Inspirativni ljudi, neobični običaji i mjesta nestvarne ljepote: ove ste priče, intervjue i reportaže najviše čitali u 2024. godini

Za Putni Kofer turizam nije samo Instagram fotografija i novi pečat u putovnici. Za nas su turizam su ljudi, priroda, tradicija i onaj poseban osjećaj koji bude nove destinacije. U ovoj smo godini za vas napisali više od 2500 tekstova, odveli vas na egzotične destinacije, upoznali vas s mjestima koja su nas se posebno dojmila, zabavili kvizovima o svijetu koji nas okružuje i inspirirali receptima i pričama ljudi koji uistinu nadahnjuju. Bila je ovo velika godina za Putni Kofer, učvrstili smo svoju poziciju najčitanijeg portala o turizmu i gastronomiji u Hrvatskoj, proširili tim fantastičnim ljudima i osmislili brojne nove projekte. Odabrati priče iz ove godine na koje smo posebno ponosni nije bio lak zadatak. Puno je ljudi, mjesta i nevjerojatnih priča prošlo kroz naše tipkovnice. No ipak, uspjeli smo nekako i evo ga, popis tema koje ste najviše čitali ove godine, a koje smo s ponosom objavili!

Spakirali bi hranu, nešto odjeće, tople deke. I rakije, da se nađe. Natovarili bi magarce, i sami sebe, opremili cijelu obitelj, pa krenuli u planinu sa svojim blagom. U proljeće se išlo gore, pred zimu vraćalo u dolinu. I tako je bilo prije 100, i prije 500, a prema najnovijim otkrićima, čak i prije 6500 godina. Ta tradicija i danas živi daleko od očiju modernog svijeta, ali sve više blijedi i polako nestaje.

Srećom, na nevjerojatan je način dokumentirana u projektu Blago planine. Taj projekt pruža intiman uvid u svijet velebitskih transhumantnih stočara na Velebitu kroz njihova svjedočenja i seriju živih, dokumentarističkih fotografija.

Cijelu priču o ovoj tradiciji, uz vrhunske fotografije, možete pročitati na ovom linku.

Val Mudronja razigran je i znatiželjan sedmogodišnjak, obožava more, s tatom ide u ribe, brine za dvoje male braće i veseli se seki koja stiže u prosincu. Odnedavno, Val je i učenik prvog razreda osnovne škole. I to škole koja je zbog njega nakon 50 godina ponovo otvorena na otoku Kaprije! Ova nas je vijest jako razveselila u rujnu, a i vi ste ju nagradili s više desetaka tisuća otvaranja članka.

Priču ove obitelji i učiteljice Lucije koja dolazi svaki dan iz Šibenika pročitajte ovdje.

Opijena iskustvima s brojnih putovanja i željom za još, vesela i prpošna, unijela nam je dašak optimizma i sreće u dan. S druge strane zanimljivog razgovora koji nas je vodio malo na Istok, u daleku Indoneziju, malo na jug u Keniju, a povremeno i u susjedstvo, u Italiju, ali i brojne druge zemlje, bila je 63-godišnja Milka Piškorić, zadužena za produkciju i blagajnu u kazalištu Kerempuh, koja je putovanja ‘otkrila’, spletom okolnosti, relativno nedavno. I od tada ostala čvrsto u tom putničkom svijetu. Putovanja su, kaže uostalom, njezina ljubav.

Cijelu priču o Milki, koja se nakon 50. zaljubila u putovanja, pročitajte ovdje.

Dragulj šibenskog zaleđa okružen s devet moćnih planina i čudesnim jezerima, grad na sedam rijeka, mjesto s poviješću dugom stotinama godina koje zrači mirom i izaziva strahopoštovanje… Sve je to Knin, nekada najmoćniji utvrđeni grad u Dalmaciji i najslavnija prijestolnica hrvatskih kraljeva, grad u kojem danas možete provesti nekoliko dana i to vam neće biti dovoljno! Znaju to najbolji oni koji tamo žive i rade, i malobrojnim turistima svakodnevno približavaju znamenitosti i netaknutu prirodu koja okružuje ovaj nevjerojatan kraj.

Jedan od njih zove se Mihovil Budanko, 33-godišnji entuzijast za outdoor aktivnosti koji je prije četiri godine donio važnu životnu odluku i zamijenio užurbani ritam zagrebačkih ulica za mirniji i prirodom ispunjen život u Kninu. Njegova ljubav prema prirodi i avanturi potaknula ga je da otvori agenciju koja promovira aktivni turizam u jednom od najljepših, ali nedovoljno otkrivenih dijelova Hrvatske.

Priču o Mihovilu, kao i outdoor ponudi ovog prekrasnog kraja, pročitajte na ovom linku.

