Posjetili smo Ulicu zaboravljenog vremena na istoku Hrvatske: čuva 847 starih predmeta i pravi je prozor u prošlost

Crvena paprika visi i suši se u mrežicama, stari lonci i alati izloženi su na drvenim kolibama, baš kao i staklenke sa zimnicom, one s prepoznatljivim kariranim poklopcem… Ulica zaboravljenog vremena u Baranji uistinu je mjesto na kojem ćete se osjećati kao da ste nakratko otputovali u prošlost. Vidjeti ćete kako su ljudi živjeli nekad, ali i koje vještine i tradicije i danas vjerno čuvaju od zaborava.

Na istoku Hrvatske, na mjestu gdje se Hrvatska dodiruje s Mađarskom, vladaju ravnica, močvara i crvenilo sušene paprike. Puni stolovi domaće hrane i osmijesi domaćina mame na istraživanje i vuku nas da se u Baranju uvijek iznova vraćamo.

Ovdje su se, nedaleko od Osijeka, smjestila uzbudljiva seoska domaćinstva, Park prirode Kopački rit, cijenjene vinarije, crkvice i dvorci… Svako od mjesta u Baranji ima neku posebnost, a nas je nedavno put odveo do Karanca, smještenog blizu mađarske granice, okruženog zelenim vinogradima u kojima su taman dozrijevale kasne sorte grožđa.

Ulica zaboravljenog vremena nalazi se u dvorištu restorana Baranjska kuća, pouzdanoj adresi za dobar čobanac, fiš, mesna jela, kao i ona od riječne ribe. No čak i ako niste njihov gost, slobodno možete zaviriti u dvorište i razgledati zbirku brižno prikupljanu godinama.

Kako se navodi na stranici restorana, Ulica zaboravljenog vremena projekt je započet 2004. godine s idejom da postane popratni sadržaj restoranu. Želja je vlasnika bila prikazati gostima sve zanate koji su ili postaju zaboravljeni, te ih s vremenom ponovno oživjeti. Pokretač zbirke koja se sastoji od 847 predmeta je Vladimir Škrobo – Bajo, a prije nekoliko godina ista je službeno proglašena kulturnim dobrom.

Restoran ima prostrano dvorište, uz njega je uređeno i dječje igralište, a predmeti su izloženi na starim drvenim ambarima i razgledati sve trebat će vam desetak minuta. Na jednom je drvenom zidu kredom ispisano ime „Ulica zaboravljenog vremena“, tu su stari lonci, alati, te, naravno, nezaobilazni nizovi sušene crvene paprike.

„Zanimljivost Ulice zaboravljenog vremena leži u tome da je paralelna s ulicom koja je prije gotovo 80 godina nosila ime “Obrtnička ulica”, gdje se nalazilo preko 30 majstora i zanatlija, a među njima i Geza Borbaš koji je 1905. godine napravio prvi kulen, zbog čega je kulen izvorno baranjski proizvod,“ navodi se na stranici restorana.

Ulica zaboravljenog vremena nije, zapravo, ulica, ali jest mali muzej na otvorenom. Najležernije ćete ga razgledati ako rezervirate mjesto za ručak u Baranjskoj kući, pa provedete druže vrijeme okruženi ovim svjedocima prošlosti, a možda vam i netko iz restorana ispriča koju riječ o zbirci.

Ako ulazite s ceste, neki bi vam njezini dijelovi mogli i promaknuti. Stranica, primjerice, navodi da se iznad ulice nalazi vidikovac s kojeg se pruža pogled na Karanac i okolne vinograde, no mi ga nismo našli.

„Ulica je sve ovo vrijeme rasla kako bi Vam se danas pokazala u punom sjaju. Sastoji se od ukupno sedam starih ambara u kojima su smještene lončarska, stolarska i bačvarska radionica, tkalačka radionica, brijačnica i gostionica “Pod kruškom”.

U “Ulici zaboravljenog vremena” se nalazi i mlin na kojem meljemo dio svoga kukuruznog brašna, kovačevu kuću građenu na tradicionalan baranjski način – blatom i pljevom te ledaru u kojoj se nekada čuvao led s Dunava,“ navode se na stranici restorana Baranjska kuća detalji ove zbirke. Ako krenete u istraživanje Baranje, svakako zastanite u Karancu i zavirite u ovo sasvim posebno dvorište.