe samo Kristovo tijelo, dok je sve ostalo u sjeni. Čuva se u Nacionalnom muzeju Capodimonte grada Napulja.

„Le sette opere di Misericordia“ (Sedam djela milosrđa) nastalo je po narudžbi kongregacije Pio Monte della Misericordia, na zahtjev Luigija Carafa-Colonne, njezina člana, čija je obitelj štitila Caravaggia tijekom njegova bijega iz Rima. Skupina raznih figura, smještena u jednoj uskoj uličici u centru Napulja, sažima misiju kongregacije Pio Monte della Misericordia, današnjeg sjedišta istoimene galerije, gdje se može vidjeti ovo remek-djelo.

Nad glavom mu još uvijek visi optužba za ubojstvo, a Napulj je ipak blizu Rima, stoga se Caravaggio ukrcava za Maltu. Međutim, vitezovi sv. Ivana ignorirali su zahtjev Papinske Države za izručenje. Imali su druge planove za talijanskog umjetnika. Znali su da imaju jednoga od najbriljantnijih umjetnika tog vremena i nisu namjeravali propustiti priliku. Dali su mu imunitet samo da pristane slikati za Red. I tako je Caravaggio uzvratio gostoprimstvo i naslikao nekoliko platna za njihovu crkvu, koja su i danas najpoznatija umjetnička i kulturna atrakcija Vallette i cijelog arhipelaga.

Na Malti se tako nalazi „La Decollazione di San Giovanni Battista“ (Odrubljivanje glave sv. Ivana Krstitelja), jedina slika koju je umjetnik potpisao. Na kapima krvi koje kaplju s odsječene glave sveca piše: Fra’ Michelangelo. Za obrazovanu javnost, likovne kritičare i sve one koje zanima slikarstvo, ovo je Caravaggiovo remek-djelo najveća slika koju je Caravaggio ikada stvorio. Tri i pol metra visoka i dvadeset pet široka. Scena se odvija kao u zatvoru; tamničar se sprema odrubiti svečevu glavu, dok ostali stoje, a mlada žena ravnodušno pokazuje umivaonik koji drži. Dva zatvorenika s desne strane promatraju scenu iza rešetaka ćelije. Evokativna snaga svjetla naglašava dramu.

Na Malti je i slika „San Girolamo scrivente“ (Pismo sv. Jeronima), ulje na platnu, puno intenzivne ekspresivnosti i svjetlotamnih nijansi. Veliki majstor Alof de Wignacourt dao si je izraditi službeni portret, a nije se mogao nadati boljem umjetniku. Caravaggio je odmah iskoristio priliku, vidjevši je kao mogućnost iskupljenja. Portret nije razočarao velikog majstora: princ u ponosnom stavu, trijumfalnog pogleda, sa žezlom zapovjedništva, utjelovljenje je vojne moći, hrabrosti i snage Reda svetog Ivana Jeruzalemskog.

Poznati portret donosi mu viteški status u časnom Redu hospitalaca, što prema kanonskom pravu znači da je, kada je osoba proglašena vitezom hospitalcem, „ipso facto“ pomilovana od Pape. Caravaggio je proglašen vitezom u srpnju 1608. Povijesni dokument glasi: „Želimo ispuniti želju izvrsnog slikara kako bi se naš otok, Malta, i naš Red konačno mogli pohvaliti ovim učenikom i usvojenim građaninom.“

U savršenom Caravaggiovu stilu, u kolovozu 1608. godine, tijekom žestoke tuče u kojoj je ostao ranjen jedan malteški vitez visokog ranga, Caravaggio ponovno završava u problemima sa zakonom. Da bi izbjegao kazne i moguću optužbu, Caravaggio uz pomoć prijatelja, također slikara Marija Minnitija, koji mu je nekoliko puta bio i model, uspijeva pobjeći iz zatvora i uteći na Siciliju.

Iako je njegov sicilijanski boravak kratak, njegova je ostavština ovom otoku neizmjerna, raspodijeljena u tri različita grada. U Siracusi možemo pronaći djelo „Seppellimento di Santa Lucia“ (Pokop sv. Lucije), prvo djelo Caravaggia izrađeno na Siciliji. Naručeno od gradskih poglavara, prikazuje pokop zaštitnice grada Siracuse. Scena je s velikim realizmom smještena u katakombe gdje je svetica pokopana i gdje je, prema legendi, Lucija mučena. To je slika koja odaje umjetnikovu promjenu. Scena je mračna, puna figura osvijetljenih svjetlom koje stvara bljeskove, a praznina prevladava nad puninom. Caravaggio je isprva prikazao sveticu s odrubljenom glavom, kao da je mislio na njezinu smrtnu kaznu, ali je kasnije promijenio mišljenje i prikazao je s uočljivim rezom na vratu.

