Svi vodimo bitku s vremenom, no nekad vrijedi usporiti: možda je opet vrijeme za D1

Kako vam posljednjih godina izgleda odlazak na more? Većinom, a u svakom slučaju ako idemo put Dalmacije, pripreme neminovno obuhvaćaju pokušaj hvatanja najbezbolnijeg dana i sata za odlazak na put ne bismo li izbjegli gužve, proučavanje ETA-e, odnosno očekivanog vremena dolaska, ukratko, spremanje za bitku s vremenom. Svi želimo do mora i odmora što brže pa nam se to često i obije o glavu. Brže postane sporije, a odmoru prethodi još jedna stresna epizoda. Možda je vrijeme da, prilikom idućeg odlaska na more ipak razmislimo o staroj cesti?

Da, nekada je, prije nego ju je rasteretila autocesta A1, upravo državna cesta D1 bila sinonim za nevjerojatne gužve. Ali i jedina opcija. No, sada, kada se svi ‘guraju’ na autocestu, možda upravo ona predstavlja prijeko potrebnu alternativu, barem za one koji žele sporije i slikovitije. U svakom slučaju, ona predstavlja odličnu opciju za roadtrip, prolazi kroz neke od najljepših dijelova Hrvatske te pruža cijelu plejadu opcija za razgledavanje, među ostalim i nekih od najpoznatijih hrvatskih prirodnih atrakcija.

No, krenimo redom. Prvo definicije i malo povijesti. Što je uopće državna cesta D1?  D1 je državna cesta koja u smjeru sjever-jug spaja granični prijelaz Macelj sa Splitom, i to preko Krapine, Zagreba, Karlovca, Gračaca, Knina i Sinja. Dugačka je 421 kilometar, a svi je znaju kao ‘stara cesta’. Pod ovom se definicijom i opisom vodi od 1998. godine, no oduvijek je, pogotovo dionica od Karlovca prema moru, bilo jedan od povijesno važnih prometnih pravaca koji su spajali kontinent i obalu.

Stara cesta svakako dolazi s dozom nostalgije. Za mnoge je bila dugo vremena uobičajeni put kojim se išlo na more, doduše u lošijim automobilima nego danas, uz brojna stajanja i gužvanja. Bila je nerijetko i opasna i nesreće na njoj, pogotovo tijekom ljetne groznice, doista nisu bile rijetkost. No, mimo svojih mana nudila je, i još uvijek nudi, odličnu priliku za upoznavanje Hrvatske.

Sjećam se kako smo jednom s prijateljima odlučili putovati do Pakoštana starom cestom. Stali smo i na Plitvičkim jezerima i još ponegdje i bilo nam je zabavno i lijepo. No, pri kraju puta sve se češće postavljalo pitanje ‘kad ćemo više stići’. I danas se taj put prati kao onaj kad smo do mora putovali vječnost… Relativno nedavno starom sam cestom putovala do Knina. Trebalo nam je oko pet i pol sati, a stali smo u Udbini i razgledali ogromnu Crkvu Hrvatskih mučenika te uživali u pogledu na Krbavsko polje. “Autocesta je pod opsadom, zaobilazimo je skroz na skroz. Doći ćemo ‘nikad’, ali je lijepo”, napisala sam tada u svoj dnevnik. I doista je bilo lijepo. No, svjesno smo krenuli na roadtrip, nismo željeli što prije doći.

Dakle, kad imaš vremena i strpljenja, stara cesta je raj za razgledavanje i samo biraš. Tu su, na prvom mjestu, Plitvice, a na drugom Slunj i Rastoke. Tu se svakako isplati prošetati ne samo po tom malom mjestu i uz vodenice, nego i uz samu Slunjčicu. No, avantura može početi već u Karlovcu gdje skretanje vodi do Starog grada Dubovac.

U jednom trenutku na pozornicu staje Lika, spomenuto Krbavsko polje, pogledi na Velebit, ali i mogućnost posjete Cerovačkim špiljama. Na dionici do Knina nudi se nekoliko opcija za pogled na Zrmanju, a u Kninu svakako vrijedi razgledati Kninsku tvrđavu. Odlična je opcija slap Krčić pod kojim se rađa Krka. U ovim krajevima vizurom dominira Dinara, u Sinju ‘vuče’ Sinjska tvrđava, a zatim se cesta približava i Perućkom jezeru. Naravno, kako se približava Splitu, tu je i Klis…

Što se tiče troškova, D1 definitivno štedi novac. Besplatna je, odnosno nema cestarine. Na njoj je i lakše i ljepše stati nego na autocesti, no opet može biti prepuna ograničenja i iznenađenja jer prolazi kroz naselja. No, ako štedi novac, ne štedi i vrijeme. A1, ako ne upadnete u gužvu, do Splita vodi za ugodna četiri sata, dok ste u istom tom roku još uvijek dobrano na D1…. No, ponekad doista vrijedi usporiti.