Most star 200 godina izronio iz jezera u Gorskom kotaru: vrućina i niski vodostaj otkrili su nesvakidašnji prizor
Carev most bio je dio povijesne Lujzijane, a potopljen je izgradnjom brane sredinom 20. stoljeća. Ovih je dana zbog niskog vodostaja ponovo vidljiv!

Zeleno srce Hrvatske, divni Gorski kotar, ovih je vrućih dana savršeno utočište za uživanje u hladu njegovih brojnih stabala. A osim zelenila, debelog hlada i prekrasne prirode, u njemu se mogu vidjeti i neki nesvakidašnji prizori s uzbudljivom povijesnom pričom. Jedan takav ovih dana se ukazao na Lokvarskom jezeru. Riječ je o Carevom mostu, starom više od 200 godina, koji se već desetljećima krije ispod površine jezera i vidljiv je samo u vrijeme velikih vrućina i niskog vodostaja.
MOST JE BIO VRHUNSKO INŽENJERSKO POSTIGNUĆE SVOG VREMENA
Prošlog ljeta nam je fotografije mosta poslao Srećko Vukov iz agencije GoWild, a ove su nam godine lokalni ribiči i nekoliko izletnika potvrdili da je ponovo vidljiv. Što ne čudi, s obzirom na visoke temperature posljednjih dana.
CAREV MOST BIO JE JEDNO OD KLJUČNIH INŽENJERSKIH OSTVARENJA NA LUJZIJANI
Carev most izgrađen je početkom 19. stoljeća i bio je dio Lujzijane, povijesne ceste građene od 1803. do 1811. godine koja je povezivala je Karlovac i Rijeku. Bila je to jedna od najmodernijih prometnica u cijeloj monarhiji, a Carev most bio je jedno od njenih ključnih inženjerskih ostvarenja. Napravljen je od masivnog kamena, a bio je dovoljno čvrst da izdrži konjske zaprege, vojnu opremu i trgovinu koja se odvijala duž tadašnje žile kucavice Habsburške Monarhije.
JEZERO JE NASTALO U RADNIM AKCIJAMA OD 1952. DO 1955.
S vremenom je Lujzijana izgubila svoj značaj, no za Carev most još se veća promjena dogodila sredinom 20. stoljeća. Lokvarsko je jezero, naime, umjetno i stvoreno je izgradnjom brane za potrebe hidroelektrane. Iako danas izgleda savršeno uklopljeno u okoliš i djeluje kao da je oduvijek dio njega, jezero je nastalo u radnim akcijama od 1952. do 1955. U čast omladinaca koji su radili na njemu, njih više od 25 tisuća, nekada je nosilo ime Omladinsko jezero.
IZLET NA LOKVARSKO JEZERO
Ako se uputite na izlet na Lokvarsko jezero, možete biti sigurni da ćete uživati u prekrasnoj prirodi, svježem zraku, aktivnostima i ukusnim gorskim specijalitetima. Na stazu se možete priključiti, naravno, gdje god želite jer je kružna. Najbolji je izbor dio koji prolazi uz samo vodu, kod mjesta Lokve, gdje ćete naći i dvije kuće za odmor i restoran Eva. Danas je mjesto okupljanja biciklista i šetača, a cijele su mu godine vjerni ribiči. Čak je zabilježeno da je upravo u njemu 1973. ulovljena najveća riječna pastrva u svijetu, teška čak 25,40 kilograma.

Foto: Shutterstock
IZGRADNJOM BRANE POTOPLJENO JE NEKADAŠNJE NASELJE I SAM MOST
Izgradnjom brane potopljeno je tamošnje naselje, dio nekadašnje Lujzijane, pa i sam most. Domaćinstva su preseljena u obližnja mjesta, a stari je krajolik prekriven vodom. Kad je prije četri godine jezero isušeno radi čišćenja ukazale su se stare kuće, obrisi nekadašnjeg naselja i prekrasan kameni most, no sve je vraćanjem vode u korito ponovo skriveno od očiju. Most se ipak i dalje povremeno, ljeti, za niskog vodostaja, ukazuje u svojoj punoj ljepoti.
MOST JE DO DANAS SAČUVAO SVOJ OBLIK I KAMENE LUKOVE
Iako je već više od pola stoljeća pod vodom, most je do danas sačuvao svoj oblik i plijeni pažnju lijepim kamenim lukovima. Ovih dana, kad je vidljiv, najbolji pogled na Carev most pruža se s istočne obale jezera.
LUJZIJANA JE BILA JEDNA OD NAJMODERNIJIH PROMETNICA HABSBURŠKE MONARHIJE
Lujzijana je bila jedna od najmodernijih, ali i najljepših prometnica Habsburške monarhije. Njezina je modernost proizlazila iz nekoliko stvari. Bila je praktički građena prema standardima koji se primjenjuju i danas, primjerice oko nagiba koji nije prelazilo šest posto, a cilj joj je bio da se njome, iako je planinska, može prometovati cijele godine. Bila je dugačka 134 kilometra, odnosno 18 austrijskih poštanskih milja, te prosječno široka osam metara.
Krasili su je i kameni mostovi, miljokazi i burobrani, ograde, rješenja za odvod oborinskih voda. Održavala se naplatom cestarine, a doprinijela je razvoju područja kroz koje se protezala. Njome je 1828. godine čak prošla i žirafa! Ta životinja bila je poklon iz Egipta, a putovala je od Rijeke do Beča.
Trebala se zvati Via Ludovice, po supruzi austrijskog cara Franje II. No, kako je završena u vrijeme francuske uprave naposljetku je dobila ime po njegovoj kćeri Marie-Louise koja je kasnije postala Napoleonova supruga. Rijeku i Karlovac povezivala je preko Grobničkog polja, Kamenjaka, Gornjeg Jelenja, Lokava, Delnica, Kupjaka, Skrada, Stubice, Severina na Kupi, Netretića i Stativa, a kao takvu ju je osmislio Filip Vukasović, inženjer i oficir iz Senja.

Foto: TZO Čavle