Regionalni muzej grada Messine čuva „Resurrezione di Lazzaro“ (Uskrsnuće Lazara), sliku koju je naručio Giovan Battista Lazzaro za crkvu Crociferi u Messini. Prvobitno je trebao biti drugi motiv, Gospa s Ivanom Krstiteljem, međutim Caravaggio je, vjerojatno inspiriran imenom naručitelja, odlučio odabrati današnju verziju. Ulje na platnu čuva detalj na kojem se vidi lik Krista kako prstom pokazuje Lazara i udahnjuje mu život. Kompozicija podsjeća na čuveni Dodir života u Sikstinskoj kapeli. Po mnogima, to je odavanje časti velikom imenjaku. A točno iznad Kristove ruke vidi se Caravaggiov autoportret!

„L’Addorazione dei pastori“ (Poklonstvo pastira) nalazi se u crkvi Santa Maria della Concezione. Ovdje Caravaggio crpi inspiraciju iz tipičnih franjevačkih jaslica, s volom i magarcem, kao i Josipovim alatima. U Palermu je kopija djela Porođenje sa svetim Lovrom i Franjom (Natività con Santi Lorenzo e Francesco), a ona krije u sebi priču o najslavnijoj krađi jednog umjetničkog djela. Ulje na platnu ukradeno je 1969. godine i nikad nije pronađeno. Caravaggio je ovu oltarnu sliku izradio prije samog odlaska s otoka. Međutim, nedavne studije sugeriraju da je djelo nastalo mnogo ranije, već 1600. godine. Što navodi na ovu pomisao? Prije svega stil, odlučno manje dramatičan i mnogo definiraniji od kasnijih djela nastalih na otoku. A zatim i Madonino lice, koje je isto kao i lice modela koji je pozirao Caravaggiu u Rimu 10 godina ranije.

Danas se u Oratoriju San Lorenzo nalazi vjerna kopija, koja na neki način evocira izvornu atmosferu koja je morala postojati kada je djelo nastalo. U studenom 1996. vijesti su brujale o suđenju na kojem je svjedočio pokajani mafijaš Marino Mannoia. Ovo je suđenje ušlo u povijest zbog velikog broja optuženika. Mannoia je priznao razna ubojstva, ali je priznao i da je 1969., na početku svoje kriminalne aktivnosti, ukrao i sliku Isusova rođenja iz Oratorija San Lorenzo. Sicilijanski kroničari pisali su o tome kako je u jednoj nespretnoj operaciji nastradala Caravaggiova slika Isusovo rođenje, koja se čuvala, ako se to tako može reći, u crkvi u središtu Palerma.

Marino Mannoia dobio je zadatak da ukrade sliku za anonimnog klijenta, bogatog stručnjaka za umjetnost. Mannoia se pojavio na ugovorenom sastanku sa slikom ispod ruke, koju je smotao kako je najbolje znao. Nakon što je djelo odmotao, neznani naručitelj briznuo je u plač jer je Mannoijina gruba ruka nepopravljivo oštetila platno. Caravaggiovo djelo nikada nije pronađeno, a bivši mafijaš nije znao ili nije htio odati gdje je završilo.

Caravaggio će uskoro napustiti Siciliju. Papa Pavao V. čini sve da mu poništi smrtnu kaznu, jer je to obećao nećaku, plemiću Scipioneu Borgheseu, strastvenom kolekcionaru umjetnina koji je bio opčinjen Caravaggiom. Stoga se naš Michelangelo ukrcava na brod koji plovi prema Palo di Ladispoliju, mjestu s početka ove priče. U to vrijeme to je papinski teritorij i carina: Caravaggio se treba iskrcati, a zatim pričekati službeno poništenje smrtne kazne. Umoran i bolestan, kad je već sišao na tlo, shvaća da je zaboravio prtljagu na brodu: tri platna koja je trebao dati kardinalu Scipioneu Borgheseu kao zahvalu za neumorno zalaganje da papa poništi njegovu smrtnu kaznu.

Plemići Orsini nude mu brod da stigne do Porto Ercolea u Toskani, kamo je brod bio usmjeren. Kad je stigao u toskansku luku, brod je već bio otplovio za Napulj, zajedno s tri njegove slike. Izmoren, s visokom temperaturom uzrokovanom crijevnom infekcijom, morao je ostati. Umire 18. srpnja 1610. godine. Njegovo tijelo završava u zajedničkoj jami. Sada vječno počiva u monumentalnom grobu u Porto Ercoleu.

Caravaggio biva zaboravljen dugih 350 godina! Unatoč tome što je revolucionirao slikarstvo i što se smatrao legendarnim genijem, unatoč tome što su mnogi veliki slikari bili inspirirani njime u 17., 18. i 19. stoljeću, nitko ga nakon njegove smrti nije smatrao vrijednim pažnje. Naravno, tome je pridonijela i Crkva, koja nije bila spremna na njegovu umjetnost, a teško je bilo prihvatiti i njegov problematičan život.

Opet svemir upleće svoje prste. Sredinom 20. stoljeća talijanski povjesničar Roberto Longhi ponovno otkriva Caravaggia. Danas se svako malo pojavi netko i tvrdi da je otkrio neko njegovo djelo. Neka su platna na ispitivanju. Talijanska je vlada ove godine kupila jedno sigurno Caravaggiovo djelo za 30 milijuna eura: „Ritratto di Monsignor Maffeo Barberini“. Bit će dio zbirke palače Barberini.