Jahanje konja u moru iskustvo je koje se pamti, a jedna od najpopularnijih lokacija u Hrvatskoj za taj doživljaj je otok Brač. Ovu je ponudu na Braču osmislio lokalni zaljubljenik u konje Stiven Razmilić, kojeg smo posjetili na njegovom čarobnom ranču Wild Brač iznad Supetra i zarazili se njegovom energijom i ljubavlju prema životinjama.

Psi, mačke, koze, ljama, zamorci, kunići i, naravno, razlog našeg posjeta – konji. Životinje i ljudi na ovom prostranom ranču žive neki skladni suživot, jednostavan i miran život. Upravo onakav kakav je Stiven oduvijek i sanjao.

Cijeli priču o ranču na Braču i intervju sa Stivenom pročitajte na ovom linku.

Mjesto je to koje bi trebalo dolaziti s upozorenjem, a ono bi glasilo ovako: zaljubit ćete se, ostaviti gore komadićak srca i sanjariti o povratku prvom prilikom. Ako ste bili, vjerojatno znate o kojem osjećaju pričam jer slavna Velika planina u susjednoj nam Sloveniji spada u one destinacije koje vas ‘usišu’ svojom ljepotom. Kad kročite na nju kao da ste ušli u neki drugi svijet, daleko od gradske vreve i uobičajene svakodnevice.

Odjednom ste u onom sporijem, gdje godišnja doba diktiraju tempo života, gdje tradicionalne pastirske nastambe obasjavaju predivni izlasci i još divniji zalasci sunca, svijet u kojem vlada apsolutna zimska idila ili pak veselje proljetnog cvijeća i zelenilo travnjaka na kojima pase stoka.

Cijelu reportažu s ovog bajkovitog mjesta pročitajte ovdje.

Staza je pitoma, lijepa, okružuju nas stabla i nisko raslinje, a sunce je već visoko na horizontu. Još korak, dva i na odredištu smo. Nakon ugodne šetnje, koja je trajala manje od 15 minuta, pred nama se otvorio jedan od najljepših pogleda koji smo ikad vidjeli. Vidikovac Rogovo u Nacionalnom parku “Krka” nerazvikana je tajna ovog kraja, koja vrijedi svakog koraka i svake kapi znoja na vruć dan. Prekrasnu i moćnu Krku, na ovom gornjem dijelu toka tako mirnu i pitomu, okružuje slikovit krajolik, pogled seže sve do Visovca i Roškog slapa, a cijela je lokacija jednako bogata poviješću, kao i prirodnim ljepotama.

Ove smo godine imali sreću otkriti otkrili tajne gornjeg toka Krke koji nam je bio potpuno nepoznat, a vidikovac Rogovo jedno je od mjesta koje nas je oduševilo. Sve o ovom nerazvikanom biseru pročitajte ovdje.

Bruno, Dante, Dino, Marija, Bianca, Jole, Meri, Leila…. Imamo super ekipu, govori nam Dora Šimičić, vlasnica OPG-a Kanat s Raba, poznatog i pod simpatičnim nadimkom ‘mala farma magaraca’. Veselo je to mjesto, dobivamo dojam, malo životinjsko carstvo koje posjetitelje razveseljava u Barbatu na otoku Rabu, trenutačno – u zimskim mjesecima – po najavi.

Svakom rečenicom Dora nas je, kako za sebe kaže ‘cura s otoka Raba koja ima dvoje djece, i supruga, i eto, farmu magaraca’, sve dublje ‘uvlačila’ u njezin životinjski svijet. A kad smo čuli idući detalj iz njezina djetinjstva znali smo da tu u biti i nije bilo izbora. Njezin je život išao u jednom smjeru – onom životinja.

Sve o ovog veselom otočnog životinjskom carstvu pročitajte na ovom linku.

Jedan zavoj, pa još jedan. Malo ravne ceste, još pokoji zavoj, a onda skretanje na mali puteljak, jedan od onih za koje se zapitaš vode li uopće ikamo. Put je, od centra Šibenika, trajao oko pola sata. No, čim smo stigli u zaselak Mirlović Zagora, negdje između Unešića i Konjevrata, zaboravili smo svaki kilometar i svaku lošu pjesmu koja nas je pratila na radiju. U ovom, tako tipičnom, mirnom i slikovitom dalmatinskom selu u zaleđu Šibenika, nalazi se konoba Campanelo.

Vodi ju mladi chef Mate Sučić, zbog čijih se jela ovamo posljednjih godina putuje iz svih krajeva Hrvatske. Nakon ovog, prvog, ali ne i posljednjeg posjeta, shvatili smo zašto. Pola sata? Vozili bismo i puno više za jedinstveni doživljaj Matine energije koju strastveno prenosi u svako svoje jelo i imanje otvoreno na djedovini.

