Igor na svom imanju u Istri uzgaja 4500 sretnih koka: slobodno se kreću po travi i zemlji, a godišnje snesu milijun i pol jaja

Jeste li se ikada zamislili nad time kako se uzgajaju jaja? Ili se zapitali što znače oznake na njima, primjerice ‘jedinica’? Ako niste, ovo je idealna prilika jer tajne te jedinice, odnosno proizvodnje jaja iz slobodnog uzgoja, odlučili smo doznati od čovjeka koji tu ocjenu ponosno nosi. On se zove Igor Poropat, rodio se u Puli, no cijeli život živi u Poreču, a upravo u okolici tog grada, u selu po imenu Kirmenjak, ima i svoje imanje, OPG Poropat. Na njemu, tisuće koka vrijeme tijekom dana, naravno kada su za to povoljni vremenski uvjeti, provodi vani, bezbrižno kljucajući po zelenoj travi i zemlji… Konačni je produkt sretnija koka i sretnije jaje.

OPG Poropat nije ‘od jučer’. Osnovao ga je Igorov pokojni tata još 1992. godine. Igor mu se priključio odmah nakon srednje škole, 1994. godine, a OPG vodi od 1999., dakle već 26 godina. No, ima i pomoć, cijela obitelj sudjeluje, od supruge i mame do djece i sestre. Imaju i jednog zaposlenog, a uvelike se oslanjaju i na moderne peradarstvene strojeve koji olakšavaju posao, primjerice skupljanje i sortiranje jaja, no o tome malo kasnije…

Igor Poropat je završio trgovačku i ugostiteljsku školu. No, imanje, i koke na njemu, njegov životni put: svakodnevna briga za njih, od praćenja temperature preko toga koliko su pojele i popile do svih ostalih stvari. Slobodno vrijeme, kada ga ima, posvećeno je obitelji…

A priču o svom svakodnevnom radu na imanju, na OPG Poropat, započinje definicijom. „Imate kavezni uzgoj, koke su u objektu u kavezima, to je trojka, broj tri kod oznake… Dvojka je podni uzgoj, one se unutar objekta drže ili na podu ili na etažama, a koke imaju slobodu kretanja… Jedinica znači slobodni uzgoj. Kokica unutar objekta ima iste uvjete kao i u podnom uzgoju, no kad je lijepo vrijeme otvaraju im se izlazi, odnosno ispusti i one mogu izlaziti na otvorenu površinu, dakle razlika je u dodatnoj vanjskoj zelenoj površini“, objašnjava Igor. A nula? Kad imate nulu, dodaje Igor, to su isti uvjeti kao kod slobodnog uzgoja, samo što se koke hrane s hranom koja nije bila tretirana.

Igor ima „jedinicu“: preko 4500 koka u slobodnom uzgoju kojima je na raspolaganju, kako nalažu pravila, oko dva hektara ograđenog zemljišta. Naime, svaka koka mora imati četiri metra četvornih dodatnog vanjskog prostora. Njegove koke su pasmina Lohmann Brown i, iako postoje lakše pasmine za uzgoj, on je s njima zadovoljan. „Najveći problem je u podnom i slobodnom uzgoju jest to da koke jaja ne nesu u gnijezda, dakle težite tome da one čim više jaja snesu u gnijezdo…“, govori on.

Ako ih ne snesu u gnijezdo ta jaja morate sami prikupljati (inače je sustav automatiziran i jaja se dovode u prostoriju za sortiranje) i ima ih posvuda, tako i na podu pa su ta jaja prljava. Ona se prodaju za preradu. Srećom, kod njega je uspješnost 90 posto: toliki udio ukupno snesenih jaja njegove koke snesu u gnijezda.

To nije jedini izazov kod slobodnog uzgoja. Morate paziti, objašnjava Igor, i na vrijeme: ako je ono loše koke moraju biti unutra. Trebate više vremena posvetiti i higijeni, a treba ih čuvati i od predatora, primjerice lisica, ali i jastreba, govori on.

No, Igor i njegova obitelj ustraju. Sa slobodnim se uzgojem počeo baviti 2020. godine. Prije su imali kavezni uzgoj i iako slobodni uzgoj podrazumijeva više posla, europsko tržište, kaže on, traži alternativne načine uzgoja. Sve više ljudi zazire od kaveznog uzgoja i čak takva jaja ne želi konzumirati, pogotovo stranci, a mi smo, kaže Igor, turistička zemlja. S većom količinom posla koja prati slobodni uzgoj, naravno dolazi i viša cijena koja opravdava te dodatne sate rada.

Godišnje proizvedu oko milijun i pol jaja, dakle tijekom godinu prosjek po danu iznosi oko 4000 jaja. Iako te brojke zvuče veliko (i jesu) Igor kaže da je mali proizvođač. Naime, njihova se jaja mogu kupiti u trgovačkim lancima, no u području Istre i Rijeke. Isto tako, mogu se kupiti i kod njih osobno, na tržnici u Poreču i Puli, ali i na online tržnicama kao što su Lokalitet i Uberi ovo.

Za zezanciju, pitamo ga, kao čovjeka koji već desetljećima radi s njima, voli li jesti jaja. Voli, kaže, najviše za vikend… Za vikend? „Zato što smo tijekom radnog tjedna ubrzani, radimo, i za doručak uzmemo nešto brzinski što ne treba nikakvu pripremu… A u subotu i i nedjelju nemamo dostava, odrađuju se samo osnovne stvari i imamo više vremena pa si ispečemo koje jaje“, govori on uz smijeh.

No, osvrnuo se Igor i na ozbiljnije teme: pomanjkanje jaja na europskom tržištu. Povlačeći paralelu sa svinjskom kugom, kaže kako je u peradarstvu veliki problem ptičja gripa. Srećom, Hrvatska nije bila pogođena, no neki veliki proizvođači kao što su Amerika, Njemačka i Poljska, jesu. No, to je samo jedan razlog za nestašicu.

„Drugi je to da će kavezni sistemi uskoro biti potpuno zabranjeni… Dakle, ako ste u jednom objektu držali 100 tisuća kokica više ih nećete moći toliko držati. To znači i dodatne investicije. Čim pređete na podni uzgoj treba i više ljudi, tako da sve to jedno s drugim utječe na pomanjkanje jaja. Što se tiče zabrane kaveznog uzgoja, Slovenija će ga zabraniti do 2028. godine, Njemačka možda već ove, a Hrvatska svakako do 2030. godine“, pojašnjava Igor kojem je, u kontekstu njegova OPG-a, plan širenje proizvodnje.

I jednog dana, posjet New Yorku. „Nije to posao kojim ćeš se obogatiti, ali možete normalno živjeti da si priuštite jedan izlet godišnje, neko putovanje u Dalmaciju ili Sloveniju… No, želja mi je jednog dana posjetiti New York, pogotovo Manhattan“, kaže Igor.