Kako je i zašto Mate otvorio restoran “bogu iza nogu” i što nas je tamo oduševilo pročitajte na ovom linku.

Bio sam antitalent, bio sam glup, bio sam tukac. A onda mi je jedan trenutak potpuno promijenio život. Tako, na pomalo neočekivan način, svoju priču započinje slikar Vicko Buktenica. Našli smo ga u njegovom ateljeu, koloritnom carstvu skrivenom u uskim, kamenim uličicama Grohota na Šolti.

Osebujan umjetnik, kao što oni najveći već obično i jesu, dočekao nas je u prostoru ispunjenom svojim slikama, u pravoj oazi boja i umjetnosti. Na njemu je majica umrljana bojama, a one pripremljene na paleti na stolu suše se i kao da nestrpljivo čekaju da razgovor završi.

Srećom, razgovor je potrajao, a Vickova priča nas je potpuno oduševila. Možete ju pročitati ovdje.

Beba u avionu. Upravo tako glasi rečenica od koje mnogi roditelji zadrhte, a jedan dio putnika prevrne očima. Može se činiti svakako – i zastrašujuće i komplicirano i bučno i kaotično – no može isto tako biti i vrlo jednostavno… i bezbrižno iskustvo! Naravno, odlazak na let, pogotovo dugi s malom bebom nosi svoje izazove, no nijedan od njih ne bismo nazvali nepremostivima. Dapače, nekim se potencijalnim problemima na letu vrlo lako može doskočiti, pa je naša Martina napisala veliki vodič s iskustvima iz prve ruke, nakon 13 letova s malcem od 22 mjeseca.

Njezine savjete za sve roditelje koji planiraju putovanje s bebom pročitajte ovdje.

Zamislite da ste na zabavi. Pojelo se, popilo, netko je sigurno i zapjevao. Odjednom, svim gostima iz stolica krene špricati mlaz vode. Nekoliko minuta kasnije, voda oko njih radi pravu „zavjesu“. Svi se zbunjeno pogledavaju, mokri su, neočekivani ih je mlaz poprilično otrijeznio. Domaćin umire od smijeha. Njegova smicalica je još jednom uspjela.

Tako su, otprilike, izgledale razuzdane zabave koje je početkom 17. stoljeća organizirao salzburški princ nadbiskup Markus Sittikus. Mjesto radnje bio je raskošan dvorac Hellbrunn, izgrađen isključivo za zabave i odmor. Ovaj dvorac na jugu Salzburga jedna je od atrakcija Mozartova grada, cijeli vrt s biskupovim fontanama i smicalicama i danas je očuvan, a mi smo ga imali priliku obići.

Tekst o ovom dvorcu nedaleko od Salzbuga pročitajte na ovom linku.

Među ljudima koji vole putovati nije rijetkost čuti pitanje “koliko si zemalja dosad posjetio?” Neki ih pomno bilježe, drugi ih uopće ne broje, no većina ima barem neku okvirnu predodžbu gdje su sve bili i što su posjetili. No što biste odgovorili da vas netko pita koliko ste gradova unutar vlastite zemlje posjetili? Vjerojatno biste se morali dobro zamisliti. Sven Simov imao bi spreman odgovor.

On ih je posjetio sve! Obišao je svih 128 hrvatskih gradova, a posljednji u tom njegovom pothvatu bio je nedavno Čabar. Razgovarali smo početkom godine sa Svenom o tom njegovom pothvatu, o mjestima i izletima na koje ga je on odveo i hrvatskim gradovima koji su mu se najviše svidjeli.

Ako i vi planirate sličan pothvat, ili vas zanima kakvi su Svenovi dojmovi, možete ih pročitati u našoj priči na ovom linku.

Visoke temperature i pustinjski zrak koji je ljetos zamrljao zagrebačko nebo natjerali su nas jednog od nedavnih vikenda da spakiramo piknik deku i nešto hrane – i naravno dijete – te se uputimo u susjednu nam Sloveniju, na jezero Jasna, a potom i na obližnja Belopeška jezera u Italiji. Laghi di Fusine, Belopeška jezera ili Mangartska jezera kako ih još ponekad nazivaju, doslovno su nas ostavila bez teksta. Dva su, gornje i donje, i teško je uopće odabrati koje je ljepše ili bolje. Oba imaju predivni pogled, predivnu boju vode, a u te prve dane ljeta oba su sjala nekim posebnim zlaćanim odsjajem.

Cijelu reportažu iz ovog prekrasnog kraja pročitajte na ovom linku.